SLUČAJ ŠEŠELJ: Još jedna pobjeda Kolinde Grabar-Kitarović
Tužno i žalosno da peta kolona u Hrvatskoj već godinama na jednak način optužuje Hrvate da su ustaše kako ih optužuju četnici i velikosrbi
Nema više nikakve dvojbe. Svaki dan svjedoci smo novih dokaza da je politika predsjednice Grabar Kitarović u potpunoj suprotnosti s politikom Zorana Milanovića i Vesne Pusić. Nema ni jednog pitanja bitnog za vanjsku politiku o kojem se iz zrakoplova ne vidi da su razlike u gledanjima tako velike da će teško biti postići bilo kakav kompromis.
Morat ćemo se pomiriti još jedno vrijeme do parlamentarnih izbora da će se u Hrvatskoj voditi dvije različite suprotstavljene vanjske politike. Zoran Milanović i Vesna Pusić imaju operativnu vlast u svojim rukama a Kolinda Grabar Kitarović ima podršku naroda, znanje i veliki autoritet. U prvih četrdeset dana iz dana u dan, politika Kolinde Grabar Kitarović pobjeđuje i dobiva sve veću podršku sve većeg dijela hrvatskog naroda. Suprotno tome politika Zorana Milanovića i Vesne Pusić izgubila je podršku naroda i to je opet vidljivo iz dana u dan. Zoranu Milanoviću i Vesni Pusić ne preostaje ništa drugo nego da pokušavaju blokirati i onemogućiti djelovanje Kolinde Grabar Kitarović odnosno da je preko medija, koji su još uvijek u njihovim rukama, pokušavaju ismijati kao nekompetentnu osobu koja se stalno zalijeće, koja je pretenciozna i koja ne poštuje diplomatske protokole i procedure.
Međutim, na kraju se ipak pokaže da je uvijek u pravu Kolinda Grabar Kitarović i da ona uvijek pobjeđuje a Milanović i Pusićka gube. To još jedanput potvrđuje i slučaj Vojislava Šešelja. Kada je Vojislav Šešelj pušten iz zatvora i kada je počeo organizirati četničke derneke i grubo vrijeđati hrvatski narod, kada je ponovno počeo svojatati Vukovar kao srpski grad i kada je pokazao da današnja velikosrpska politika sadašnjeg vodstva Srbije u odnosu na Vukovar i Domovinski rat se ne razlikuje od Šešeljeve politike, onda su aktualni hrvatski političari još jedanput pokazali svoje pravo lice. Najdalje je otišla ministrica vanjskih poslova i prva potpredsjednica Vlade koja je teškog zločinca Vojislava Šešelja proglasila šaljivčinom i neobičnim čovjekom za čije ponašanje nisu odgovorni ni Tomislav Nikolić ni Aleksandar Vučić. Na neki način Vesna Pusić je izrazila sućut i žaljenje Aleksandru Vučiću, Ivici Dačiću i Tomislavu Nikoliću što imaju u svojoj sredini takvog čudaka, kojeg je teško kontrolirati. Dakle, od ratnog zločinca je napravila komedijaša i skinula odgovornost sa sadašnjeg srbijanskog vodstva iako su dva ključna čovjeka, Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić bili Šešeljevi učenici i podčinjeni voždu Šešelju u agresiji na Hrvatsku.
Treba podsjetiti kako su se naši mediji, svakako oni koji rade za Milanovića i Pusićku, pokušali rugati Kolindi Grabar Kitarović i njenoj navodnoj pretencioznosti kada je od Vijeća sigurnosti tražila, u skladu sa njegovom ulogom, da zatraži od Haaškog suda da se Šešelj vrati u zatvor. Kako sada izgleda, ta inicijativa Kolinde Grabar Kitarović ozbiljno je shvaćena kao opravdana kritika Haaškog suda te će se vjerojatno još jedanput pokazati da je Kolinda Grabar Kitarović u sukobu s Vesnom Pusić i Zoranom Milanovićem, uvjerljivo pobijedila.
Kad već govorimo o Šešelju, reći ću i nešto osobno. Bio sam još u SFRJ predsjednik Politološkog društva Hrvatske kada je Vojislav Šešelj, koji je tada bio profesor u Sarajevu došao u sukob s komunističkim vlastima. Tada je Vojislav Šešelj napisao pismo Filozofskom društvu Hrvatske i Politološkom društvu Hrvatske tražeći da ga primimo za člana kako bi se na taj način solidarizirali s njim i dali do znanja da smo na njegovoj strani i protiv njegovog političkog progona. Dio medija i intelektualaca u Hrvatskoj tada je bio na strani Šešelja te sam oštro kritiziran što sam bio protiv da Vojislava Šešelja primimo u Politološko društvo Hrvatske odnosno da na taj način pokažemo solidarnost s njim. Već tada mi je bilo jasno tko je Vojislav Šešelj i da se on ne bori za nikakva demokratska prava nego da je njegovo političko djelovanje vrlo opasno i da će nanijeti dosta zla. Od tada je prošlo mnogo vremena i mnogo se toga dogodilo. Ja sam bio potpredsjednik Ratne vlade kada je Šešelj sa svojim četnicima haračio po Srijemu, Baranji i istočnoj Hrvatskoj, kada je provodio etničko čišćenje i kada je zastupao stajalište da svakog tko je protiv Velike Srbije treba ubiti na licu mjesta.
