ZVJERSTVA KAKVA SVIJET NIJE UPAMTIO: Partizanke joj izvadile srce i pekle ga na ražnju
PARTIZANSKE KLAONICE: Gimnazijalku Grozdu zvjerski su silovali! Mlade partizanke izvadile su joj srce, nabile ga na ražanj i pekle
O partizanskim zločinima rijetko se progovara, ali oni se i zbog slučaja mlade Grozde ne bi smijeli zaboraviti.
Stravična svjedočanstva o partizanskim zločinima ne prestaju zgražavati. Jeziva je spoznaja da su žrtve birali bez kriterija, a za njihova zlodjela nikada nitko nije odgovarao. Štoviše, ona su uvijek gurana pod tepih, premda bi se o tim činovima trebalo i moralo progovarati. Da je tome tako svjedoči stravična sudbina mlade gimnazijalke Grozde Budak, kćerke književnika Mile Budaka.
Grozda Budak rođena je 1924. u Zagrebu kao treće dijete u obitelji književnika Mile Budaka i njegove supruge Ivke. U ranom djetinjstvu doživjela je zatvaranje i atentat na oca, tešku emigraciju tijekom koje je svako dijete bilo smiješteno na drugom mjestu, a onda 1940. i iznenadnu i nerazjašnjenu smrt majke. Bila je odlična učenica Gimnazije Sestara milosrdnica u Zagrebu, gdje je i maturirala. Nakon povlačenja, u svibnju 1945., izručena je partizanima, a zatim je, skupa s nekoliko drugih djevojaka i mladih žena, silovana, mučena i ubijena.
Grozda je skončala na najgori mogući način. Nakon što su ju partizani višestruko silovali i zvjerski zlostavljali pri čemu su partizanke zdušno navijale i ismijavale ju te pomagale svojim muškim “drugovima”, „mlade partizanke” su joj stolarskom pilom pilale dio po dio udova isjekle su joj prsnu kost i izvadile srce. Poslije su ga nabile na ražanj i pekle. O tome je tvrdio tadašnji načelnik Vojnog suda II. Armije Gabrijel Divjanović, uz hvalu kako su svaki taj zahvat snimali i imaju fotografije. I još je istaknuo kako su te slike o „zahvatima” pokazali njenom ocu dr. Mili Budaku koji je uskoro također mučki ubijen. Ovo je samo jedan od slučajeva. Cijeli je Zagreb ispunjen mučionicama (kućama i podrumima), a dvorišta i trgovi su grobišta mučenih i isakaćenih.
O zločinima partizanskih jedinica nakon ulaska u Zagreb postoje još neka svjedočanstva.
“Po naredbi ili u prisutnosti” operativnih oficira OZNE upadali su u bogatije obiteljske vile u rezidencijalnom dijelu grada i u stanove, silovali žene svih dobi, odvodili na ”likvidaciju” cjelokupne imućne obitelji zajedno s djecom i odmah potom ”obezbjeđivali” useljavanje predstavnika nove vlasti u isti stambeni prostor. Pored toga, upadali su i u stanove tzv. ”narodnih neprijatelja”, ritualno pred čitavom obitelji silovali žene svih dobi, potom pljačkali stanove, zlatninu i umjetnine, te uhićene ”neprijatelje” sprovodili u privremene zatvore VI. ličke divizije u Gračanima. Kao dobri poznavatelji šumaraka i proplanaka na obroncima Medvednice, pronalazili su najpogodnija mjesta za ubijanje, aktivno su sudjelovali u pokoljima, a nakon izvršenja zločina prisilno su dovodili okolno seosko stanovništvo radi ukupa tijela žrtava. Svim smaknućima u sjevernom dijelu Zagreba, prema svjedočanstvu većeg broja očevidaca i samih počinitelja, rukovodio je stožer egzekucijskog odreda VI. ličke divizije. Stožer se nalazio u selu Gračani u kući Radić, u Gračecu br. 15, a manjim djelom u rekviriranoj kući Haramija, u Lošćini br. 25. Veliki podrum rekvirirane kuće Bešić sluzio je kao mučiliste za uhićenike, te poligon za serijska silovanja ženske djece i odraslih žena. Okolne šupe i staje služile su kao privremeni zatvori. ”Lajbek milicionari” i vojnici VI. divizije povremeno su iz podruma iznosili kante ispunjene muškim spolnim organima, ženskim dojkama, ušima, nosevima i iskopanim ljudskim očima, te njihov sadržaj u dvorištu poljevali benzinom i spaljivali. Očevici tvrde da je u spomenutom podrumu, nakon orgija spolnog unakaživanja žrtava, bilo krvi do gležnjeva. Počinitelji su pokolj pojedinih skupina uhićenika obično proslavljali pjevanjem i plesanjem partizanskih kola u ”štapskom” dvorištu. U zlostavljanju i ubijanju žrtava sudjelovalo je zamjetan broj partizanki. Pojedine odraslije djevojčice i mlađe žene držane su stanovito vrijeme na životu, da bi u svojevrsnom ”gračanskom bordelu VI. divizije” pružale seksualne usluge partizanskim oficirima, koji su u tu svrhu džipovima dolazili iz grada. Neke od njih uspjele su gračanskim seljacima turniti papiriće s porukom upućenom obitelji ili prijateljima. U navedenom je ”bordelu”, nakon mnogostrukog silovanja i neopisiva mučenja, život okončala i lijepa Grozda Budak. Sličnu sudbinu doživjela je i njena rođakinja Ana, kćer ministra Nezavisne Države Hrvatske Frkovića, a o tome se progovaralo i na blogu jaksa101.com.
Autor: Iva Međugorac/dnevno.hr
