PROPAST HRVATSKE NEIZBJEŽNA: Sve je izgledniji najcrnji scenarij!
SVE IZGLEDNIJI NAJCRNJI SCENARIJ! Lovrinčević: Vlada obmanjuje javnost, bankrot je vrlo izgledan! – Povodom današnje tiskovne konferencije potpredsjednika Vlade Branka Grčića i ministra financija Lalovca te nevjerojatnih izjava Zorana Milanovića o javnom dugu, kontaktirali smo uvaženog ekonomista Željka Lovrinčevića, koji je svojevremeno u razgovoru za naš portal najavio upravo ovakav razvoj situacije i razinu javnog duga.
U kolovozu prošle godine Lovrinčević je najavio porast javnog duga na 85 posto BDP-a do kraja 2014. Bio je prilično precizan – javni dug je, prema današnjim podatcima iz DSZ-a na kraju prošle godine bio upravo toliko. To je šokiralo samo Vladu i nikog drugog – većina neovisnih ekonomista, pa i oporbeni čelnik Karamarko, su već davno najavili da će budžetski deficit 2014. godine iznositi više od 18 milijardi kuna, dok je vlada govorila o 12 milijardi. No, Državni zavod za statistiku je, koristeći se metodologijom koju koristi EU, ESA 2010, izračunao da je u tri godine javni dug (dakle, dug države) porastao s 212 na 279 milijardi kuna.
“Mi nemamo javni dug u bilijunima dolara jer su porezi premali; mi imamo javni dug u bilijunima dolara jer vlada previše troši.” (Ronald Reagan)
Kod nas je u porastu – jedino kod nas od cijele EU! – čak i primarni deficit budžeta. Dakle, ne računajući uopće kamate, već samo razliku između tekućih rashoda i prihoda države. On je porastao u odnosu za 1,2 milijardi u odnosu na 2013. pa je tako u 2014. godini iznosio 7,36 milijardi kuna ili 2,2 posto BDP-a, dok je u 2013. iznosio 6,17 milijardi ili 1,9 posto BDP-a. Primarni deficit se ne može prikrpati bivšim vladama, već ta brojka označava isključivo doprinos tekuće politike javnom dugu. Zato je i uvedeno to mjerilo, kako bi se jasno razgraničio utjecaj naslijeđenog duga od novostvorenog. No, Milanović u tome ne vidi problem. Za njega “prekomjerni deficit i nije tema”. On smatra da vlada javni dug drži pod kontrolom, a kaže da je “on je veći nego što je bio prije 3,5 godine jer su nas dočekale strahovite dubioze i deficit o kojem uopće ne želim govoriti koliko je bio 2011. Kada bi se primjenjivala današnja metodologija, bio bi valjda 8 posto BDP-a”. Dodavši da je to ogroman deficit, ustvrdio je da se sada on smiruje.
“Dužni smo 300 milijardi, uštedjet ćemo na uredskom priboru i najmu prostora”
No podaci ga oštro demantiraju – deficit divlja. Godine između 2009. i 2011. su bile krizne svugdje u svijetu, i znatan budžetski deficit su bilježile i države poput Njemačke. 2011. je Hrvatska zadnji put izvirila iz krize: dva tromjesečja za redom smo bilježili rast BDP-a od 0,7 %, a to se do danas nije ponovilo. Budžetski deficit iznosi nevjerojatnih 18,8 milijardi kuna za prošlu godinu – ili 5,7 % BDP-a, gotovo dvostruko više od maastrichtskih kriterija koji nalažu deficit od najviše 3 % BDP-a i ukupni javni dug ne veći od 60 % BDP-a. Danas primarni deficit ne bilježi čak ni Grčka! Porast deficita, jasno, ne može biti naslijeđen, jer ako trošite svake godine sve više a privređujete sve manje, ne računajući kamate na stari dug, onda je to nesposobnost ove vlade. Usto, on smatra da vlada dobro radi jer se dug građana smanjuje (obzirom da ne mogu dizati nove kredite). No, privatni dugovi građana su njihov privatni problem, a javni dug države je problem Vlade, iako to Milanović tako ne vidi! Odnosno, javni dug ne vidi kao svoj problem, niti kao problem uopće. U rujnu 2013. Premijer Milanović poručio je javnosti da će ekonomska situacija iduće godine biti bolja i najavio da će vlada kroz tri godine smanjiti proračunski deficit na 3 posto. “Imam lošu vijest za pesimiste, bit će bolje”, rekao je tada.
