PARTIZANSKO ZVJERSTVO: Zatukli ih krampom i bacili u jamu
Gobotove zatukli krampom i bacili ih u jamu na Kopanjici
Uprava za zatočene i nestale Ministarstva branitelja provodi istraživanja i ekshumacije posmrtnih ostataka na području Splitsko-dalmatinske županije. Istraživanja su započela na predjelu Kopanjica, od Dola prema vrhu Sv. Nikole, na otoku Hvaru, a ovisno o dinamici radova na terenu, slijede još tri lokacije također s civilnim žrtvama Drugog svjetskog rata: u Dubravi pod Mosorom (blizu crkve sv. Luke), Gilića jama u općini Muć na Moseću (iznad Postinja Gornjeg) te jama u Osoju na Moseću (iznad Donjeg Muća).
Stanovnici Dola, prema kazivanju nekih mještana, znaju da su partizani jedne noći u srpnju 1942. godine na području između njihova mjesta i obližnjih Selaca pogubili bračni par Antu i Vicu Dužević (Gobotove). Gnusno ubojstvo navodno su počinili tako što su ih najprije zatukli udarcima krampom u glavu, a potom su ih bacili u jamu, i to samo zato što su zastupali drugačija stajališta o nekim događanjima ili nisu htjeli postupati po njihovu diktatu. Zatim su, kako bi to zataškali, po žrtvama su nabacali kamenje i nekoliko mrtvih životinja.
Ubili i sina Franu
– Poznato nam je da su speleolozi splitskog “Špiljara”, predvođeni Tončijem Rađom, svojedobno baš u toj jami pronašli dvije lubanje i ostale kosti. Većina Doljana zbog razumljivih razloga ne želi javno govoriti o tom ružnom događaju, ali neki su ljudi u tim teškim trenucima bili blizu toga mjesta, koje je od naselja udaljeno nekoliko kilometra. Kad je Vica gledala smrti u oči, čuli su njezine vapaje. Molila je krvnike: “Nemojte nas ubiti, nismo vam mi ništa skrivili, nismo nikakvo zlo učinili”, ali zločinci se nisu obazirali na te riječi, nego su ih bešćutno pogubili – rekao nam je dolski župnik don Mario Zelanović, jedan od onih koji dobro poznaje prilike u mjestu.
Tragedija obitelji Dužević još je veća jer je i njihov sin Frane ubijen u to vrijeme dok je radio u polju. Na mjestu stradavanja pronašli su ga Talijani te je potom pokopan na mjesnom groblju. Njegova braća Dragoslav i Toma jednom su prilikom vezani žicom uspjeli pobjeći progoniteljima, a poslije su emigrirali u Argentinu, gdje su nedavno umrli.
– Prije više od 10 godina bio sam upravo u toj južnoameričkoj zemlji i posjetio sam njih dvojicu u Buenos Airesu, gdje su imali veliko imanje. Naravno, vrlo dobro su se sjećali tih olovnih vremena, rekli su da znaju tko im je ubio roditelje i brata, a željeli su da se to više nikad nikome ne dogodi. Razgovarali smo i o ekshumaciji posmrtnih ostataka i dostojnom pokopu, na što svaki čovjek ima pravo bez obzira na njegovo ideološko opredjeljenje. Zbog toga sam stupio u kontakt ne samo sa speleolozima iz Zagreba i Splita, koji su na našem području bili nekoliko puta, nego i s Ministarstvom unutarnjih poslova, pa mi je zaista drago da se stvar konačno pokrenula s mrtve točke – dodao je don Mario.
’Odgovorni za nedjela odavno nisu među živima’
Za sada je netko u neposrednoj blizini jame duboke petnaestak metara postavio metalni križ, da bi se znalo da na tom lokalitetu počivaju zemni ostaci njihovih sumještana. Tu se u vrijeme ekshumacije okupilo više mještana, među njima i jedan od najstarijih, barba Prošper Moškatelo, koji je evocirao sjećanja na stradalnike.
Oni u Dolu od rodbine imaju samo daljnjeg rođaka Marinka Duževića i on smatra da se istraživanja ovakvih stratišta u Hrvatskoj općenito presporo provode. Doljani su navodno poznavali egzekutore iz svoga sela. Iako su svi oni u međuvremenu preminuli, mještani ipak žele da se sve okolnosti tog događaja formalno rasvijetle i da se donese sudski pravorijek.
– Ja se nikoga ne bojim i spreman sam pomoći u postupku identifikacije svojih rođaka, hvarskih težaka koji su bili dobri i skromni ljudi. Uvjeren sam da su baš oni nakon stravičnog ratnog zločina bačeni u jamu na Kopanjici. Mi ni ne pomišljamo na to da nekoga proganjamo, na koncu, to nije ni moguće jer odgovorni za ova nedjela već odavno nisu među živima, ali uistinu sam zadovoljan time što će se ovo raspetljati i što ću svoje rođake nakon više od 70 godina napokon dostojno pokopati – zaključio je šjor Marinko.
Posmrtni ostaci dviju osoba
– Na temelju prvih nalaza našeg stručnjaka sudske medicine dr. Antonija Alujevića, možemo potvrditi da su u speleološkoj jami na predjelu Kopanjica pronađeni posmrtni ostaci jedne muške i jedne ženske osobe, te nešto životinjskih kostiju. Posmrtni ostaci zatečeni su na dubini od 11,50 metara i ekshumirani su uz pomoć Speleološkog društva “Špiljar”, a bit će prevezeni u Zavod za sudsku medicinu u Splitu, gdje će biti dodatno antropološki obrađeni. Uzet ćemo uzorke za provođenje DNA analize radi utvrđivanja identiteta, pa će se angažirati žive rođake jer je to preduvjet da analiza bude uspješna – kazao je pukovnik Ivan Grujić, pomoćnik ministra branitelja i šef Uprave za zatočene i nestale.
Neuspjela identifikacija
– Kad su speleolozi 2007. godine pronašli ljudske kosti u jami na Boroviku pokraj Grapčeve špilje, mislio sam da ću nakon ekshumacije moći preuzeti posmrtne ostatke svoga pokojnog djeda Petra Grgičevića i njegove druge supruge Lucije. Dakle, baš su oni, prema našim saznanjima, u studenom 1942. bili pogubljeni i bačeni u tu jamu, pa sam ih namjeravao pokopati kako priliči. Ipak, moje sudjelovanje svelo se samo na davanje izjave sutkinji Ljiljani Stipišić i pristanak na DNA analizu, da bi me zamjenik županijskog državnog odvjetnika Žarko Štrbac 2011. pismeno obavijestio da se dobiveni rezultati spornih uzoraka kostiju ne povezuju s genotipom uzorka moje krvi. To znači da identifikacija nije uspjela i razočaran sam jer više ne znam ni gdje su ti njihovi ostaci tada završili – rekao nam je Petrov unuk Antun Grgičević iz Jelse .
Izvor: slobodnadalmacija.hr
