Antihrvatski filmski megaprojekt „Jasenovac“sa 700.000 „ubijenih“ Srba – Republika Srbija i Republika Srpska, oliti srbijanski premijer Aleksandar Vučić i predsjednik Republike Srpske (one u BiH nastale na genocidu) Milorad Dodik, skupa su izjavili da pripremaju snimanje velikog filmskog megaprojekta „Jasenovac“ sa 700.000 ubijenih Srba, što je po riječima Milorada Dodika, broj koji je utvrdila Nezavisna međunarodna komisija. (Za takvu komisiju nikada nismo ni čuli, a kamo li da je uistinu postojala i tako nešto utvrdila).

Hrvatska je permanentno već više od sto godina izložena beskrupuloznoj velikosrpskoj, ali i komunističkoj agresiji laži.
Priznanja Dobrice Ćosića: „Laž je srpski državni interes“
Dobrica Ćosić, „otac srpske nacije“:
-„Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.“
-„Laž je srpski državni interes.“
-„Laž je u samom biću Srbina“.
-„U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina.“
-„Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž…“

Već sama najava snimanja takvog mega projekta koji se temelji na mega laži o ubijenih 700.000 Srba u Jasenovcu (usporedbe radi ogromni grad Zagreb danas ima tek nešto više od 700.000 stanovnika), hrvatsku politiku ali i cijelu inteligenciju trebala bi dići na noge kao sve dobronamjerne, istinoljubive i domoljubive, ali i sve znanstvene i stručne snage da upozore hrvatsku, ali i srpsku i svjetsku javnost da se radi o projektu koji niti blizu ne odgovara stvarnim činjenicama koje su se u Jasenovcu uistinu dogodile, i koje u međunarodnim odnosima nisu sporne.

Odmah na početku kažem, nitko ne negira činjenicu da su se u Jasenovcu dogodila zlodjela, i prema svakoj žrtvi imamo i trebamo imati puni pijetet, ali po principu ni jedna žrtva više, ali ni manje od onog što se stvarno dogodilo. Nitko ne bi imao ništa protiv da se o Jasenovcu snimaju filmovi, ali samo oni koji promiču istinoljubivost.

Filmski mega projekt o 700.000 „ubijenih“ Srba (ili ukupno ubijenih u Jasenovcu), pretvara se u propagandnu atomsku bombu koju krvava velikosrpska politika želi baciti na Hrvatsku, da je za sva vremena moralno uništi. Poznavajući svijet takav kakav jeste, učinak takve akcije za Hrvatsku biti će katastrofalan za njenu budućnost. Demokratski svijet ne može shvatiti da institucije neke države mogu lagati, da akademije znanosti i umjetnosti mogu lagati, da povijesni instituti isto tako mogu lagati, čak da i Crkva (svetosavska) može lagati. To je moguće tamo gdje je laž podignuta na državni nivo – „Laž je srpski državni interes“ (D. Ćosić).

Megaprojekt na kojeg hrvatske znanstvene institucije momentalno trebaju reagirati poput HAZU, Matice hrvatske, povijesnih instituta, državnih arhiva, ali i političara i to i onih s lijeva i onih s desna. U ovome slučaju ni pod kakvu cijenu se ne smije dogoditi ono starorimsko pravilo „Qui tacet consentire videtur“ Onaj koji šuti smatra se da pristaje. Za Hrvatsku je jednako opasna velikosrpska laž koliko i hrvatska podanička šutnja.
Ne samo da nemamo ništa protiv snimanja filmova o Jasenovcu, dapače za to smo da se takvi filmovi snimaju, (ukoliko netko za to ima interes ili novce) jer je tamo doista bilo nevinih žrtava, ali ne na podlozi bezobzirne i grube laži, već na podlozi istine ili barem istine koja je blizu stvarnoj istini što se tamo uistinu dogodilo.

Povijest je pokazala da se velikosrpskoj i jugokomunističkoj historiografiji ne smije ništa vjerovati ni partikularno ni u globalu. Kao što se u kaznenom pravu ne može govoriti o kaznenom djelu ubojstva ako ne postoji corpus delicti (leš).
Kosti, i ljudske i životinjske, ako su zakopane izravno u zemlju gdje nemaju dodir sa zrakom, ostaju sačuvane i tisućama godina.
Da je u Jasenovcu uistinu nastradalo 700.000 ljudi, tamo se od silnih kostura ne bi moglo proći.

