Vjerojatno se pitate zašto Ustavni sud RH nije samoinicijativno ukinuo Zakon o životnom partnerstvu ili odgovorio na već odavno podnesene zahtjeve za ocjenom ustavnosti toga zakona koji je sadržajno suprotan poruci referendumske inicijative „U ime obitelji“ o braku kao zajednici žene i muškarca i duboko protivan vrijednostima koje su ukorijenjene u hrvatskom društvu. Sebični i do sad neviđeni kukavičluk koji vlada među pravnom elitom u SAD-u možda vam može ponuditi odgovor na pitanje zašto se Ustavni sud Republike Hrvatske ne oglašava o ovom neustavnom zakonu. Podsjećamo da se i u hrvatskom i u američkom slučaju među pravnim i drugim „elitama“ u društvu (primjerice među psihijatrijskom i pedagoškom strukom) šutke žrtvuju interesi djece kojoj se uskraćuje pravo na oca i majku koje im je Ustavom RH i međunarodnim konvencijama zajamčeno.

Autor: Adam Liptak

Objava: 11. travanj, 2015.

WASHINGTON — Gomile spisa za Vrhovni sud koje su naslagane s obje strane polica na kojima se nalaze predmeti iz područja istospolnog „braka“ koji su predviđeni za raspravu ovog mjeseca otprililike su iste visine. Pa ipak se naginju od težine: Ne postoje velike odvjetničke tvrtke koje su spremne raditi pritisak na suce da presude protiv gay „braka“.

Vodeće odvjetničke kuće spremne su zastupati duhanske korporacije koje su optužene da su lagale o svojim smrtonosnim proizvodima, tvornice koje zagađuju okoliš i korporacije koje su upletene u mučenja i ubojstva ljudi u inozemstvu. Međutim, zastupati slučajeve u korist tradicionalnog braka postalo je nešto što je ipak malo previše za elitne pravnike. Takve sudske rasprave prepuštaju se pravnicima iz manje poznatih odvjetničkih tvrtki.

Postoje desetci intervjua u kojima pravnici, odvjetnici i sveučilišni profesori prava navode da je do neravnoteže u pravnoj moći i oružju u slučajevima iz područja istospolnog „braka“ došlo zbog toga što se kod mnogih pravnika stvorilo uvjerenje da protiviti se takvim zajednicama predstavlja zadrtost koja je slična rasizmu. Međutim, posrijedi su također bile i ekonomske računice. Odvjetničke kuće koje brane tradicionalan brak mogu lako izgubiti klijente i postati neatraktivne za privlačenje novih kadrova.

„Tvrtke nastoje zapošljavati najbolje talente koji izlaze s najboljih pravnih fakulteta,” govori Dale Carpenter, profesor prava na Sveučilištu Minnesota, „a ogromna većina tih kadrova želi raditi u poslovnom okruženju koje poštuje različitost.”

Međutim, neki konzervativci tvrde da su pravnici i sveučilišni profesori koji podržavaju vjerske slobode i protive se ustavnom pravu na istospolni „brak“ zapravo nasilnim metodama prisiljeni na šutnju. „Razina htijenja da se slomi svaki oblik otpora je jednostavno bez presedana u ovom slučaju,” rekao je Michael W. McConnell, bivši sudac saveznog žalbenog suda koji predaje pravo na Stanfordu.

Zastupanje nepopularnih klijenata zapravo ima dugu i ponosnu tradiciju u povijesti američkog prava, za koju stručnjaci za pravnu etiku tvrde da ima središnju ulogu u akuzatornom sustavu. John Adams, prije nego je postao predsjednikom SAD-a, pristao je zastupati britanske vojnike koji su bili optuženi za ubojstva u bostonskom masakru 1770. Clarence Darrow je branio dva sindikalna aktivista koji su postavili dinamit u zgradu Los Angeles Timesa 1910. zbog čega je u eksploziji poginuo 21 radnik, a ozlijeđeno njih stotinu. Vodeće pravne tvrtke okupile su se kako bi preuzele slučajeve obrane zatočenika u Guantánamo Bayu na Kubi, od kojih su neki optuženi za veze s Al Qaedom.