Europska komisija je u veljači ove godine pak objavila izvješće prema kojemu je Hrvatska pala u petu kategoriju makroekonomske neravnoteže koje “zahtijevaju specifični monitoring i odlučnu političku akciju”, s mogućnošću da u svibnju (ovaj mjesec, dakle) prijeđe u šestu, u kojoj su zemlje koje zahtijevaju aktiviranje Postupka za makroekonomske neravnoteže (EIP), odnosno izravnu intervenciju EU. No u vladi, izgleda, i dalje smatraju da je bitnije umiriti javnost komunističkim floskulama o tome kako “deficit nije veći od planiranog” i kako će se stvari riješiti tako što će pritegnuti direktore HAC-a i ACZ-a da manje troše (što podsjeća na jugoekonomiste osamdestih koji su nas uvjeravali da gubici privrede nisu veći od planiranih, i da je problem u tome što subjekti udruženog rada nisu ostvarili planirane rezultate – planirane prema potrebama budžeta a ne prema stvarnosti). Oni smatraju da će uštedjeti na smanjenju plaća u javnom sektoru, u kom već odavno vlada negativna selekcija i iz kog svi sposobni bježe zbog mizernih plaća, potom štednjom na uredskom priboru i računalima, najmu uredskog prostora koji će ograničiti na 11 eura po kvadratu, i objedinjavanjem suvišnih agencija. Pri čemu će vjerojatno agencija od 100 ljudi biti spojena s onom od 50, pa će ta nova uz deset novih ljudi za koordinaciju imati 160 ljudi. Sve su to očito vatrogasne mjere, produkt panike i nemanja plana i strategije. Vlada, kao krunu svog djelovanja, kani uvjeriti EU i da im ne uračunaju tri milijarde kuna koje su prebacili iz drugog u prvi mirovinski stup u budžetski deficit, iako je već kad je ta mjera bila u pripremi EK jasno rekla da tu mjeru neće priznati i da će te milijarde svejedno ući u deficit – EK gleda samo stvarne brojke, i ne obazire se na knjigovodstvena pretresanja iz praznog u šuplje. Ukartko, njima je i dalje stalo da prikažu manji deficit na papiru, umjesto da ga stvarno – smanje.
Željko Lovrinčević: “Vlada obmanjuje javnost preko jednog dijela kućnih novinara”
“Grčić i Lalovac tvrde da će spasiti proračun tako što će ograničiti službena putovanja, davanja agencija za intelektualne usluge 2% iznosa osnovnih plaća, smanjit će se davanje za računala, kažu da su obavili razgovore s upravama gubitaških javnih poduzeća o smanjenju plaća i materijalnih rashoda, a vide i prostor u “smanjenju servisnog osoblja”. Po njima, “bitan je fiskalni napor”; tvrde da će ubuduće unaprijed pitati Eurostat je li nešto deficit ili nije, da će mijenjati metodologiju upravljanja deficitom… upravljaju li oni uopće deficitom, imaju li ga uopće pod kontrolom?”
ŽL: Posljednje tri godine ova vlada je u prosjeku povećavala javni dug za 23 milijarde kuna godišnje. Milanović pita kakav bi dug bio 2011. da ga se obračunavalo ovom metodologijom. Po ovoj istoj metodologiji, javni dug je na kraju 2011. iznosio 62% BDP-a, s tim da je vlada gurnula u obračun za 2011. kompletnu sanaciju brodogradilišta, dakle dug koji se gomilao od sredine sedamdesetih godina. Ova vlada će mandat završiti sa sto milijardi kuna novog duga, dakle s javnim dugom od oko 90 % BDP-a, ako i zanemariom činjenicu da je 6 milijardi kuna prebačeno u drugi stup.
MH: Oni su do sad govorili da je deficit 12 milijardi, i da svi koji govore o 18 milijardi lažu, na kraju je ispalo da je ovogodišnji deficit zapravo gotovo 19 milijardi…
ŽL: Radi se o tome da Hrvatska svoje deficite potrpava u vanproračunske sustave kako bi ih prikrila, ali EU ide za čistom slikom. Iz tog razloga se događa da je javni dug rastao godišnje 23 milijarde u mandatu ove vlade, s tim da su imali i dio prihoda od privatizacije. Čak ni ovaj dug od 18,8 milijardi, izračunat po ESA 2010 metodologiji, nije cijeli javni dug, jer se izbjegava, kroz faktoring, uključivanje nekih stavki u javni dug, primjerice dijela dugova u zdravstvu.
