Regnerusova studija više nije nova. Rezultati su itekako poznati onome tko ih želi čuti. Ono što je povod članku jest njen interaktivni prikaz na web stranici podnaslova “Outcomes for children” gdje možete klikati lijevo na pojedinu kategoriju (od marihuane do seksualne orijentacije) te će se pokazati 7 animiranih stupaca s usporednim brojčanim rezultatom za svaku vrstu obitelji u traženoj kategoriji.

Vjerojatno nije bilo suvremene studije koja je bila toliko podvrgnuta višestrukim provjerama. Toliko nelagode i ograđivanja sveučilišta što uopće ima ikakve veze s ovim istraživanjem, toliko propitivanja metodologije… a sve zbog toga što se rezultati nisu sviđali zagovornicima homoseksualizacije. Dr.Regnerus je istraživao 7 tipova obitelji na konačno statistički relavantnom uzorku:

1. dijete posvojeno od 1 ili 2 nerodbinske osobe po rođenju ili prije 2.godine (Adopted)
2. dijete živjelo s oba biološka roditelja do 18. godine kada su se razveli (Divorced Later)
3. dijete živjelo s majkom koja imala lezbijski odnos (Mother had Lesbian Relationship)
4. dijete živjelo s vjenčanim biološkim roditeljima do 18.godine (Intact Family)
5. dijete živjelo s ocem koji je imao gay partnerstvo (Father had Gay Relationship)
6. dijete živjelo s 1 biološkim roditeljem koji se nije (ponovo) vjenčavao do 18.godine (Single Parent)
7. dijete živjelo s 1 biološkim roditeljem koji se vjenčao s drugom osobom do 18.godine (Step Family)

Pravobraniteljica za djecu bi prema pojedinim ishodima po djecu (a za čiju dobrobit je zadužena) trebala utvrditi što će zastupati. Istovremeno bi morala sve to gledati i sa stanovišta troškova države. Stoga će uz svaku analiziranu kategoriju ovdje biti priložen i savjet za pravobraniteljicu na temelju pojedinog ishoda po djecu.

(1) Marihuana

Stupnjevano od 1 (nikada) do 6 (gotovo svakodnevno) – najmanje marihuane koriste djeca iz netaknutih obitelji (1.32), te ona posvojena. Zanimljivo, najviše se “lakodrogiraju” marihuanom djeca povrijeđena kasnijim razvodom roditelja. Potom djeca lezbijki – malo više od samohranih.

Za pravobraniteljicu: Trebala bi se zalagati za mjere kojima bi se utjecalo na smanjenje broja razvoda. Država ne može utjecati na međusobne osjećaje supružnika, ali može utjecati barem na financijske frustracije koje svakako pomažu razoriti brak. Treba gledati kako olakšati život zaposlenoj ženi-majci jer je njena prenapregnutost također značajan faktor narušavanja obiteljskih odnosa.

(2) Pušenje duhana

Najviše će pušiti djeca lezbijki i gayeva, a najmanje su o duhanu ovisna djeca iz netaknutih obitelji.

Za pravobraniteljicu: Bolesti povezane s pušenjem koštaju i državu, pa bi bilo ekonomski isplativije ne poticati homoseksualnost.

(3) Uhićenja i osuđivanja

Posla s policijom će imati najviše djeca gayeva (1.75), te lezbijki (1.68). Najmanje puta će biti uhićivana djeca iz netaknutih obitelji.

Za pravobraniteljicu: Troškovi za održavanje policije i sudstva bi se smanjili kada bi država utjecala na smanjenje homoseksualnosti.

(4) Na društvenoj skrbi

Država ima najmanje troškove s djecom iz netaknutih obitelji. Najviše, čak 38%djece lezbijki je na nekakvoj društvenoj skrbi – što je gotovo 4 puta više od netaknutih. Iznenađuje da je u odnosu na netaknute obitelji samo nešto više od 2 puta više djece gayeva na društvenoj skrbi. To govori da žene kada se nađu u subkulturi lezbijki imaju slabija primanja. Gayevi vjerojatno izvuku materijalnu korist iz “prijateljstava” u dominantno muškom poslovnom okruženju. Feministički pokret to vjerojatno nije imao u vidu zagovarajući gender ideologiju.

