TIHOMIR DUJMOVIĆ: Kuda ide Hrvatska?
Tema je nažalost inspirativna i dramatična i trebala bi biti na stolu svakom segmentu hrvatske vlasti. I medijima! Ali, kada da se mediji tome posvete kada upravo pod medijskom dirigentskom palicom traje koncert Nives Celzijus u Lisinskom, a u garderobi sjedi Hanka Paldum čekajući da ona započne svoj nastup!
Nedavni nastup na HTV 4, neshvatljivo medijski ignorirane Višnje Starešine u kojem je apostrofirala moguće hrvatske ugroze, napose u istočnom Jadranu gdje nije nemoguće da Rusija u Crnoj Gori po modelu Krima ipak dođe na topli Jadran, kao i prateći potezi u ovom novom hladnom ratu otvorili su niz tema o kojima se u ovoj našoj gluhoj političkoj provinciji šuti. Višnja kao upravo briljantan geopolitički analitičar u tom nastupu je upozorila da je nevjerojatno da se kod nas ignoriraju rusko-srpske vojne vježbe nedavno održane uz Dunav, da se nitko ne osvrće na situaciju u Crnoj Gori gdje je moguće očekivati neku vrstu operacije Krim (tamo je broj Srba podjednak broju Rusa na okupiranim dijelovima Ukrajine) i uz sve to kako je rekla nevjerojatnu činjenicu da Hrvatska tako mirno gleda, upravo podržava širenje ruskog kapitala po Hrvatskoj, između ostaloga baš i u području potencijalno neuralgičnog istočnog Jadrana! Govorila je i o svojevrsnoj srpsko-bošnjačkoj koaliciji odnosno o zajedničkim planovima kad se radi o mogućnosti da se kod Sutorine osigura nasilni izlazak na more, o najavama masovnih bošnjačkih sudskih procesa koji po haškom modelu u prvi plan stavljaju zločine Hrvata i optužuju Zagreb za agresiju, navodeći u optužnicama da se radi o zločinačkom pothvatu komadanja BIH pod vodstvom Franje Tuđmana,(te pak optužnice prate masovne srpske najave zahtjeva za naknadu ratne štete) kao i o nizu drugih relacija o kojima ovdje nitko živ slova nije progovorio niti napisao. Govorila je zapravo o mogućim ugrozama hrvatske države zgražajući se nad činjenicom da su naši službeni dokumenti o strategiji nacionalne sigurnosti stari nevjerojatnih dvanaest godina!
Višnja je zapravo htjela kriknuti nad činjenicom da novi hladni rat crta nove političke granice, da one po običaju na ovim prostorima još nisu povučene i da su upravo u tijeku borbe za svaki centimetar ovog prostora. I da to nitko živ u Zagrebu ne vidi! Ili ne želi vidjeti! Tema je nažalost inspirativna i dramatična i trebala bi biti na stolu svakom segmentu hrvatske vlasti. I medijima! Ali, kada da se mediji tome posvete kada upravo pod medijskom dirigentskom palicom traje koncert Nives Celzijus u Lisinskom, a u garderobi sjedi Hanka Paldum čekajući da ona započne svoj nastup! Gdje da naši bajni mainstream mediji uz ove centralne događaje pronađu prostora i vremena za teme o kojima Višnja govori? Obzirom da dakle svi o tim temama šute, pa je jedino nova hrvatska predsjednica zatražila da se sjedne za stol na temu nacionalne sigurnosti, očito je da Vlada, ( a ako se sjetimo i držanja Josipovića) i kompletna hrvatska politička ljevica još nije zauzela stav: idemo li na Zapad ili na istok! Uostalom, na hrvatskoj ljevici je masa kadrova formirana na kazačoku i ljubavi prema majčici Rusiji i ona već i kadrovski ne može imati jednoznačan odgovor na tu dilemu.