A upravo je to najveći problem Jasenovca – nedostatak kostura, ali srpska historiografija reče da ih nema jer su se – „ integrisale sa zemljom“. Kod iskopavanja tamo su često pronađene kosti poratno ubijenih hrvatskih vojnika, slavonskih seljaka i sl. Hrvatske kosti imaju u sebi ugrađeno neko prokletstvo da nikako ne mogu istruniti, pa ostaju kao trajni i optužujući corpus delicti, za razliku od srpskih i inih kostiju koje se brzo „integrišu“ sa zemljom.

Agresija laži

Tražiti istinu i razotkrivati laži treba nam biti smisao življenja. To je biblijsko razdvajanje pšenice od kukolja. A kako su i pšenica i kukolj jednako Božje biljke, tako su jednako i istina i laž rezultat Božje slobode date čovjeku u njegovom življenju. Sloboda je – govoriti istinu, ali je sloboda i lagati. Samo te dvije slobode vode ljude u dva različita duševna stanja, u dva različita i oprečna eshatološka smisla življenja.
Jedini smo narod u Europi koji je, pored ratnih agresija, izložen i agresiji laži i to frontalno – in continuo – još daleko prije od 1918.g. bez realne šanse da se ta agresija laži na Hrvatsku prekine u doglednoj budućnosti.

Gotovo niti jedna europska zemlja, uključujući k tome i državu Izrael, ne zna za tu i takvu vrstu agresije kojoj smo mi neprekidno izloženi, i zato nas Europa, a možda ni država Izrael jednostavno ne mogu ni razumjeti, zato jer ne mogu ni pojmiti da postoji i takva vrsta agresije. To njihov mentalni sklop ne prihvaća, ili možda i ne želi prihvatiti! A tamo gdje laž nije moguća, postoji još jača neistina – prešućivanje istine.
A ta agresija laži ne dolazi samo s istoka, od našeg susjednog istočnog naroda i zavojevača, već ona ima, i imala je, svoju petu kolonu u samoj Hrvatskoj, u idološki obojenoj ljevici, ali i jednom dijelu međunarodne zajednice koja je olako prihvatila laži o nama, jer je to lakše nego provjeravati, a i strateški se to uklapalo u interese pojedinih država. Po sistemu više puta ponovljena laž postaje – istina!

Nedavno sam u novinama pročitao izjavu jednog Izraelca koji je dobro poznavao prilike i okruženja Hrvatske – da je zbog te agresije laži na Hrvatsku, prosječnom građaninu Izraela više odbojna Hrvatsku nego Njemačka, sa svojim nekadašnjim Holokaustom.
Kako se boriti protiv te, toliko široke i toliko dugotrajne frontalne agresije laži na našu domovinu, na naš narod, na našu povijest, na našu kulturu, na našu Crkvu – ukratko na našu prošlost, na našu sadašnjost i na našu budućnost?

Odgovor glasi – strpljivo istinom, i samo istinom, čvrstom argumentiranom, boriti se u svakom segmentu, boriti se frontalno, ne samo braniti se, već boriti se – Agresijom istine. Ona mora izlaziti iz usta svakog našeg školarca i studenta, svakog radnika, činovnika i intelektualca, a posebno povjesničara i diplomata, ona mora izlaziti iz svih medija priopćavanja, iz svih znanstvenih, vjerskih i kulturnih, i državnih institucija, iz svih vjerskih zajednica, iz svih politički stranaka – ona mora biti dugotrajna, uporna svenarodna fronta – Fronta Istine. Jer – samo nas istina može osloboditi, ali i spasiti!

Ta borba nije niti malo laka jer je ta laž iracionalna, nitko je ne može predvidjeti i ne zna se gdje se može pojaviti. Na pr. prije nekoliko godina sam na Internetu otkrio da je među jasenovačke žrtve uvršteno i pedesetak žrtava iz mog malog rodnog Siverića iz doba II.svjetskog rata, od kojih niti jedna nije nastradala u Jasenovcu, a njih nekoliko među nabrojenim imenima i sada su živi i zdravi. To je ta suluda laž, ona je prava sotonska, razarajuća, zla, zlonamjerna, ubojita, već generacijski sveprisutna, poput nevidljive kuge gazi sve ljudske, kršćanske i nacionalne vrijednosti. Ona ima za cilj sotonizaciju svega što na ovim prostorima ima predznak hrvatski i katolički.
Istinom se treba boriti na dva strateška pravca; razotkrivanje laži i poluistina, te iznošenje u javnost prešućivanih povijesnih događaja, kao na pr:

