Položaj Katoličke Crkve i kršćana u arapsko-muslimanskom svijetu
Na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 20. travnja gostovao je donedavni poglavar Družbe Misionara Afrike („Bijeli oci”) u Alžiru i Tunisu o. Jose Maria Cantal Riva
Tom prigodom održao je predavanje o povijesti i misijskom poslanju svoje Družbe, te o položaju Katoličke Crkve i kršćana u arapsko-muslimanskom svijetu naročito u Alžiru i Tunisu. Gostovanje je održano u sklopu izbornog predmeta „Misiologija” na KBF-u pod pokroviteljstvom Povjerenstva za pastoral studenata laika.
Uz studente, predavanju su nazočili profesori s KBF-a dr. sc.Tomislav Kovač, dr. sc. Anto Barišić i dr. sc. Ivan Dodlek, kao i dekan Filozofskog fakulteta Družbe Isusove prof. dr. sc. Ivan Šestak. Također predavanju je nazočio prof. dr. sc. Abderrazak Sayadi, izvanredni profesor francuske književnosti na Filozofskom fakultetu u Manubiju u Tunisu, predavač arapske povijesti i kulture na Papinskom institutu za arapske i islamske studije u Rimu (PISAI) i predsjednik Islamsko-kršćanske istraživačke skupine u Tunisu (GRIC).
Uvodeći u predavanje, dr. Kovač je istaknuo kako svake godine u okviru ovoga predmeta se ostvaruju gostovanja. Obično su to misionari ili netko tko je angažiran na području misijskoga djelovanja. U ovoj prigodi kratko je predstavio gosta, o. Jose Maria Cantal Rivas, Španjolca koji je magistrirao filozofiju u Madridu i teologiju u Toulouse, a u Kairu studirao i diplomirao arapski jezik i islamologiju.
Djelovao je u Burkino Fasu, a od 2005. do danas živi i djeluje u Oranu, u Alžiru. Službu poglavara Bijelih otaca u Tunisu i Alžiru vršio je od 2009. do nedavno. 2011. okrenuo je Školu različitosti koja promiče odgoj za međureligijski suživot u Alžiru. 2014. godine imenovan je glavnim urednikom službene mrežne stranice Katoličke Crkve u Alžiru.
Predstavljajući svoju Družbu, o. Cantal Rivas je istaknuo kako ju je 1868. godine osnovao biskup Alžira Charles Martial Lavigerie (1825.-1892.). Naime, nakon epidemije kolere vidio je, da se nitko ne bavi domaćim stanovništvom, već su svećenici isključivo u službi Europljana. Karizma Družbe je od početka usmjerena prema afričkom i islamskom svijetu. Danas Družba broji oko 1300 članova, što ju ne čini najvećom kongregacijom, ali je najveća misionarska kongregacija. U tom vidu je istaknuo kako velike družbe s desetak i više tisuća članova u području Magreba imaju tek nekoliko članova, a oni su prisutni s 36 koji žive u međunarodnim zajednicama.
Naše svjedočanstvo nas vodi u angažiranje u domeni mira, pravde, dijaloga, a ako naše svjedočanstvo neku osobu dovede do toga da se priključi Crkvi zahvalni smo Bogu, rekao je predavač. Nadalje je pojasnio, kako pažnju posvećuju učenju jezika, jer „preko jezika se dolazi do jedne kulture. Ta briga za jezik i kulturu omoguće nam da otkrijemo Božju prisutnost u povijesti jednog naroda”.
Govoreći o djelatnosti, istaknuo je, kako je Družba u Tunisa osnovala centar, Institut za arapske i islamske znanosti, a po preseljenju u Rim postao je Papinski institut za arapske i islamske studije u Rimu (PISAI) koji je posvećen arapsko-islamskoj kulturi bez polemike.
Mi ne proučavamo arapsku kulturu da bismo našli gdje su joj greške, nego zato što ta kultura u sebi nalazi vrijednosti. Ne možemo prihvatiti sve vrijednosti, ali ne možemo zanijekati prave vrijednosti. naglasio je. Također je istaknuo da je Družba u Maliju oformila Institut za kršćansko-islamsku formaciju s ciljem formiranja pastoralnih djelatnika za međureligijski dijalog. U Nairobiju postoji slična škola u kojoj se može postići i magisterij u domeni islamsko-kršćanskog dijaloga.
U Alžiru je osnovan Institut za lijepu arapsku književnost, Knjižnicu za komparativne religije, koja je postala biskupska knjižnica. U Alžiru Družba upravlja svetištem Gospe od Afrike, kojemu je posebnost da je napravljeno od strane laika. Pastoral im je usmjeren i prema stranim studentima, stranim radnicima, izbjeglicama, a omogućeno je i dušobrižništvo zatvorenika kršćana. Posebno je predstavio aktivnosti usmjerene prema mladima koje se provode u vidu škole različitosti u kojoj se nalaze kršćani i muslimani, mladići i djevojke.
Nakon predavanja uslijedila je rasprava. Jedno od pitanja bilo je vezano uz broj kršćana u Alžiru i odnosu većinske religije. Predavač je istaknuo kako katolika ima oko deset tisuća, a nešto više protestanata. U zemlji s 40 milijuna kršćani stoga ne predstavljaju neku opasnost za većinsku zajednicu. Također je istaknuo kako u Alžiru i Tunisu nije kažnjiv prijelaz s islama u neku drugu religiju, no obitelj ne želi imati u obitelji nekoga tko je napustio vjeru.
Odgovarajući na pitanje o vlastitom iskustvu kako je primljen u Alžiru, naglasio je kako nije imao nikakvih problema. Naime, u Burkina Faso bio je angažiran na prevenciji zaraze AIDS-om, a kad došao u Alžir vidio je plakat koji govori o tome i otišao razgovarati.
Nikada nisam krio da sam kršćanin i svećenik, i na tom planu nikada nisam imao problema. Općenito Bijeli oci imaju velik ugled u Sjevernoj Africi, rekao je.
Na pitanje o broju onih koje je on osobno krstio, o. Cantal Rivas odgovorio je kako su brojke uvijek zamka, i svoje djelovanje ne gleda kroz prizmu bilance. Za njega je važno koliko je muslimana postala prijateljima Crkve, ostajući pri tome muslimanima.
O. Cantal Rivas je progovorio i o alžirskim mučenicima, sedmorici trapista iz samostana Majke Božje Atlaške koji se nalazi blizu alžirskog mjesta Tibhirina, kao i o dvanaest Hrvata radnika koji su ubijeni u Alžiru zato što su bili kršćani.
Na kraju je zaključio, kako upoznavanje stanovnika Alžira, njihova jezika, vjere i kulture, je široka nikad dovršena zadaća koja se živi s ljubavlju i u molitvi.
Predavanje je održano na francuskom jeziku uz prijevod male sestre Vesne (Zovkić) koja je goste iz Alžira i Tunisa upoznala dok je i sama djelovala u Tunisu.
MISIJA / IKA