Činjenica da je ruska vojska po prvi put od pada Berlinskog zida ušla u prostor jedne suverene države nedvosmisleno govori da je svijet zagazio u novi hladni rat. Sankcije Evropske Unije, prijetnje i sankcije SAD-a, najava novih pritisaka na Putina, ništa nije pomoglo, niti jedan ruski tenk se nije niti za milimetar povukao sa novoosvojenih ukrajinskih teritorija. Dapače, od sankcija do danas ruske snage su po Ukrajini napredovale! Rusija je dakle odlučila ponovo ratovati sa Zapadom, možemo dakako spekulirati koliko je Zapad sam kriv za takav razvoj situacije, ali to je druga tema. Obzirom da se ruska retorika ne smiruje, a tenkovi ne povlače, očito se radi o posve novoj strategiji za koju je nemoguće da se tiče samo Ukrajine. Uostalom, ruska vojska je po prvi put održala i jedne vojne vježbe sa srpskom vojskom i taj presedan samo idiote ne bi uznemirio. Idiote ili Putinove simpatizere! Kad smo kod presedana valja reći da će za koji tjedan srpska vojska po prvi puta paradirati Crvenim trgom što nije bilo dopušteno čak niti jugoslavenskoj vojsci. Tko to ne vidi, tko to politički ne vrednuje, taj ništa ne razumije. Hrvatska je sasvim sigurno potencijalna točka za širenje ruskog interesa, kao što je to ovaj tren nesumnjivo i Crna Gora. Koja je pak na pragu ulaska u NATO! Model po kojem je Rusija širila svoj utjecaj u Crnoj Gori je vrlo poučan. Zemlja je započela pregovore sa Unijom, pri kraju je pregovora oko ulaska u NATO, no njezinu skromnu industriju i njezinu jadransku obalu kupio je i preplavio ruski kapital. Na crnogorskoj obali imate i nekoliko ruskih škola, toliko se tamo naselilo Rusa. Dakle, nominalna politika je prozapadna, ali je situacija na terenu takva da kapital i ključne gospodarske pozicije drži ruski kapital što cijeloj priči daje dramatičan tijek. Može li se Hrvatska praviti da sve to ne vidi? Može li joj biti svejedno hoće li na Jadranu imati rusku vojnu flotu, a na Dunavu rusko-srpske vojne snage? Može li se praviti da ne vidi da se sve otvorenije govori o ambiciji da se kod Sutorine napravi izlaz na more? Može li se praviti da ne vidi da BIH odvjetništvo točno po haškom početnom modelu masovno pokreće sudske procese protiv Hrvata upravo za vojne akcije koje su osigurale Hrvatskoj sigurno zaleđe, optužujući masovno hrvatske generale i kompletno vodstvo Herceg Bosne za zločinački pothvat, a onda i kompletno hrvatsko vodstvo na čelu sa Tuđmanom, te se u slučaju otvaranja tih slučajeva po logici stvari problematizira i „zločinima“ oslobođeno područje?
Ako je dakle otvoren hladni rat Zapada i Rusije može li se Hrvatska čije su sve granice prema istoku u tom slučaju ranjive i postaju granice europske Unije, ponašati neutralno? Jesmo li mi članica NATO pakta? Jesmo li ušli u Uniju? Otvarali to neke obveze prema nama? Donosi li to neke benefite u kontekstu te situacije? Imamo li pravo zbog svog geopolitičkog položaja tražiti dodatne garancije sigurnosti, dodatne vojne objekte, stanovite gospodarske zone primjerene ovim činjenicama? Možemo li tražiti od NATO-a dodatne objekte kao zalog sigurnosti u slučaju sutrašnjeg sukoba? Tko osim Mirana Kurspahića glumca i redatelja koji je onako prostački najprije izvrijeđao hrvatsku predsjednicu („Šešelj se napalio na nju i rado bi je kresnuo…“) što je mirno u istoj toj „Piramidi“ bez riječi prosvjeda promatrala Željka Ogresta, (čime je stala uz bok Elizabeti Gojan!), a onda i ismijao problem nacionalne sigurnosti sa Istoka, tko dakle osim takvih politički nepismenih tipova, može jamčiti da nas Srbija sa Rusijom iza leđa za deset ili dvadeset godina baš u Podunavlju koje je posebno neuralgična točka neće ponovo napasti? Pa tko bi se nadao da će nakon što je položila nuklearno oružje i Ukrajina biti ovako okupirana? Ovakve dvojbe ne samo da traže ponovno uvođenje vojnog roka, i detaljni razgovor o našoj nacionalnoj sigurnosti o kojoj se dvanaest godina izdajnički uopće nije razgovaralo, ovakve dvojbe otvaraju i druga pitanja. Je li mudro rukama i nogama primati ruski kapital u ovakvoj situaciji? Je li normalno u ovoj situaciji da je jedna ruska tvrtka savjetnik za privatizaciju HEP-a? Je li normalno da se u istočni Jadran kako ističe i sama Starešina ovako galantno pripušta ruski kapital? Razmišlja li netko o tome što to znači ako se upravo u industriju energije (nakon što su taj gospodarski resor zauzeli i u Srbiji i u republici srpskoj), pripušta baš ruski kapital i u Hrvatsku? Netko bi mogao reći, nema zemlje u Uniji koja legalno i ilegalno ne trguje sa Rusijom zašto ne bi i mi? Da, ali samo mi graničimo sa Srbijom i Crnom Gorom! Evropske zemlje koje nemaju takvu dramatičnost svojih granica trgovanje sa Rusijom mogu problematizirati samo sa moralne strane u ovom trenutku, kod nas je to pitanje geopolitike! O svim tim relacijama ozbiljna država bi trebala mozgati dan i noć, ali u današnjoj Hrvatskoj naša se elita drži kao da joj je posve svejedno što nas sutra čeka. Jednako tako se 80-tih kurspahićevski nije pripremala za rasplet situacije i zato smo platili onako krvavu cijenu.
Autor: Tihomir Dujmović/dnevno.hr
