Tito je odgovoran za smrt milijun ljudi i smije se veličati, a na spomen Pavelića ide se u zatvor?
Nema nijednog relevantnog svjetskog povijesnog istraživanja najvećih zločinaca prošlog stoljeća u kojem nema imena Josipa Broza Tita. Bez obzira radi li se o britanskim, njemačkim, američkim, hrvatskim ili srpskim izvorima, Titu pripada mjesto među 10 “najvećih” po broju ljudi za čiju su smrt odgovorni.
Uvjerljivo prvo mjesto na listi najvećih ubojica 20. stoljeća zauzeo je kineski diktator Mao Ze Dong. Iako se procjene razlikuju u desecima milijuna, pretpostavlja se kako je on odgovoran za smrt 70 milijuna ljudi. Na svim “rang listama” na drugom je mjestu Josif Visarionović Staljin kojem se na dušu stavlja 40 milijuna života, a tek iza njega je Adolf Hitler koji je doslovce što na bojištima što u plinskim komorama pobio 20 milijuna ljudi. Četvrti na listama je dugogodišnji kineski diktator Chiang Kaj Sek koji je odgovoran za smrt 10 milijuna ljudi, pa onda slijede Lenjin, Pol Pot i u tom društvu se našao i bivši jugoslavenski diktator i doživotni predsjednik SFRJ maršal Josip Broz Tito. Iako ga se svugdje svrstava među najveće antifašističke vođe, nitko ne umanjuje njegove grijehe: Tito je tijekom svoje vladavine bio odgovoran za smrt milijun ljudi. Dakle za smrt daleko više ljudi nego što se stavlja na dušu svim ostalim zločincima s ovog prostora zajedno. Primjerice Miloševićeve žrtve se ipak mjere u desecima tisuća dok su Titove stotinjak puta veće.
Hrvatska jedina u EU bez osude prošlosti!
Gotovo je nevjerojatno da takav jedan čovjek i 25 godina nakon pada Jugoslavije i nakon tzv. “demokratskih promjena” još uvijek nije dobio povijesnu valorizaciju u Hrvatskoj. Nije dobio mjesto koje mu pripada.
Naime, Hrvatska je prije dvije godine postala punopravna članica europske zajednice demokratskih naroda i kao takva bi trebala poštivati i primjenjivati rezolucije europskih institucija. Naime, Parlamentarna skupština Vijeća Europe osudila je totalitarni komunistički poredak u svoje dvije rezolucije: Rezoluciji 1481 o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih poredaka, koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila 25. siječnja 2006. godine i Rezoluciji 1096 o uklanjanju naslijeđa bivših komunističkih totalitarnih sustava, koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila još u lipnju 1996. Usprkos tome, od postkomunističkih država, među kojima je Češka prva donijela Zakon o lustraciji 1991. godine, Hrvatska spada u red onih malobrojnih država kod kojih lustracija dođe tek kao neuslišena želja, a traženje uzora u Europi u ovom slučaju na široko je zaobiđeno, što samo govori o dvoličnosti hrvatskih vladajućih struktura koje su protkane bivšim komunističkim kadrovima i njihovom djecom, te privrženošću tih istih političkim struktura starom komunističkom poimanju vladanja.
Vijeće parlamentarne skupštine Europe, dakle, osudilo je masovna kršenja ljudskih prava od strane totalitarnih komunističkih režima te izrazilo sućut, razumijevanje i priznanje žrtvama tih zločina.
– Skupština parlamentaraca iz 46 europskih zemalja ujedinjeni u rezoluciji izražavaju da su ta djela nasilja uključila individualna i kolektivna pogubljenja, kao i smrt u koncentracijskim logorima, izgladnjivanje, deportacije, mučenje, ropstvo, prisilni rad i druge oblike masovnog psihičkog terora.
To se odnosi na sve komunističke ili post-komunističke stranke u državama članicama Europe, koje još nisu učinili, da učine ponovnu procjenu i vrednovanje povijesti komunizma i vlastite prošlosti, kako bi se, jasno distancirali od zločina totalitarnih komunističkih režima i jasno osudili zločine komunizma.
No to je za Hrvatsku ostalo samo prazno slovo na papiru. Manje više to su učinile sve postkomunističke zemlje Europe osim Hrvatske.
Smije li Tena Perišin javno voljeti Tita?
Nakon Franje Tuđmana, Hrvatska je imala dva demokratski izabrana predsjednika i obojica su bili baštinici bivših struktura i ideja. Najbolje se to oslikavalo upravo na primjeru Tita koji je ostao “nedodirljiv” za bilo kakvu ozbiljnu javnu raspravu, sve dok ga nova predsjednica Kolinda Grabar Kitarović preko noći nije izbacila s Pantovčaka i poslala ga u u rodni kraj. No tamo – u Kumrovcu, su ga velikodušno dočekali, a HRT je preseljenju Titove biste posvetio desetak minuta svog udarnog Dnevnika. Za urednicu Dnevnika Tenu Perišin “iza Tita još uvijek postoje kontroverze” (kao da je to nešto što će s vremenom proći) a još je skandaloznija njena izjava kako je “Tito odličan turistički brand koji godišnje privlači desetke tisuća ljudi u Kumrovec”, a nada se Tena čiji je otac također bio visoki jugokomunistički dužnosnik” da će ga “sada u Kumrovec obilaziti još i više”. Ona i njoj slični vjerojatno da.
Međutim teško se sjetiti financiraju li države negdje drugdje u svijetu spomen muzeje i rodne kuće zločinaca. Istina u Kini postoji mauzolej u kojem je sahranjen Mao, ali od njegovog posljednjeg počivališta danas više nikome ne pada na pamet raditi turistički brand. U Njemačkoj ne postoji mjesto Hitlerovog štovanja kao ni u Rusiji Staljinovog ili u Rumunjskoj Chausecuovog. Štoviše, ako bi se netko toga dosjetio došao bi u sukob sa zakonom.
U Hrvatskoj se primjerice svako veličanje i spominjanje poglavnika Nezavisne države Hrvatske dr. Ante Pavelića može prekršajno, ali i kazneno sankcionirati. Međutim, povijesno dokazanog zločinca Tita se smije spominjati, po njemu smiju nositi imena ulice i trgovi. On ima i svoj muzej i rodnu kuću kao mjesto na kojem se okupljaju sljedbenici. Po tome je Hrvatska vjerojatno jedinstvena u svijetu.
S jedne strane policija doslovce proganja mladež koja dođe na Thompsonove koncerte u crnini, dok zvijezda petokraka još uvijek “sjaji usred mraka” – bez ikakve osude. Ako je Pavelić zločinac koji je odgovoran za smrt 70.000 ljudi, zašto se onda i danas veliča i slavi Tito koji je pobio desetak puta više i to uglavnom pripadnika vlastitog naroda.
Autor: Dražen Boroš/dnevno.hr
