DON ANĐELKO KAĆUNKO: O Uskrsu, zeki i jajima
Don Anđelko Kaćunko: “Budite radosni svjedoci istine Evanđelja, budite širitelji kršćanskog optimizma, budite nositelji života!”
O Uskrsu vam donosimo razgovor s don Anđelkom Kaćunkom koji povodom najvećeg katoličkog blagdana poručuje: “Budite radosni svjedoci istine Evanđelja, budite širitelji kršćanskog optimizma, budite nositelji života!”
Zašto se baš Uskrs, a ne primjerice Božić naziva najvećim kršćanskim blagdanom?
– Utjelovljenje Sina Božjega i njegov silazak na zemlju među nas ljude, rođenjem od Djevice Marije, doista je najveći događaj u povijesti čovječanstva. Stoga je povijesno vrijeme s razlogom podijeljeno na razdoblje do toga događaja – Božića – i poslije njega. Zato slavlje Božića i sadrži u sebi golemu radost, koju intuitivno proživljavaju i mnogi koji nisu kršćani. Međutim, tek Isusovim Uskrsnućem kompletan katolički “kalendar” dobiva svoj smisao, značenje i potvrdu. Jer bez Uskrsa ‘ne bi bilo’ ni Božića, ni Duhova, ni obraćenja Sv. Pavla, ni Crkve, ni kršćanstva! Da Isus nije uskrsnuo – bio bi zaboravljen! Ne bi “ušao u zemljopis”, nego bi možda samo bio u povijesti zabilježen kao još jedan od brojnih zanesenjaka koji su pokušali mijenjati svijet. Tu dramu i taj fenomen sjajno je opisao Apostol Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima (u poglavlju br. 15), odgovarajući onima koji su tvrdili da nema uskrsnuća. Evo samo dio toga objašnjenja: “Ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša. Zatekli bismo se i kao lažni svjedoci Božji što posvjedočismo protiv Boga… Jer ako mrtvi ne uskršavaju, ni Krist nije uskrsnuo. A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša, još ste u grijesima… Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi.” Apostol potom kliče od radosti: “Ali Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih!” A na početku poglavlja navodi i svjedoke Isusova uskrsnuća odnosno one kojima se treći dan nakon smrti pokazao: “Ukaza se Kefi (Petru), zatim dvanaestorici. Potom se ukaza braći, kojih bijaše više od pet stotina zajedno; većina ih još i sada živi, a neki usnuše. Zatim se ukaza Jakovu, onda svim apostolima. Najposlije, kao nedonoščetu, ukaza se i meni.” Međutim, nije se Isus Krist svojim prijateljima samo “ukazao” i otišao – On je to činio čak četrdeset dana, s njima se družio, jeo i pio, poučavao ih i učvršćivao u vjeri… Ali u svemu tome najfrapantniji, najznakovitiji i najsnažniji, možemo tako reći, “argument” za Isusovo uskrsnuće – jer njega kao “događaj” nije zabilježila nijedna kamera, niti je Isus u tome trenutku napravio “selfi” pa ga poslije objavio na nekoj “društvenoj mreži” – jest činjenica da su svi Isusovi učenici za tu istinu bili spremni umrijeti. A život se ne daje za neku utvaru, za privid, za bajku. Zato je nakon toga događaja Radosna vijest da je Isus živ “premrežila” najprije ondašnje društvo i potom je započela globalizacija Evanđelja, koje je došlo i do nas danas. I ne samo to, nego – a to može izgledati kao još veće čudo – i danas, kao što je bilo svih dvije tisuće godina kršćanstva, mnogi su spremni život položiti za Isusa Krista odnosno umrijeti za drugoga čovjeka iz ljubavi prema Bogu.
Isusovo uskrsnuće središte je kršćanske vjere. No, što doista znači uskrsnuti od mrtvih?
