U katehezi na današnjoj općoj audijenciji Sveti Otac govorio o Isusovoj molitvi na križu
Po Kristovu primjeru, u najtežim i najbolnijim situacijama, kada se čini da Bog ne čuje, ne trebamo se bojati Njemu povjeriti sav teret koji nosimo u svom srcu – riječi su pape Benedikta XVI. na audijenciji održanoj 8. veljače u Dvorani Pavla VI., a posvećenoj Isusovoj molitvi pred smrću.
Govoreći o posljednjim trenutcima Isusova zemaljskog života, o satima koje je proveo na križu, Papa je razmišljao o tami tih trenutaka i o Isusovu vapaju: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“. Sveti se Otac zadržao na molitvi umirućega Isusa, koju evanđelisti Marko i Matej prenose i na grčkom jeziku, na kojemu je napisana njihova pripovijest, kao i na mješavini hebrejskoga i aramejskoga, da bi se, – kako je istaknuo Sveti Otac – osim sadržaja prenio i ton koji je ta molitva imala na Isusovim usnama. Slušamo, dakle, stvarno Isusove riječi onakve kakve su bile – primijetio je Papa.
Pred uvredama nazočnih na raspeću, koji nisu shvatili ili nisu htjeli shvatiti Isusovu molitvu – napomenuo je potom Sveti Otac – i pred tminom koja se spuštala na sve, vapajem svoje molitve Krist pokazuje da je uz teret patnje i smrti u kojoj se, kako se čini, nalazi napuštenost, Božja odsutnost, On potpuno siguran u blizinu Oca koji odobrava taj najviši čin ljubavi, potpuno sebedarje, iako se, kao u drugim trenutcima, ne čuje glas iz visine.
U trenutku tjeskobe molitva postaje vapaj; to se – prema Papinim riječima – događa i u našem odnosu s Gospodinom. U najtežim i najbolnijim situacijama, kada se čini da nas Bog ne čuje, ne trebamo se bojati Njemu povjeriti sav teret koji nosimo u svojem srcu, ne trebamo se bojati zazvati Ga u svojemu trpljenju. U trenutku krajnjega odricanja ljudi, u trenutku napuštenosti, Isus moli, svjestan nazočnosti Boga Oca, i u tom času u kojemu osjeća ljudsku dramu smrti. Važno je shvatiti – istaknuo je Papa – da Isusova molitva nije vapaj onoga tko očajan ide u susret smrti, a nije ni vapaj onoga tko zna da je napušten.
U tom času, riječi cijeloga 22. psalma, psalma izraelskoga naroda koji trpi, postaju Isusove, i na taj način uzima na sebe ne samo patnju svojega naroda, nego i patnju svih ljudi koji trpe pod teretom zla – istaknuo je Papa te dodao – Istodobno, sve to nosi u srce samoga Boga, siguran da će njegov vapaj biti uslišan u uskrsnuću: vapaj je u najvećoj muci ujedno sigurnost u Božji odgovor, sigurnost u spas – i to ne samo za samoga Isusa, već za ‘mnoge’ – rekao je Sveti Otac.
Isusova molitva sadrži krajnje pouzdanje i prepuštanje u Božje ruke, i onda kada se On čini odsutan, i onda kada se čini da šuti, slijedeći nama nerazumljivi naum. Isusovo je trpljenje, trpljenje u zajedništvu s nama i za nas, koje proizlazi iz ljubavi, i već nosi u sebi otkupljenje, pobjedu ljubavi – primijetio je Papa. U posljednjem času Isus pušta da njegovo srce izrazi bol, ali istodobno pušta da se istakne smisao Očeve nazočnosti i slaganje s njegovim naumom spasenja za ljudski rod. I mi se uvijek i ponovno nalazimo pred „sadašnjošću“ trpljenja, Božje šutnje – što toliko puta izražavamo u svojoj molitvi – ali nalazimo se također pred „sadašnjošću“ Uskrsnuća, odgovora Boga koji je na Sebe preuzeo naše patnje, kako bi ih nosio zajedno s nama, i dao nam čvrstu nadu da će one biti pobijeđene.
U molitvi, naime, Bogu donosimo svoje svakodnevne križeve, sigurni da je On nazočan i da nas sluša – istaknuo je Sveti Otac. Isusov nas vapaj podsjeća da u molitvi imamo nadvladati prepreke svojega ‘ja’ i svojih problema, i otvoriti se potrebama i trpljenju drugih. Neka nas molitva umirućega Isusa na križu nauči s ljubavlju moliti za brojnu braću i sestre koji osjećaju teret svakodnevnoga života, koji proživljavaju teške trenutke, koji su u boli, koji nemaju riječi utjehe – rekao je Sveti Otac te dodao – Molimo za sve to Božje srce, kako bi i oni mogli osjetiti ljubav Boga koji nas nikada ne napušta.
Nakon što je nazočne hodočasnike pozdravio na više jezika, Sveti je Otac izrazio svoju blizinu pučanstvu koje je ovih dana pogodilo snažno nevrijeme, te pozvao na molitvu za žrtve i njihove obitelji. Istodobno je ohrabrio na solidarnost kako bi se velikodušno pomoglo svim osobama izmučenima tim tragičnim događajima.
rv/benedikt