“Hrvatska je potpuno izgubila kontrolu nad javnim financijama”
MH: Slušao sam danas Grčića i Lalovca kako govore o tome kako će izvršiti “dodatni pritisak na uprave” da krenu još snažnije u procesu restrukturiranja i kako to još uvijek nije dovoljno, o tome kako je donesena posebna odluka o “još snažnijoj posvećenosti uprava ovih poduzeća smanjenju deficita”, to sve skupa podsjeća na govore Milke Planinc i program stabilizacije i normalizacije iz osamdesetih?
ŽL: Većina mjera je na rashodnoj strani, no to nije dalo rezultata. Oni su izvukli dobiti iz javnih poduzeća kako bi smanjili deficit, što znači da su javna poduzeća ostala bez sredstava za investicije zbog povlačenja srestava. Ključ je restrukturiranje javnih poduzeća, a oni u to kreću na kraju mandata, četiri ili pet mjeseci prije izbora! Jasno je da od toga neće biti ništa. Zašto u to nisu krenuli na početku mandata? Lalovac nas je otkad je ministar zadužio za još deset milijardi.
MH: Dojam je da oni krpaju rupe kroz koje kaplje, a ne krpaju one kroz koje cure milijarde?
ŽL: Curi na velikim sustavima, zdravstvo, mirovinski sustav. Javni dug iznosi 300 milijardi kuna, ušteda od deset milijuna kuna ovdje ili ondje nije nikakav faktor. Hrvatska je jedina zemlja u kojoj primarni deficit raste, a ne pada, čak i Grci lani imaju suficit primarnog proračuna. Hrvatska je u mandatu ove vlade potpuno izgubila kontrolu nad javnim financijama. U najgore vrijeme vladavine Ive Sanadera imali smo oko 3% primarnog suficita. Da Europska središnja banka nije uradila ovo s puštanjem likvidnosti, mi bi danas bili na kamatama od preko 7%, a tu dolazi do rušenja sustava.
Hrvatska Euro neće moći uvesti još bar 25 godina. HNB nema izlaznu strategiju, vezali sve za euro a eura neće biti!
“Živimo u posuđenom vremenu”
MH: Milanović kaže da su problemi naslijeđeni, spominje “dubioze”?
ŽL: 2011 izgleda kao izgubljeni san u usporedbi sa stanjem danas.
MH: Tada, u vrijeme velike krize, je i Njemačka imala deficit koliko se sjećam?
ŽL: Hrvatska je zaustavila pad ekonomije 2011. Od onda sve kreće naopako, raspada se cijeli sustav. Hrvastska je izgubila potencijal za cijelu generaciju rasta. Ona je, da se slikovito izrazim, brod koji pluta, još nije potonuo, ali više ne može ploviti jer je oštećen toliko da se ne može popraviti. Vlada govori o uštedama, no sve to što nude je zanemarivo u odnosu na razinu problema, to su deseci milijna kuna. Vlada mora nešto poslati EK, ali to su toliko malene promjene, na dug od tristo milijardi oni su našli način kako uštedjeli deset milijuna.
Ključ su veliki državni sustavi i njihove reforme. Javne financije, summa summarum, su posve izmaknule kontroli, pitanje je postoji li uopće potencijal Hrvatske u srednjoročnom razdoblju. Živimo u posuđenom vremenu, vremenu Marija Draghija.
MH: Mrtvi smo, samo naj još to nitko nije rekao?
ŽL: Vrlo je vjerojatan bankrot javnih financija a druga opcija je radikalno provođenje reformi ali ova vlada očito to ne može.
MH: Bi li javnost u Hrvatskoj takve reforme uopće prihvatila i podržala?
ŽL: Sve naše sudbine su vezane uz to. Bankarski sustav nema toliko koliko mi mislimo da ima, tek će uslijediti otrežnjenje, novca nema u mirovinskom, naša imovina ne vrijedi koliko mi mislimo da vrijedi.
MH: Milanović to ne zna, ili se samo pravi da ne zna? On se izgleda baš ne uzrujava oko javnih financija.
ŽL: Milanović sigurno to zna. Ionako ostavljaju HDZ-u situaciju bankrota pa se previše ne uzrujavaju. No, Hrvatska će svakako imati mogućnosti za još jedan pokušaj.
Autor: Marcel Holjevac