– To je iskustvo. To je stvaran (a ne virtualan!) doživljaj određene stvarnosti. U odnosu na Isusa, apostolima je to značilo – On je živ! Ali u onom istom tijelu koje je bilo mučeno i raspeto, ali je sada dobilo nova svojstva, preobraženo je. Ipak, Uskrsnuće Kristovo nije bilo običan povratak u zemaljski život, nego On, kako kaže Katekizam Katoličke Crkve, “u svome uskrsnom tijelu prelazi iz stanja smrti u drugi život onkraj vremena i prostora”. Dakle, Dvanaestorica i mnoštvo Isusovih učenika, poslije njegova ubojstva i ukopa – danas bismo rekli, nakon što su se vratili s njegova sprovoda – najednom svojega Učitelju susreću živa! Tu je istinu Sv. Petar na dan Pedesetnice – u svojemu prvom govoru mnoštvu, nakon što su apostoli primili Duha Svetoga – posvjedočio riječima da je Isusa Nazarećanina, kojega su ljudi razapeli i pogubili, Bog uskrisio i oslobodio grozote smrti. Kaže doslovce: “Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci.” A nakon toga više nitko – niti u krvavim progonima, kad su zbog vjere bili kao ovce za klanje i svakodnevno ubijani – nije ih mogao uvjeriti u suprotno, i ništa ih više nije moglo odvojiti od Krista. Zato Sv. Pavao piše Rimljanima: “Ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem”. Po kojoj ljudskoj logici je to objašnjivo? I po kojim je prirodnim zakonima to “normalno”? Odnosno, koji je to “klik” tzv. famozna evolucija (najobičnija izmišljotina!) u jednom trenutku učinila da takav “prirodni poremećaj” bude trajno zapisan u čovjekov kod? Znanost nema odgovora na ta pitanja. Samo Vjera odnosno Ljubav razotkriva božanski identitet čovjeka. Božjega stvorenja kao bića uskrsnuća, kao Božje slike projicirane na ekran vječnosti. Zato je Isusovo Uskrsnuće za čovjeka radosna perspektiva – On nam je “svečano otvorio autocestu” za Nebo.
Koja je ključna poruka za razumijevanje uskrsnog otajstva?
– Uskrsno otajstvo moguće je razumjeti i prihvatiti samo u vjeri. Ključ za to odnosno ‘password’ (lozinku) dao nam je Sv. Pavao u Poslanici Rimljanima: “Ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spašava. Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, neće se postidjeti. Nema uistinu razlike između Židova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju. Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen.” Tu se otkriva značenje Uskrsnuća na osobnoj razini za svakog čovjeka. Ali iz tih riječi očita je također prva i jedina prava globalizacija – globalizacija Ljubavi. A ona je jedina snaga i jedini recept za izlazak iz krize, ona je jedini “društveni poredak” za spasenje svijeta, koji danas grca u patnjama sulude jurnjave za užitkom i tzv. blagostanjem ter istodobno stalno živi u stresu i strahu od (organiziranog!) terorizma. Zato je na današnjim kršćanima velika odgovornost, jer svijet dramatično treba svjedoke Božje Ljubavi. Za današnje i sutrašnje Isusove učenike više nego ikada vrijedi opomena biskupa Camare: “Pazite, kršćani, vi ste jedino Evanđelje koje će neki pročitati!” To dokazuje primjer kršćanskih mučenika od Sv. Stjepana do danas. A ja se najradije sjetim Sv. Maksimilijana Kolbea, koji je u konc-logoru svjesno i namjerno otišao umrijeti umjesto jednoga logoraša. To je snaga koju čovjeku može dati samo Kristovo Uskrsnuće.
Zašto je Uskrs, za razliku od većine ostalih blagdana koji se slave uvijek na isti datum, svetkovina kojoj se datum pomiče svake godine?
– Odgovor na to pitanje dostupan je na mnogim mjestima na internetu. Uskrsni događaji Kristova života odvili su se u okvirima stare židovske Pashe. On je proslavio svoju vazmenu večeru, proživio svoju muku i smrt i doživio svoj Uskrs za vrijeme toga židovskoga blagdana. Isus je tome blagdanu dao i konačan, svoj smisao, načinio mu novu perspektivu koja dosiže sam prag vječnog života. A Židovi su slavili Pashu 14. dana mjeseca Nisana. Bio je to sedmi mjesec židovskoga kalendara, a odgovara našem ožujku i travnju, s početkom proljeća. U Crkvi se u prvo vrijeme Uskrs nije slavio u svim krajevima podjednako, ali ipak uvijek u svezi sa židovskom Pashom. Koncil u Niceji 325. donosi opće pravilo za datum Uskrsa. Uskrs se od tada slavi u nedjelju koja pada nakon punog mjeseca koji prati proljetnu ravnodnevnicu (ekvinocij). Tako se Uskrs pomiče između 21. ožujka i 25. travnja. Papa Grgur XIV. je godine 1528. reformirao kalendar (Hrvatski sabor ozakonio ga je 1587.), a istočne crkve zadržale su stari julijanski kalendar te po njemu slave i Uskrs. Zato Blagdan nad blagdanima, kako se u kršćanskoj predaji zove Uskrs, na žalost ne slave svi kršćani u isti dan. Postoji ipak sveopća težnja da se dođe do što usklađenijeg svjetskog kalendara. Tomu bi mnogo pridonijelo kad bi se Uskrs slavio uvijek u isti dan. Katolička se Crkva na II. vatikanskom koncilu izjasnila u prilog takva kalendara, uz uvjet da ga prihvate i druge Crkve. Po današnjem računanju, Isusov se Veliki petak one godine dogodio 7. travnja, a Uskrs 9. travnja. Taj bi datum bio prikladan za buduće stalno uskrsovanje. Eto, premda tu ima još nekih pojedinosti, tako je taj fenomen dobro objasnio pater Bonaventura Duda.