Vrhovni sud je rekao da optuženici za krivična djela imaju pravo na odvjetnika. U građanskim sporovima nema prava na odvjetnika, ali većina njih ne odbija tako lako klijente koji imaju platežnu moć. Pa ipak, neki odvjetnici su otjerani iz svojih firmi jer su pristali zastupati klijente koji se protive istospolnom „braku“.

Bez obzira na razloge, postoji zjapeća praznina između vrlo uniformiranih stavova koji vladaju među pravnom elitom i stavova u američkoj javnosti koja je daleko više podijeljena oko ovog pitanja ili kod članova Vrhovnog suda. Ankete pokazuju da iako postoji mršava većina onih Amerikanaca koji podržavaju istospolni „brak“, mnogi i dalje ostaju skeptični te se očekuje da će odluka Vrhovnog suda u lipnju biti donesena također tijesnom većinom.

U nekim prošlim vremenima, suprotstavljene su strane bile puno ravnomjernije zastupljene u pravnim bitkama za građanska prava u slučajevima koji su značili prekretnicu. Jedan od odvjetnika koji je zastupao pravo na odvojene javne škole za crnce i bijelce 1953. godine u slučaju Brown v. Odbor za obrazovanje bio je John W. Davis, vodeći odvjetnik prestižne odvjetničke kuće u New Yorku koja je danas poznata pod imenom Davis Polk & Wardwell. Bio je kandidat Demokratske stranke u izbornoj utrci za predsjednika 1924., zatim veleposlanik u Velikoj Britaniji i pomoćnik državnog pravobranitelja, a svojedobno je bio i rekorder u dobivanju najvećeg broja sporova na Vrhovnom sudu u 20. stoljeću.

Gospodin Davis bio je „najsposobniji i najcijenjeniji odvjetnik za sporove na apelacijskim sudovima u Americi,” napisao je o njemu Richard Kluger u svojoj knjizi „Jednostavna pravda,” u kojoj je opisan slučaj Brown, koji je Davis izgubio 1954. u sudskoj presudi koja je donesena jednoglasno.

Kada se 28. travnja pred Vrhovnim sudom bude održavala rasprava u bračnim predmetima, među kojima je i Obergefell v. Hodges (br. predmeta 14-556), glavni odvjetnik koji zastupa stranu koja se protivi istospolnom „braku“ bit će John J. Bursch, zaposlenik jedne srednje velike odvjetničke kuće u Michiganu. Radio je kao pomoćnik državnog pravobranitelja savezne države Michigan i zastupao stranke u osam slučajeva pred Vrhovnim sudom. Međutim, tvrtka u kojoj je zaposlen, Warner Norcross & Judd, neće stajati iza njega.

„Kada me država Michigan tražila da se prihvatim slučaja, pitao sam upravni odbor svoje tvrtke što misli o angažmanu i upravni odbor je odbio zastupati klijenta,” rekao je gospodin Bursch. „Još uvijek sam partner u odvjetničkoj kući Warner Norcross, međutim, moj ured nije ni na koji način involviran u ovom bračnom predmetu.”

Douglas E. Wagner, direktor ove odvjetničke kuće, rekao nam je da je slučaj jednostavno previše kontroverzan: „Ovo je pitanje koje izaziva jake emocije kod obje strane, i kod naših klijenata, i među odvjetnicima i osobljem naše tvrtke”.

Iskustvo odvjetnika Burscha slično je onome Paul D. Clementa, pravnika koji je obnašao dužnost pomoćnika državnog pravobranitelja u administraciji Georgea W. Busha i koji je zastupao klijente u više od 75 sporova na Vrhovnom sudu. Branio je savezni zakon koji je štitio instituciju braka u SAD-u (Defense of Marriage Act – DOMA), kojim su se uskraćivala prava „vjenčanim“ istospolnim parovima, i izgubio na Vrhovnom sudu 2013. godine u sudskoj odluci koja je donesena s 5 glasova za i 4 protiv. Sada je njegova odsutnost u trenutno aktualnom sporu pred Vrhovnim sudom vrlo uočljiva.