S vremenom je opet došlo do promjena. Hrvatski branitelji su obranili Hrvatsku i pobijedili a Šešelj je završio u zatvoru. U zatvoru je napisao desetak debelih, debelih knjiga, koje treba pročitati da se vide razmjeri četništva i velikosrpske ideologije, čiji je rodonačelnik Vojislav Šešelj. On nije lakrdijaš, on nije sporedan čovjek u politici, on je idejni vođa, on je čak duhovni otac i Aleksandra Vučića i Tomislava Nikolića i zato se oni s takvom nježnošću odnose prema Vojislavu Šešelju, Zato ga oni ne žele kritizirati, ne žele ga osuditi. Ali postavlja se pitanje, zašto takvu politiku prema Vojislavu Šešelju vodi Vesna Pusić. Zašto je ona na istoj liniji sa Vučićem i Nikolićem, koji također nastoje Šešelja prikazati kao redikuloznog čovjeka, bez političke težine.
I na kraju još jedna zanimljivost. U svojim debelim knjigama Vojislav Šešelj veliku pažnju je posvetio mojim knjigama. Na više od stotinu stranica on se obračunava sa mojim knjigama kao navodno ustaškim knjigama. Isto čine i dva profesora koji su napisali cijelu debelu knjigu o mojim knjigama kao ustaškim knjigama.
U Beogradu je 1997. tiskana knjiga dr. Miljevića i dr. Subotića pod naslovom “Srpsko hrvatski odnosi u XX. veku” i sa znakovitim podnaslovom “Neprekidan lanac genocida Hrvata nad Srbima 1914- 1941- 1991…”, koja je još jedan dokaz da je za velikosrbe riječ ustaša sinonim za riječ Hrvat. Cijela knjiga bavi se ustvari mojom knjigom “Iza zatvorenih vrata- kako se stvarala hrvatska država” koja je tiskana u Zagrebu davne 1992. godine. Oni moju knjigu proglašavaju ustaškom te između ostalog kažu: ustaške ideje iznete na stranicama ove obimne Tomčeve knjige zahtijevaju da se o njima progovori otvoreno, objektivno uz podsjećanje za historijske, politološke, političke, sociološke i duhovne korene ustašluka i genocida nad srpskim narodom u Hrvatskoj 1914- 1941-1991…”
Evo jednog zanimljivog detalja iz te knjige: “Za profesore Miljevića i Subotića i Josip Broz Tito je ustaša. Optužujući Tita da je spriječio da se po hrvatskim gradovima strijeljaju ustaše i domobrani dok su se masovno u Srbiji strijeljali četnici i sotali izdajnici, pišu: “Zahvaljujući Brozu Hrvati su mogli pola veka u komunističkoj Jugoslaviji, i u emigraciji, da se pripremaju za novi domovinski rat. Jednostavno drugog izbora hrvatski narod nije imao: ustaška ideologija je za hrvatski narod u XX veku bila jedina alternativa u nacionalnom programu: suverena nacionalna država hrvatskog naroda jedino je bila istorijski moguća na pravaškoj, frankovačkoj, kleroustaškoj osnovi- ona magična formula za hrvatske komuniste da postignu bilo kakav uticaj u delu hrvatskog naroda.”
U protutužbi Srbije protiv Hrvatske pred Međunarodnim sudom pravde ustvari iznose se isti argumenti kao i u Šešeljevoj knjizi i knjizi dvojce profesora iz Beograda. Svuda je glavna teza da je svaka ideja samostalne hrvatske države ustaška ideja i da nema mogućnosti za postojanje hrvatske države koja nije ustaška država.
Sve ovo pišem zbog toga što sam se nedavno u jednim hrvatskim novinama našao na spisku opasnih ustaša zajedno u društvu s Tuđmanom, biskupom Košićem, Ivanom Aralicom i brojnim drugim političarima i intelektualcima koji stvarno nikad nisu imali bilo kakve veze s ustaštvom. Ali ako je borba za samostalnu hrvatsku državu ustaška politika, a izgleda da za mnoge u Hrvatskoj je to i danas, onda mi je razumljivo zašto nema razlike između četničke i velikosrpske politike Vojislava Šešelja i jednog broja intelektualaca i novinara u Hrvatskoj koji na bazi sličnih kriterija određuju tko je danas u Hrvatskoj ustaša.
Da zaključim. Tužno i žalosno da peta kolona u Hrvatskoj već godinama na jednak način optužuje Hrvate da su ustaše kako ih optužuju četnici i velikosrbi.
Autor: Prof. dr. sc. Zdravko Tomac/direktno.hr
