Tribina “EU – zašto reći NE”, dio izlaganja
Sinoć, 18.01.2012. u nadbiskupskom sjemeništu, (u pokušaju javne rasprave?!) održana je tribina “EU – zašto reći NE?“. Kažemo “u pokušaju”, jer stvarne javne rasprave nema, jer su skoro sva sredstva javnog priopćavanja, novcem svih nas – poreznih obveznika,
stavljena u službu jedne totalitarne ideje. Bilo kakav echo, jedva da se čuje. Ova tribina je jedan od pokušaja otpora i borbe “Davida i Golijata”. Hrvatski narod je proživio mnoge teške izazove; pobjedit će on i ovaj put. Unatoč svemu. Uz pomoć Svevišnjeg!
Na tribini su sudjelovali dr Goran Dodig, prof. dr. Branimir Lukšić i gosp. Joško Čelan. Donosimo dio spontanog i nadahnutog izlaganja dr Dodiga o nadolazećem referendumu i EU.
Zadnjih dana proveo sam sate i sate na različitim skupovima iznoseći svoja stajališta o predstojećem referendumu u kojima će građani Hrvatske odlučivati o svom članstvu u EU. Prije toga sam proveo dane i dane proučavajući sve dokumente koji reguliraju odnose u toj tvorevini stavljajući i u kontekst povijesti i sadašnjosti, analizirajući sve činjenice važne za razumijevanje temeljnih razloga za odluku.
Ovdje sam kao što vidite pripremio puno podataka koji govore dovoljno rječito o tome što treba zaokružiti.
O tome su govorili i moji prethodnici, no slušajući njih naprosto mi se javila misao da preskočim sve te razloge. Spomenuti ću kasnije samo dva.
I zbog toga ovdje s ovoga mjesta osjetio sam potrebu govoriti na posve drugi način.
Sjetimo se 1991. Hrvatska napadnuta; neorganizirana obrana, bez oružja, napadnuta od jedne od najmoćnijih vojnih sila Europe, spriječena od te iste Europe i današnje Europe da nabavi oružje, da se brani. Pa ipak pojavila se odnekud čudna energija, čudesna vjera, neuobičajena spremnost na žrtvu hrvatske mladosti i dogodilo se. Protiv te moćne armije i protiv te moćne Europe, Hrvatska je izborila samostalnost, pobjedu. Nazovimo to pravim imenom. Bog je poslao poruku – vi to možete i mi smo to mogli. To je osim pobjede bila i Božja poruka svijetu.
Nema velikih i malih, svi su moja djeca. I sada opet čudna situacija, mala Hrvatska, mali hrvatski narod dolazi u poziciju da pošalje poruku svijetu, da pošalje poruku velikima. Bog za svoje poruke bira male i obespravljene. Sada bira Hrvate čije su političke elite unaprijed pristale da neće proizvoditi dovoljno mlijeka da bi imala što jesti djeca, da će kupovati 40% potreba, te, od Boga određene dječje hrane – zamislite dječje hrane. I to je bilo važno tom velikom divu EU. I još nešto, Hrvatska uvozi od 30 do 70 % svoje energije ovisno o hidrološkom stanju. Dakle Hrvatska pristaje na kontrolu energije i hrane. Naveo sam mlijeko u simboličkom i realnom smislu.
I sada svi se slažu, sve elite, da moramo ući u EU. A Bog nam poručuje, izabrao sam vas Hrvate, narod a ne vlast, da vi budete oni koji će izabrati između žrtve i krvi vaše mladosti, nepravedno zatočenih vaših sinova: Gotovine, Markača i Praljka i drugih, te dolara ili eura koji vam se u početku nude, kao zamka i to dolara ili eura opljačkane sirotinje. Vi odlučite ne samo za Hrvatsku, nego i za druge; vas sam izabrao da pošaljete poruku i čovjeku iz Engleske i Njemačke, Italije i Rumunjske, da je vaš izbor dobro, a ne zlo, da je vaš izbor čovjek, a ne prljavi novac.
Da, Vi ste izabrani, da Vi pomognete čovjeku i u Europi. Vama pružam mogućnost; A Vi odlučite, hoćete li slušati one koji su kupljeni novcem, ili Mene. Da to vam Bog poručuje.
Da, ako vjerujete u pravednost, ako vam je stalo do Božjih zakona, poslušajte svoje srce i odlučite. Ne slušajte one koji pristaju na zlo.
Portal HUB