Izgleda da je odvjetnik Clement naučio gorku lekciju iz prethodnog slučaja SAD v. Windsor. Dok se medijski pritisak oko slučaja zahuktavao 2011. godine, njegova odvjetnička kuća King & Spalding povukla se iz spora radi pritisaka koji su dolazili iz LGBT udruga.

„Dajem otkaz jer sam čvrsto uvjeren” napisao je tada Clement, „kako nikako nije opravdano odustati od zastupanja klijenta samo iz razloga što je klijentova pravna pozicija izrazito nepopularna u određenim krugovima.” Odvjetnik Clement nije nam želio odgovoriti na zahtjev za komentarom.

Ryan T. Anderson, član think-tank organizacije Heritage Foundation koja se protivi istospolnom „braku“, rekao je da je epizoda sa slučajem Windsor bila odlučujuća prekretnica. „Kada je nekadašnji pomoćnik državnog pravobranitelja i odvjetnička super zvijezda u sporovima pred Vrhovnim sudom prisiljen napustiti partnerstvo u svojoj firmi, to onda i previše govori,” tvrdi gospodin Anderson.

Zagovornici gay prava nude svoje razloge za to što su se istaknuti pravni stručnjaci svrstali isključivo na jednu strana u sporovima protiv istospolnog „braka“. „Posve je jasno da ne postoje dobri argumenti protiv bračne jednakosti,” govori Evan Wolfson, predsjednik udruge Freedom to Marry. „Odvjetnici su u stanju vidjeti istinu.”

Trenutno vladajući stav među pravnom elitom oko istospolnog „braka“ vrlo je brzo postao dominantan, opaža Kenji Yoshino, profesor prava na Sveučilištu New York.

„Obično treba puno duže da neka pravna pozicija postane toliko ozloglašena da je niti jedan ugledni odvjetnik ne želi zastupati,” govori Professor Yoshino, koji piše kolumne za The Ethicists, prilog u sklopu New York Times Magazinea, i autor je knjige „Razgovarajmo o tome”, koja prikazuje povijest pravnih izazova protiv Prijedloga 8, odnosno ustavne zabrane istospolnog „braka“ koja je bila na snazi u Kaliforniji do 2013.. (2013. je Vrhovni sud SAD-a odbacio žalbu zagovaratelja Prijedloga 8, i time srušio presudu Saveznog okružnog suda bez da su suci u presudi naveli postoji li ustavno pravo na istospolni „brak“.)

Charles J. Cooper, odvjetnik koji je branio kalifornijski ustavni amandman Prijedlog 8, sastavio je podnesak prijatelja suda na strani optuženika u novim slučajevima. 2009. je objasnio kako je tada bio u mogućnosti braniti kalifornijski ustavni amandman zato što je radio u maloj odvjetničkoj tvrtki. „Ovo pitanje je isuviše eksplozivno, kontroverzno i toliko veliko sjeme razdora koje može dovesti do raspada partnerstva“ za neku veliku odvjetničku kuću, izjavio je za The Legal Intelligencer. Naš zahtjev za intervjuom je odbio.

Profesor McConnell sa Stanforda tvrdi kako trenutna klima znači da se na ovaj način žrtvuju bitne razlike u stajalištima oko ovog pitanja. Jedno od takvih stajališta je da je moguće zagovarati istospolni „brak“ kao političko pitanje bez uvjerenja da se takvo pravo nalazi u Ustavu.

Međutim, dodaje kako je ovo tema koju je naučio izbjegavati. „Jednostavno ćeš zašutjeti o tome, naročito ako te nije previše briga,” govori profesor McConnell. „Obično svoje stavove o tome držim za sebe.”

Izvor: New York Times

Na poveznici se prikazuje interaktivna mapa koja ilustrira tijek legalizacije istospolnog „braka“ po pojedinim državama u SAD-u

http://www.nytimes.com/interactive/2015/03/04/us/gay-marriage-state-by-state.html

Izvor: zdravstveniodgoj.com

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save