Njemačka: Premala za supersilu, prevelika za Uniju?
Angela Merkel upravo se vratila iz Pekinga, u godini u kojoj će Kina zamijeniti Francusku kao najvećeg njemačkog trgovinskog partnera. Bit će to simboličan trenutak. Ohrabrit će one koji sada postavljaju ovo pitanje: Bi li se Njemačka trebala odvojiti od nereda u eurozoni i postati Bric – srednje velika globalna ekonomska sila poput Brazila, Rusije, Indije i Kine, čiji inicijali tvore akronim BRIC?
O Njemačkoj u BRIC-u prvi put sam čuo od Ulrike Guerot iz Europskog vijeća za vanjske odnose, koja se žestoko protivi separatističkim antieuropskim tendencijama u Njemačkoj. Ovu ideju možda je najjasnije izrazio Wolfgang Reitzle. Glavni direktor njemačke industrijske grupacije Linde rekao je da bi Njemačka trebala razmisliti o napuštanju eurozone. Kratkoročno bi to bilo teško, ali dugoročno bi povećalo njemačku konkurentnost.
Uvijek sam bio mišljenja da je njemačka opsjednutost konkurentnošću jedan od dubokih uzroka krize u eurozoni. Aktivno nastojanje da se postignu veliki suficiti tekućeg računa platne bilance pridonijelo je unutarnjim neravnotežama u eurozoni. Za zemlju veličine Njemačke formulirati politiku na taj način možda je izvedivo, premda pogrješno. Za veliko gospodarstvo kakvo je gospodarstvo eurozone, to je neodrživo.
Nešto što ne odgovara pravoj podršci strategiji BRIC-a jest poziv da Grčka i ostale zemlje na periferiji napuste eurozonu. Klaus-Peter Müller, predsjednik nadzornog odbora Commerzbanke, nedavno je to zagovarao. Održanje eurozone više nije jasan prioritet njemačkog poslovnog i financijskog establišmenta. Devedesetih godina oni su bili najjači zagovornici monetarne unije.
Razočaranost establišmenta susjedima na zapadu i jugu poklapa se s porastom poštovanja prema istoku. Nedavno su me podsjetili na tu promjenu na jednoj večeri sa skupinom novinara u Berlinu, kada mi je jedan od njih kazao da mladi Berlinčani Moskvu smatraju „najcool” gradom u Europi, osim Berlina, naravno. I Varšava je visoko na ovoj ljestvici, daleko ispred Londona, Pariza ili New Yorka. Stari Berlin bio je podijeljen između istoka i zapada. Mladi Berlin gleda prema istoku. Njemački poslovni ljudi gledaju još istočnije.
Dojam da se Njemačka udaljava osjeća se i drugdje u eurozoni. Nakon tragičnog brodoloma uz talijansku obalu jedne talijanske novine objavile su karikaturu na kojoj se njemačka kancelarka u čamcu za spašavanje udaljava od Discordije, ignorirajući pozive da se vrati na brod. Čak i meni se čini da to nije pošteno prema Merkel. Ona možda jest napravila ozbiljne političke pogrješke u svom kriznom menadžementu i bez sumnje će ih činiti i ubuduće. Ona ne priprema njemački odlazak iz eurozone. No ako se Nijemci budu htjeli iznova pozicionirati na globalnoj gospodarskoj karti, politički će sustav za to pronaći načina.
Mi u biti raspravljamo o novoj inačici „njemačkog pitanja”. Nakon ujedinjenja Njemačka je postala prevelika za običnu europsku državu, ali nije dovoljno velika za supersilu. Poljski ministar vanjskih poslova Radoslaw Sikorski nedavno je tražio više njemačkog vodstva u Europi. No u rijetkim prigodama kada Njemačka preuzme vodstvo, to se dočekuje podsmjehom.
Nijemci zapravo ne žele voditi u Europi jer nisu spremni platiti cijenu vodstva. Zato je vladi tako važno predstaviti jasno određen plafon do kojega ide njemačka odgovornost u spasilačkim operacijama u eurozoni. Zagovornicima BRIC-a ta strategija nudi izlaz iz dileme „neprikladne veličine”.
Ona naravno neće funkcionirati. Njemačka velik dio svoje sadašnje snage crpi iz niskog tečaja. A on je takav zahvaljujući kombinaciji umjerenih plaća i pada nominalnog tečaja prema dolaru i drugim valutama, što je rezultat kriznog menadžmenta u eurozoni. Plutajući tečaj nove njemačke marke izbrisao bi ono što se postiglo u proteklom desetljeću. Njemačka je i najveća dobitnica na zajedničkom europskom tržištu.
Kad bi Njemačka poslušala Reitzleov savjet i postala zemlja BRIC-a, mnoge kompanije, vjerojatno i njegova, smatrale bi selidbu u ostatak eurozone atraktivnijom. Bila bi to krajnja ironija. Oni koji zagovaraju BRIC i gledaju prema istoku otkrit će da naprosto nema održive političke i gospodarske alternative. Njemačka je vrlo stara i bogata europska zemlja sa sve manjim brojem stanovnika – posve suprotno BRIC-u.
Izvor: THE FINANCIAL TIMES