Zašto se posebno obilježava Uskrsni ponedjeljak?
To je drugi dan Uskrsa – upravo se tako zove u nekim istočnim Crkvama, koje imaju i drugi dan Božića, a isto je i s Duhovskim ponedjeljkom. On je ostatak prakse prvotne Crkve koja je Uskrs slavila osam dana odnosno cijeli tjedan, jer ta svetkovina to zaslužuje. U okolnostima današnjega načina života, poglavito u civilizaciji koja javno odavno nije kršćanska, to i nije moguće. Zapravo, slavlje Uskrsa već je u 19. st. svedeno na dva dana, tako što je ponedjeljak te svetkovine u nekim zemljama pa i u Hrvatskoj službeni državni blagdan. U liturgiji toga se dana spominje bijeg dvojice Isusovih učenika iz metropole Jeruzalema u mali Emaus. Bili su razočarani zbog Isusova “poraza” i vjerojatno ljuti na sebe što su im vrijeme provedeno s njime “pojeli skakavci”. No na putu su susreli Isusa i prepoznali ga naknadno u svečanom činu lomljenja kruha (a tako su prvi kršćani nazivali i euharistijsko slavlje). Zato je u nekim krajevima lijep običaj da se na Uskrsni ponedjeljak posjećuje rodbinu i prijatelje, dok se na sam Uskrs svetkuje u okviru obitelji.
Kako se pravilno slavi katolički Uskrs u katoličkim obiteljima? Na što trebamo obratiti pažnju?
– Recept je vrlo jednostavan – bez dobre pripreme nema ni uspješnog slavlja. Zato je važna cijela Korizma – milosno vrijeme življenja pokore, tj. svakodnevnog prakticiranja više molitve, više posta i više djela milosrđa prema potrebitima. A poglavito je važno Sveto trodnevlje. Dakle, samo onaj tko sabrano i pobožno proživi slavlje Večere Gospodnje (Vel. četvrtak), Isusovu muku i smrt (Vel. petak) i Vazmeno bdijenje (najbogatiji liturgijski sadržaj cijele godine – na Vel. subotu), može duboko duhovno doživjeti i otajstvo Uskrsnuća Gospodinova. Posebno je za kršćansku obitelj važno staviti naglasak na duhovni sadržaj, a ne na “blagdanski stol” (čime mediji danima teroriziraju narod!), baš onako kako su činili Židovi za Pashu, kada bi otac svojoj djeci pričao što je sve Bog učinio za svoj narod. Samo tako obitelj će formirati kršćane budućnosti, ljude koji će biti ispunjeni Božjom milošću i duhovnom radošću te poput apostola vedro i hrabro svjedočiti Evanđelje.
Imaju li jaja i zec ikakve veze s Uskrsom? Koje je Vaše mišljenje o tome da se katolici ponekad više vesele šarenim jajima nego Isusu?
– To su novotarije odnosno poganski običaji i ikonografija, koje je biznis nametnuo javnosti, baš kao i tzv. Djeda Mraza za Božić. Tako je industrija zabave i profita vjernicima podvalila svoju “duhovnost”, a kršćani koji su je prihvatili pokazuju da su u vjeri ostali neodrasli i totalno nepoučeni. Tako je nažalost i u Hrvatskoj, u kojoj vlada trostruko neznanje – vjersko, političko, medijsko. Stoga je krajnji čas da se hrvatski katolici, kao i svi kršćani, poglavito muškarci, probude i uozbilje te shvate kako nam je novopoganska javnost koju diktiraju mediji nametnula potrebu apologetike (a za to treba čitati i učiti!) te bojkotiranja poganskih praznovjerja (za to pak treba hrabrosti da se bude “drukčiji od drugih” pa makar bili izrugani).
Koja je Vaša poruka katolicima, našim čitateljima za ovaj Uskrs?
– Volim vas i molim vas pročitajte ovaj razgovor još jednom pa ako vam se sviđa preporučite ga svim vašim prijateljima, a ako vam se ne sviđa dajte ga svim vašim neprijateljima (ako ih imate)! Budite radosni svjedoci istine Evanđelja, budite širitelji kršćanskog optimizma, budite nositelji života! Budite sigurni da je domoljublje bez bogoljublja isprazno, šuplje i dugoročno neplodno te da će samo ljudi Uskrsnuća – živeći po formuli MOLI–RADI–RODI, upravo po Uskrsnulome izvući sebe i svoj narod iz svake krize te također izbaviti od demografske smrti. Neka vas Uskrsnuli Gospodin stostruko blagoslovi. Aleluja!
Izvor: glasbrotnja.net
