Brojne poruke bojkota referenduma
ČAS ZA DJELOVANJE
Među onima koji su bojkotirali referendum najvjerojatnije ima puno onih koji nemaju problema s Europom, europskom duhovnom i civilizacijskom baštinom i stvarnošću, koliko god bila šarena, niti s Europskom unijom kao ekonomsko-političkim projektom, ali
imaju problema s dehumaniziranim moćnicima kojima je novac postao najveća vrednota.
Nedjelja 22. siječnja otkrila je mnogo više o Hrvatskoj, hrvatskom narodu, hrvatskim građanima i prilikama nego što se prezentira isticanjem da se većina glasača koji su izišli na referendum odlučila za pristup Hrvatske Europskoj uniji.
Činjenica je da je oko 56% glasača bojkotiralo referendum, da je 1.298.992 birača odnosno oko 29% (od ukupnog biračkog tijela) zaokružilo ‘za’, 649.483 birača odnosno oko 15% zaokružilo je ‘protiv’. Premda se mora pretpostaviti da su oni koji su bojkotirali referendum to učinili iz različitih razloga, mnogi i iz posve opravdanih, ne može se previdjeti poruka apsolutne većine koja ima i ljudsku i etičku i političku dimenziju.
Među onima koji su bojkotirali referendum najvjerojatnije ima puno onih koji nemaju problema s Europom, europskom duhovnom i civilizacijskom baštinom i stvarnošću, koliko god bila šarena, niti s Europskom unijom kao ekonomsko-političkim projektom, ali imaju problema s dehumaniziranim moćnicima kojima je novac postao najveća vrednota. Naime, upravo je upravljanje Hrvatskom u duhu da je novac najveća vrednota razlog što Hrvatska nema stvarne strategije vlastitoga ukupnog razvitka i razvitka svoga gospodarstva primjerenog svojim stvarnim potencijalima, što se hrvatske potencijale iscrpljuje ili razara, a ne razvija. Oni kojima je vlastiti materijalni interes najveća vrednota ne mogu mariti za razvitak zakonitosti, pravne države, stvarne ravnopravnosti, demokracije; ne mogu mariti za istinu o prošlosti, kako starijoj tako ni novijoj; ne mogu se zauzimati za opće dobro. Stoga bi bojkot referenduma trebalo razumjeti kao očitovanje brojnih poruka svim subjektima hrvatskog društva, među kojima se ističu: da je dosta neodgovornosti, nepoštenja, zloporaba i manipulacija; da je čas oslobađanja ljudi od zarobljenosti sebičnim interesima, ideološkim i političkim okovima; da je čas za djelovanje koje će biti stvarno služenje općemu dobru. Samo sa svjesnim i stvarnim zaokretom u suvremenom hrvatskom društvu na svima razinama Hrvatska će moći opstati, razvijati se i obogaćivati i Europsku uniju.
Autor: Ivan Miklenić
(Cjeloviti tekst donosi Glas Koncila od 29. siječnja)
