B. Vukušić: Što sam sve predao Sudu protiv Perkovića i Mustača?
Svjedočenje u Munchenu – Suđenje bivšim čelnicima Udbe Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču u Munchenu, koje je započelo 17. listopada prošle godine, protegnut će se najvjerojatnije na cijelu ovu godinu. Spomenutom dvojcu sudi se zbog sudjelovanja u Udbinoj likvidaciji hrvatskoga emigranta Stjepana Đurekovića u Njemačkoj 1983. godine. Premda je u početku plan bio dovršiti glavnu raspravu do travnja ove godine, brojnost svjedoka i obilje dokaza nametnulo je produljenje roka. U dosadašnjem dijelu suđenja iskaze je dalo dvadesetak svjedoka, a jedan od ključnih svjedoka čiji iskaz potkrjepljuje optužnicu bio je i hrvatski publicist, bivši emigrant i povremeni suradnik Hrvatskoga tjednika Bože Vukušić.
On je davao iskaz u dva navrata po tri dana. Dakle, punih šest dana, dvostruko više nego što je prvotno planirano, što samo po sebi pokazuje koliku je važnost Sud dao Vukušićevu iznošenju dokaza i činjenica do kojih je došao godinama istražujući i pišući o zloglasnoj jugoslavenskoj Udbi i njezinim ubojstvima emigranata. Uzaludni su bili pokušaji obrane optuženih Perkovića i Mustača da diskreditira Vukušića. Taj pokušaj obrane sveo se na kraju zapravo na njihovu blamažu pa je i sudac Manfred Dauster posljednjega dana Vukušićeva svjedočenja prizemljio odvjetnika Nobila nekoliko puta oduzimajući mu pravo da postavlja suvišna pitanja nakon čega je ovaj i odustao od daljnjih pitanja.
O tomu što je od dokaza predao Sudu, Vukušić za Hrvatski tjednik kaže:
“Prilikom svjedočenja u siječnju ove godine predao sam dokumentaciju iz obavještajnih i sudskih spisa o akciji Labrador. Tu sam dokumentaciju primio anonimno uz dopis u kojem je objašnjeno zbog čega je ona bitna. Važna je iz dvaju razloga: zbog suradničkoga izvješća Branka Traživuka u kojemu je on prvi put, još u svibnju 1991. godine, otkrio da je zajedno s Josipom Perkovićem putovao u Luxembourg na sastanak sa suradnikom Krunoslavom Pratesom koji im je predao ključ tiskare u kojoj je ubijen Stjepan Đureković. Traživuk također izvješćuje da je Josip Perković bio umiješan u još neka ubojstva hrvatskih emigranata i da o svemu tome postoji dokumentacija u Beogradu s kojom ga se može ucjenjivati. Iz sudskoga spisa vidljivo je da je sve to još tada bilo poznato sadašnjem Perkovićevu branitelju Anti Nobilu koji je u ono vrijeme bio zamjenik Okružnoga javnog tužitelja u Zagrebu te je bio nazočan ispitivanjima Branka Traživuka. Dakle ti dokumenti dokazuju da Traživuk nije tu priču naknadno izmislio za potrebe intervjua u beogradskoj Dugi u kolovozu 1992. godine.
Svjedočeći prošloga tjedna, sudu sam predao tri videokazete razgovora s Ivanom Lasićem, načelnikom Druge uprave u saveznoj Udbi u vrijeme ubojstva Đurekovića, zatim sedam audiokazeta razgovora s njim te nešto manje od pet stotina stranica zapisnika o razgovorima s njim i njegovih vlastoručnih izjava. Također sam predao daljnjih devet audiokazeta sa snimkama razgovora s raznim dužnosnicima i suradnicima Udbe, među njima s dvojicom profesionalnih ubojica. U tim razgovorima bilo je riječi o raznim slučajevima iz toga doba, a razvidna je metodologija rada Udbe, posebice u slučajevima tzv. „specijalnih akcija”, što je bio eufemizam za likvidacije i otmice političkih emigranata.
Na kraju sam predao dva registratora s najvažnijim pravilnicima kojima je bio reguliran rad Udbe. Inače sam u posjedu 19 registratora s raznim pravilnicima za rad Udbe, mislim da mi ih nedostaje još svega nekoliko od svih postojećih, među njima jedan ili dva posebno važna. Inače, u razdoblju od 2004. godine, kad sam prvi put svjedočio pred Bavarskom zemaljskom kriminalističkom policijom, pa do travnja prošle 2014. godine, prema zabilješkama koje sam radio, Nijemcima sam dao više od 20 izjava.”
Hrvatski tjednik/hkv.hr
