NYT: Pogoršanje u Europi – Loše njemačko vodstvo
Čelnici Europske unije u ponedjeljak nisu uspjeli postići napredak u svojoj najvažnijoj zadaći: povećanju fonda spasa radi zaštite boležljivih europskih gospodarstava od stečaja.
Umjesto toga, čelnici 25 od 27 zemalja dogovorili su se da će potpisati novi fiskalni sporazum koji će ih ograničiti kad se s recesijom budu htjeli boriti snažnim fiskalnim stimulansima. Većina ekonomista izvan eurozone ovakav stav smatra opasnim. Europske zemlje čine više od 20 posto svjetskog gospodarstva. Budu li osuđene na duže i dublje recesije, to će naškoditi drugim gospodarstvima ovisnima o trgovini, od Sjedinjenih Država do Kine.
Bez većeg fonda spasa ulagači će se nastaviti kladiti protiv oslabljenih gospodarstava kao što su talijansko i španjolsko, povisujući kamate na njihove obveznice i povećavajući tako deficite. Unatoč tome europski su čelnici odgodili akciju vezanu za jačanje fonda do ožujka. Špekulanti možda ne će čekati.
Svijet se navikao na propale europske samite. Osobito obeshrabruje to što europski čelnici kao da vjeruju da su uspjeli. „S obzirom na vremenski okvir ovo je bilo pravo remek djelo,” kazala je njemačka kancelarka Angela Merkel o novom fiskalnom sporazumu. Tek je u prosincu jasno dala do znanja europskim čelnicima da je usvajanje fiskalnog sporazuma koji će izbalansirati njihove proračune i smanjiti dug bitan preduvjet da Njemačka nastavi plaćati svoj dio troškova europskih dugova.
Fiskalni sporazum propisuje prilične kazne onim državama potpisnicama koje budu imale deficit veći od 0,5 BDP-a u jednom cijelom ekonomskom ciklusu, što je uvjet koji bi Sjedinjene Države u posljednja tri desetljeća vrlo teško ispunile. Samitaši su također ritualno klimali glavom u smjeru povećanja broja radnih mjesta i višeg rasta, ali nisu odobrili nikakav novac da bi se to postiglo.
Kao najveće europsko gospodarstvo i najveći uplatitelj u fond spasa, Njemačka i dalje odlučuje o načinu svladavanja gospodarske krize na Kontinentu. Drugi, osobito oni kojima treba pomoć da plate račune, nemaju izbora nego složiti se, bez obzira na to vjeruju li ili ne da će stroga štednja po diktatu Njemačke pomoći njihovim boležljivim gospodarstvima. Mnogi čelnici –na primjer talijanski premijer Mario Monti – dali su do znanja da ne vjeruju.
Čelnik mudriji od Angele Merkel gradio bi jaču Europsku uniju pomažući susjedima da rastom izađu iz dugova, a ne ih gnječio do pucanja. Mudar čelnik također bi podsjetio njemačke glasače da uspjeh njihova izvozno orijentiranog gospodarstva iziskuje neprekidnu potražnju u susjednim zemljama.
Loše njemačko vodstvo u ovoj krizi zahtijeva sve veću gospodarsku i socijalnu cijenu od Grčke, Irske, Portugala, Španjolske, Italije, Belgije i Francuske. Što dulje Njemačka bude fiskalnu štednju stavljala ispred rasta, to će vjerojatnije biti da će i ona sama doživjeti gospodarske nevolje.
Izvor: THE NEW YORK TIMES
