Zoran Vukman: Kakva je razlika između Bude Lončara i Veljka Kadijevića
Kadijević je bio zapovjednik agresorske vojske a Lončar je bio na čelu agresorske diplomacije. Ono što je prvi činio s vojskom na terenu, drugi je pokrivao s diplomacijom u političkim krugovima. Međutim, Lončar je danas rehabilitiran kao „hrvatski“ diplomat svjetske reputacije. Hrvati su narod kratkog pamćenja jer u normalnoj državi takav čovjek bi odavno bio pod istragom kao jedan od članova jugoslavenskog državnog vrha koje se udružilo u zločinački poduhvat protiv Hrvatske.
Teško je razumjeti Hrvatsku i njezine paradokse. I još teže je živjeti u zemlji u kojoj je nepravda postala svojevrsna institucija. A o kratkom pamćenju da i ne govorim. Suživot sa amnestiranim zločinom, bio on ratni, politički ili gospodarski, ovdje je uobičajen. Zato je mnogima stradalo mentalno zdravlje. Iza nas je petnaest godina pacifikacije i povijesnih laži, „face-lifting“ ili „botoksiranje“ novije hrvatske povijesti.
„Jutarnji list“ je krenuo u konačni, završni čin rehabilitacije Budimira Bude Lončara (započeo ju je Stipe Mesić) koji je bio na čelu jugoslavenske diplomacije 1991., dok je trajala agresija JNA i paravojnih srpskih snaga na Hrvatsku. Lončar je bio dio neprijateljskih struktura devedesetih godina, a to je bio i u vrijeme SFRJ, kao jugoslavenski ambasador. Nikada nije ispitano koliko je zla taj čovjek učinio hrvatskom narodu provodeći politiku vrha SFRJ, Beograda i JNA, agitirajući po svijetu protiv hrvatskog osamostaljenja i boreći se protiv skidanja embarga na oružje koje je Hrvatskoj značilo mogućnost samo-obrane. U jugo-diplomaciji je za vrijeme SFRJ napravio puno zla Hrvatima u svijetu, i o tomu bi mogli posvjedočiti mnogi hrvatski iseljenici. Po čemu se Buda Lončar razlikuje od Veljka Kadijevića kao neprijatelj Hrvatske?
Zamislimo da je Kadijević rehabilitiran ili da o njemu sada neki list u Hrvatskoj objavljuje afirmativne feljtone. Kadijević je bio zapovjednik agreorske vojske a Lončar je bio na čelu agresorske diplomacije. No svejedno, „Jutarnji list“ o njemu piše – sablažnjivo i besramno – kao „hrvatskom“ diplomatu!? Hrvatskom!?
Kako tog čovjeka nije stid danas se predstavljati kao hrvatski diplomat? I kako nije stid cijeli ovaj narod kratkog pamćenja kojemu se dvadeset godina nakon rata neprijatelj i zlotvor kočoperi po najutjecajnijim novinama i predstavlja se kao veliki Tuđmanov prijatelj i veliki svjetski diplomat – a da se zbog toga neće okupiti prosvjednici, niti će itko prikupiti dokaze za podizanje optužnice protiv tog čovjeka i njegove protuhrvatske djelatnosti – jer da je ovo normalna zemlja, po svim uzusima prava, Lončar bi bio pod istragom i u pritvoru! Ovako, vrijeđa se razum, moral, zdrava pamet i povijesna memorija koja pamti da je taj čovjek bio neprijatelj ove države i da je bio dio jugoslavenske zločinačke organizacije! Zastrašujuće je i uznemirujuće gledati tog čovjeka medijski predstavljenog kao velikog pozitivca, i vrijeđa moral i zdrav razum činjenica da se jednog hrvatskog neprijatelja na perfidan način amnestira, kao da se više nitko ne sjeća njegove uloge u godinama dok je Hrvatska krvarila.
Logika takvog psihološko-propagandnog PR-a ponavlja se u još nekim slučajevima: Josip Perković je Tuđmanu vratio putovnicu, Krleža mu je pomogao kod Tita, Tito je pak izgovorio ono mitsko „Tuđmanu ne pakovati“, a i Buda Lončar se zauzeo da Tuđmanu bude lakše u zatvoru – eto velikih hrvatskih državotvoraca, svi su oni, od Tita i Lončara do Perkovića i sličnih, još i zaslužni za stvaranje hrvatske države. Jer bit će da je Buda Lončar bio krtica u jugoslavenskoj diplomaciji još od vremena progona hrvatskih emigranata pa do onih ratnih godina dok je Hrvatska gorjela. Što mi znamo, možda je njegovo srce toliko gorjelo za Hrvatsku, da je na koncu izgorjelo.
Kao građanin ove zemlje, ako to išta znači, izražavam svoje gnušanje nad likom i djelom Budimira Lončara i prosvjedujem zbog besramnog uzdizanja čovjeka koji bi trebao odgovarati pred hrvatskim sudom za sve što je činio protiv hrvatske države i hrvatskog naroda u vrijeme srpske agresije!
Autor: Zoran Vukman
Izvor: glasbrotnja.net