Danas malo tko u Hrvatskoj zna za prvo stradanje najmanje nekoliko stotina ( a po nekima i nekoliko tisuća) hrvatskih zarobljenih domobrana 1916. g. u krvavoj Odesi u „Kanatnom zavodu“, gdje ih je srpska vojska pobila ili utopila, jer se nisu htjeli boriti (na traženje Jugoslavenskog odbora) pod srpskim insignijama, šajkačom, kokardom i sl. – već su tražili jugoslavenska obilježja. („Bilo je to ubijanje – en masse“ M. Krleža.) To je bila prva preteča kasnijim masovnim likvidacijama hrvatske vojske pred kraj II: svjetskoga rata i u Poraću.

Ili …! Na pr. generacije mladih ljudi su odgajane na totalnoj neistini o Danu „ustanka“ naroda i narodnosti SR Hrvatske(istovremeno i BiH) – 27. srpnja 1941.g. u Srbu, čak je to bio i „hrvatski „ republički praznik – koji se desetljećima slavio (pa kod nekih i danas) kao prvi oružani napad ustanika-antifašista na „fašiste“. A ti „fašisti“ su bili katolički hodočasnici na povratku sa sv. Mise iz crkve Sv. Ane u Kosovu kod Knina, gdje je njih preko 350 ubijeno, a svećenik doslovice živ ispečen. Jedino oružje koje je kod njih pronađeno bile su krunice. I sad svake godine, na sramotu ljudskog roda i ljudskog razuma uopće, na tu proslavu ide i delegacija hrvatskih ljevičara, neokomunista ili i državni vrh iz RH.

Ta, in continuo – Agresija laži na Hrvatsku do neshvatljivih razmjera razmahala se nakon Drugog svjetskoga rata, a svjedoci smo i njenog najnovijeg vala napada na Domovinski rat i sve njegove vrijednosti. To je napad na opstojnost Hrvatske Države. To treba biti jasno i svakom malom djetetu. Ali je žalosno i prežalosno da taj napad ide i od strane sve brojnijih struktura unutar same Hrvatske i s hrvatskim predznakom, pa čak se ponekad penje i visoko prema vrhu države. On ide ponajprije kroz sredstva priopćavanja, prvenstveno kroz tv mreže i kanale, k tom nažalost i one koje se financiraju na teret poreznih obveznika, uglavnom domoljubnih građana Hrvatske.

Sad je ta Agresija laži postala izuzetno opasna jer je dobila i međunarodni institucionalni okvir i legimitet. Dobila je međunarodno pokriće kroz djelovanje Tužiteljstva Haaškog tribunala. Dalo bi se nabrojiti brojne slučajeve, unatrag nekoliko godina, već i Međunarodne agresije laži na Hrvatsku, ali nabrojit ću samo neke;
– Tvrdnja da nije postojala agresija na Hrvatsku 1991.g , već da je riječ o bratoubilačkom ratu divljih balkanskih plemena na području ex Jugoslavije, gdje su svi jednako krivi.
– Slobodan Milošević i Dr. Franjo Tuđman da su glavni krivci za „bratoubilački rat“ i za razbijanje Jugoslavije.
– Postojala je „agresija Hrvatske“ na BiH, gdje je Hrvatska htjela dijeliti BiH, (a zar je nije dijelila Međunarodna zajednica i to najviše i najnepravednije). A svi smo svjedoci toga vremena da nije bilo hrvatske pomoći BiH-u, vojno, naoružanjem i smještajem izbjeglica, danas država BiH ne bi postojala.
– Hrvatska je izvršila genocid nad Srbima jer je oružano napala RS Krajinu i protjerala ih je preko 250.000 ,… i brojne, brojne druge tvrdnje što normalan ljudski mozak ne može ni shvatiti. A nigdje se ne spominje kako je istjerano hrvatsko stanovništvo iz Bosanske Posavine, iz mnogih drugih dijelova BiH i područja koje je zaposjela tzv. Srpska Krajina u Hrvatskoj, a da posebno ne govorimo o Bošnjacima, ukupno je bilo više od milijun nesrpskih izbjeglica (Hrvata i Bošnjaka). Oni spominju svojih 250 tisuća, a o milijunskoj koloni izbjeglica što su oni izravno izazvali – nikome ništa. Kao da je normalno protjerivati Hrvate i Bošnjake s njihovih milenijskih ognjišta.

