Nekoliko gromoglasnih tišina koje govore mnogo više od riječi
Nesuvisla reakcija MVPEI-ja na Šešeljevo mahnitanje i šutnja antifašističke lige sasvim jasno govore o suštini njihovog djelovanja
Naizgled, nisu to tišine iste težine. Naizgled, mnogo su važnije one „političke”. Ali samo naizgled. Ponajviše zbog činjenice da sav taj gromoglasni muk dopire od onih koji se silno vole prikazivati kao „moralne vertikale”, stupovi društva, autoriteti u pitanjima prava – ljudskih, manjinskih, navijačkih.
Vojislav Šešelj namjerno i smišljeno mahnita u Srbiji. Pali hrvatsku zastavu, najavljuje pohode na teritorij suverene države na tenku, širi mržnju, vjerojatno ponegdje i strah. Haški sud odlučio je da se mora vratiti u zatvor i stavio pred srpske vlasti zadatak s vrlo neizvjesnim ishodom. No, to je ipak njihov problem.
Naš, hrvatski problem, uz nesuvislu reakciju MVPEI, ministrice Pusić i cjelokupne aktualne vlasti, jest i zastrašujuća tišina. O tome što radi i što govori Šešelj, jučer i danas gromoglasno šuti Milorad Pupovac. Zastupnik u hrvatskom Saboru, samoproglašeni lider srpskog naroda u Hrvatskoj, kojem nije problem po Saboru cirkusirati sa selotejpom i žutim trakama, na najavu da će iz Srbije netko krenuti tenkom prema njegovoj domovini – šuti.
Šute i junaci iz Antifašističke lige. Ni glasa od Pusića, Hrženjaka, Teršelićke, A bogme ni od bivšeg predsjednika Republike, promašenog političara koji se grčevito i neuspješno bori za politički opstanak – Ive Josipovića. Njihov muk je grozan, ali, za one koji znaju slušati i vrlo poučan. Otkriva vrlo jasno ideju i pozadinu njihova „društvenog” djelovanja, pa bi to, svakako valjalo uzeti u obzir u svim sljedećim političkim odlučivanjima – od financiranja, do nekih izbora.
Možda manje važna tišina, ali svakako ilustrativna, dopire iz HNK Hajduk. Niti jedne riječi nije Uprava Hajduka izgovorila o potpuno skandaloznom napadu svoje navijačke skupine, „Torcide”, na kapetana hrvatske nogometne reprezentacije Darija Srnu. Darijo Srna je svojim igrama u Hajduku i reprezentaciji, ali još i mogo više, cijelim svojim ljudskim djelovanjem, od svoje obitelji, do bezbrojnih humanitarnih akcija koje je pokrenuo i u kojima je sudjelovao, bez ikakve želje da se njegove aktivnosti bilježe ili javno objavljuju, zaslužio sasvim drugačiju vrstu respekta. Darijo je poslao vrlo jasnu poruku svojim riječima nakon utakmice Hrvatska – Norveška, a napisati njemu da „ne uzima Hajduk u usta jer toga nije dostojan” blasfemija je na koju bi, da imaju trunku stvarne odgovornsti, hrabrosti i morala, morali reagirati upravo ljudi koji vode Hajduk. Kad bi ga oni stvarno vodili.
Izvor: direktno.hr
