Don Bosco, uzor odgojiteljima
Tko još nije čuo za salezijance? To su redovnici koji na tragu svojega utemeljitelja, svetoga Ivana Boska ili kako ga jednostavno nazivamo don Bosco, odgojno djeluju gdje god se pojave. A sve je počelo s brižnom skrbi don Boska za mnoge dječake kojima je htio priskrbiti odgojem i obrazovanjem, a zapravo svojom ljubavlju pristojan kršćanski i ljudski život u gradu koji se i danas ponosi Fiatom, ali ne samo automobilskom industrijom. Bilo je u 19. stoljeću više svetaca koji su se na različite načine založili za dobrobit pučanstva. Ni don Bosco nije htio da se po njemu nazivaju redovnici ni redovnice koje je osnovao, nego po svetom Franji Saleškom koji se u salezijanaca posebno štuje i po Mariji pomoćnici kršćana koje kćeri Marije pomoćnice zdušno nasljeduju u svojem posvećenju Bogu i ljudima.
Dovoljno je u ovo doba nesnalaženja prisjetiti se tek nekih naputaka don Bosca svojoj subraći kojoj stavlja pred oči da na svoj način oni zamjenjuju djeci njihove roditelje. Nestašnostima djece valja pristupati strpljivo jer je lakše naljutiti se nego svladati, prijetiti nego uvjeravati, kazniti nego blago popravljati. Pritom don Bosco upućuje na svetoga Pavla i njegov odnos prema vjernicima. Stoga svoje odgajanike valja promatrati kao sinove i ne pribjegavati nikakvu gospodovanju, nego radije poput Isusa služimo mladeži milosrdno poput očeva prateći ih ponajprije molitvom… No, vrijedi li to samo za salezijance? Njima ponajprije čestitke i molitva za ustrajnost na putu svojega utemeljitelja koji je u svojim odgojnim postupcima neprestance nasljedovao Isusa.
Tko će, međutim, odgojiti djelatnike u različitim obavijesnim sredstvima? Ako netko misli da to nije potrebno, onda se grdno vara, pogotovu što dobro znamo kako se čak i vijesti biraju a komentari pišu vrlo obojeno i navijački. Pogotovu to vrijedi za takozvane lijevo orijentirane novinare i na žalost oni su i glasniji i čak bismo mogli reći bezočniji.
Pružiš li im drugu stranu medalje, oni ostaju pri svojem i još se ljute što se netko drzne upozoriti ih. Jučer su nam nastavnice iz Šibenika pripovijedale kako je teško postići da se djeca usredotoče na dobro u sebi i drugima, dok zlo ne samo da vrlo lako opaze, nego ga i potiču. Kad bi i netko htio nešto dobro, onda oni koji ne žele dobro i dizanjem glasa i ne prihvaćanjem ikakve druge misli ustraju u svome. Stoga je pedagoški posao vrlo težak, a vjerojatno je i s novinarima koji su ionako nenavikli na šutnju, kako veli Papa, također bilo teško u djetinjstvu što se u zreloj dobi još pojačava. A baš takvi žele ljudima soliti samo svojom pameću.
RV/benedikt