Jezik laži međunarodne zajednice kroz haaške institucije naprosto je bio ubojit, na sramotu međunarodne pravde koja bi inače trebala biti svjetionik svim narodima, a poglavito malima. Ta agresija laži ima i sve veću drskost – ona laže u oči cijelom čovječanstvu koje je na svojim tv ekranima imalo prilike vidjeti pravu i tragičnu istinu. Na primjer da nitko nije bio optužen za prekomjerno granatiranje Vukovara, gdje je stvorena prava groza pustoši,(po glavi stanovnika palo više od sto eksplozivnih sredstava, a optuženi su hrvatski generali za „prekomjereno granatiranje Knina“ gdje je grad ostao gotovo netaknut i nije bilo niti jedne žrtve..

Neupućeni u svijetu, a takvih je najviše, bezpogovorno tome vjeruju, jer sve proizlazi iz međunarodne službene institucije, kojoj se nema razloga ne vjerovati. Na toj laži želi se pisati i povijest ovih prostora, radi stvaranje u budućnosti slabijih političkih pozicija Hrvatske.

Očito su protagonisti te laži davno shvatili da je laž istinski moćno oružje poglavito u međunarodnim političkim odnosima, za ostvarenje dugoročnih političkih ciljeva. Protagonisti te laži već generacijama imaju svoje “duhovne oce“ uglavnom neke književnike,“ sveštenike“ i ideologe koji održavaju na životu tu paklensku mašineriju koja ne preza ni od čega i sustavno iskrivljuje i ono što je bjelodano da je bijelo, a ne crno. Doista!

Kontinuitet agresije laži na Hrvatsku

FIFA i kontinuitet bezočne agresije laži na Hrvatsku. – Obrazloženje drugo- stupanjske presude FIFE donesene po žalbi nogometaša Joe Šimunića zbog njegovog poznatog usklika – Za dom! (i odgovora publike) – Spremni!) je jedna bezočna agresija laži na cjelokupni hrvatski nacionalni korpus kojom se hrvatski narod proglašava najgenocidnijim narodom u povijesti svijeta. Riječ je o toliko lažnoj tvrdnji koja je proizišla iz dugogodišnje sveopoće srpskokomunističke industrije laži o Hrvatima, a FIFA na nju nasjela, pa se dovodi u pitanje i sam moralni autoritet te visoke svjetske nogometme institucije.

Tvrditi da su Hrvati bili samo manjina u Hrvatskoj (NDH) u vrijeme Drugog svjetskog rata, i da su kao manjina poklali nekoliko milijuna Židova i Srba, je toliko apsurdna i povijesno neistinita da predstavlja svjetsku sramotu institucije koja ju je ugradila u svoj službeni dokument. Ta tvrdnja po istinoljubivosti bila bi jednaka tvrdnji da su Hrvati za vrijeme Drugoga svjetskog rata sa svojom vojskom okupirali planet Mars.

No, ne zaprepašćuje samo ta suluda tvrdnja FIFE već još više zaprepašćuje šutnja Hrvatskog nogometnog saveza, a nadasve šutnja visokih institucija hrvatske države. Na to suludo obrazloženje presude trebao je trenutno reagirati predsjednik Republike Hrvatske, Predsjednik vlade, Ministar vanjskih poslova, pa i Predsjednik Sabora RH sa cijelim Saborom, a posebno i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. Jer – Qui tacet consentire videtur. (Koji šuti smatra se da pristaje). O toj genocidnoj laži na Hrvatsku trebalo je izvijestiti i tijela Ujedinjenih naroda.

Mi Hrvati smo marijanski narod, a Biblija kaže da je Sotona otac laži. Narod koji želi služiti Sotoni, kao ocu laži, to je njegov slobodan moralni izbor. Samo, kamo će ga to dovesti, to je drugo pitanje…?! Laž je kratka vijeka i sve će im se to ipak jednog dana obiti o glavu.

Mile Prpa/dnevno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save