Tko vuče konce vanjske politike Europske unije ?
Tek godinu nakon početka rada diplomatske službe EU-a (EEAS) i dvije godine nakon Lisabonskog sporazuma, pripremaju se smjernice za provedbu vanjske politike EU. Rezultat je – beskonačna birokratska zavrzlama.
U dokumentu se objavljuje kako će Europska komisija i EEAS zajednički potrošiti 9,5 milijarda eura koji su namijenjeni za vanjsku politiku EU. Jer usprkos zadaćama visoke predstavnice za vanjsku politiku i sigurnost Catherine Ashton, sva europska povjerenstva koja su i do sada djelovala u drugim zemljama to žele činiti i dalje. Tako povjerenik za razvoj Andris Piebalgs, povjerenik za proširenje i europsko susjedstvo Štefan Füle i povjerenica za humanitarnu pomoć Kristalina Georgieva zadržavaju punu kontrolu kreiranja i provedbe aktualnih projekata u 104 zemlje i 7,5 milijarda eura, koliko se troši na ta područja.
“EEAS se treba suzdržati od bilo kakvih djelovanja koja se nalaze u nadležnosti Europske komisije”, piše u netom objavljenoj smjernici. Utoliko Europska komisija ima svoj dio kontrole i nad tri krizna menadžmenta i fondova za promicanje demokracije – takozvani EIDHR, IfS i CFSP, što zajedno čini još milijardu eura.
Po dozvolu Komisije i za kutiju spajalica
Prema ovim smjernicama i nesklonosti Europske komisije da prepusti svoje stečene ovlas
ti, procedura za vanjskopolitičko djelovanje se pretvorila u beskonačnu birokratsku zavrzlamu. Tako visoka predstavnica Catherine Ashton doduše predlaže projekte u okviru EIDHR-a i IfS-a, ali nakon toga osoblje iz opće uprave povjerenika Piebalgsa preuzima te prijedloge i piše nacrt a osoblje EEAS-a o svemu opširno informira Komisiju i poziva na zajedničke sastanke.
Ahton također predlaže projekte CFSP-a, ali ured Europske komisije – i to Ured za instrumente vanjske politike (FPI) piše “stručno mišljenje” koje koriste članice Europske unije i na temelju toga donose odluke oko konačnih nacrta prijedloga. Povrh toga, službenici Komisije nadziru kako Ashtonova služba troši godišnji budžet od pola milijarde eura.
Ugovor o službi traži i od europskih veleposlanika da “vremenski točno, precizno i pouzdano” šalju financijsko izvješće odgovornom povjerenstvu prema dogovorenim intervalima i u formatu o kojima je odlučila Europska komisija. Komisijini revizori moraju biti “stalno uključeni u sve aspekte financijske uprave EEAS-a”.
Komisija ima nadzor čak i nad uredom za odnose s medijima Catherine Ashton. FPI nadzire proračun za pres-službu i komunikacije EEAS-a. Komisija odlučuje i o tome, treba li o određenoj temi uključiti internetsku TV – European Broadcasting Service – te glasnogovornicima priopćiti da se uključe u izdavanju priopćenja za medije.
“To je normalno”
U međuvremenu Ashtonovi veleposlanici koriste velik dio svojeg vremena primajući instrukcije i pišući izvješća za povjerenike Piebalgs, Füle i Georgievu. U preostalom vremenu im je zadaća pripremati dokumentaciju za projekte triju povjerenika kao podređeni službenici članova Europske komisije.
Miahael Mann, glasnogovornik Catherine Ashton je izjavio da dogovor između službi ne umanjuje autoritet europskog diplomatskog tijela. On je rekao kako EEAS vodi glavnu riječ kada je riječ o strategijama potrošnje dok se Komisija bavi primjenom i realizacijom proračuna. Mann je dodao kako su šefovi izaslanstava odgovorni za cjelokupnu aktivnost svojih delegacija i da bi i u nacionalnim veleposlanstvima “bilo logično da veleposlanici dobivaju upute i da izvještavaju svojem ministru, dok se istodobno kopija šalje i ministarstvu vanjskih poslova”.
Žurnost koja se mjeri u mjesecima
Ipak, jedan član izaslanstva Europske unije – koji je tražio da ostane anoniman – opisao je dogovor između institucija “kompliciranim, mukotrpnim i sporim”. U jednom primjeri kada je EEAS htio koristiti 20 milijuna eura iz fonda za hitne slučajeve, odluka je morala ići preko glavnog tajnika u uredu Catherine Ashton, njezinog privatnog ureda FPI-a, a zatim i preko nadležne komisijine službe i odbora za politiku i sigurnost (skupina veleposlanika zemalja članica EU-a). Michael Mann je priznao da ovaj proces može trajati i do tjedan dana.
Utoliko jedan šef izaslanstva ironično ističe: “Ovaj proces traje oko mjesec dana i to bi trebao biti naš najbrži instrument“. Neimenovani izvor je dodao kako je došlo do podjele unutar EEAS-a, dijela koji želi koristiti pomoć u razvoju kako bi se podržali politički ciljevi i ljudi iz kabineta povjerenika Piebalgsa, koji zastupa „biblijski“ pogled pružanja pomoći potrebitima.
“Rečeno nam je: Imate mikrofon, ali mi imamo novac. Možete davati izjave i govoriti što želite, ali mi nadziremo novac. Ne smeta me, što imam toliko šefova i što primam toliko uputa iz različitih općih uprava, ali bitno je da se djeluje kao ekipa. Mislim da ne postoji međusobna komunikacija“, glasi ozbiljna optužba koja je upućena na adresu članova Europske komisije.
Autor: Alen Legović, Bruxelles/DW