Za pravobraniteljicu: Državi bi najisplativije bilo destimulirati lezbijske obitelji jer će više od trećine njihove djece pasti na teret zajednice i trošiti novac poreznih obveznika.

(5) Nezaposlenost

Čak 28% djece lezbijki je nezaposleno, dok je to slučaj kod samo 8% djece iz netaknute obitelji. Zanimljivo, lošije se zapošljavaju djeca koja su bila posvojena(!) i djeca gayeva (čak 3 puta više nezaposlenih nego iz netaknutih obitelji).

Za pravobraniteljicu: Ne poticati lazbijstvo ukoliko država želi imati manje nezaposlenih.

(6) Djetetov osjećaj zaštićenosti u obitelji

U netaknutoj obitelji se dijete osjeća najzaštićenije. Suprotan subjektivni osjećaj, osjećaj nezaštićenosti imaju djeca lezbijki i gajeva. Očito djeca osjećaju da nisu prioritet u takvim obiteljima, već dominiraju seksualne potrebe i motivi roditelja. Na ovu percepciju će svakako utjecati “loše stvari” koje im se dogode u obitelji, kako će se dalje vidjeti.

Za pravobraniteljicu: Osjećaj sigurnosti djetetu je važan za razvoj ličnosti. Pravobraniteljica bi se trebala protiviti gay i lezbijskim obiteljima jer ta djeca imaju teške rane zbog osjećaja nesigurnosti u takvim obiteljima.

(7) Razmišljanje o samoubojstvu

Gotovo 5 puta više razmišljaju o samoubojstvu djeca iz gay obitelji nego iz netaknute obitelji. Argument stigmatizacije kao uzroka ovdje pobija duplo manja učestalost kod djece lezbijki nego kod gayeva. Da je stigmatizacija dominantan uzrok, tada bi suicidalne misli bile podjednake u obje vrste. Očito da je još neki utjecaj važan – a karakterističan je baš za odrastanje među gayevima.

Za pravobraniteljicu: Ukoliko je državi stalo do brojčanog održavanja svoje populacije, tada bi trebala raditi na smanjenju broja gay roditelja.

(8) Terapije

Najmanje će posjećivati terapeute djeca iz netaknutih obitelji. Interesantno daposvojena djeca najviše traže pomoć pa ih gotovo 3 puta više traži terapeutsku pomoć. Tek potom slijede djeca lezbijki i gayeva, no još uvijek je to 2,5 puta više nego kod djece iz netaknutih obitelji.

Za pravobraniteljicu: Očito da je kriza identiteta veliki problem posvojenog djeteta.Kriza identiteta će se pojačano manifestirati u surogatskim oblicima “proizvodnje” djece za udovoljavanje LGBT potreba, a koji ovdje još nisu istraživani. Stoga bi pravobraniteljica morala biti jako protiv takvih umjetnih postupaka “proizvodnje” djece bez biološkog identiteta.

(9) Depresija

Djeca lezbijki i gayeva najviše pate od depresija. Zanimljivo da depresija, iako podjednaka u te dvije kategorije – nejednako vodi do razmišljanja o samoubojstvu (vidi 8-samoubojstva). Veliko je pitanje što to štiti djecu lezbijki da ne produže iz depresije do suicidalnih misli. Ili obratno pitanje: što to djecu gayeva pojačano gura prema samoubojstvu? Je li možda djetetov uvid iz prve ruke u to što gayevi rade jedni s drugima doista razoran? Jesu li lezbijke manje “intimno javne” pred djecom, dok se gayevi ne kontroliraju? Sve u svemu, za potrebe depopulacije Novom svjetskom poretku (NWO) bi najviše odgovaralo da se sva djeca svijeta podižu u gay obiteljima. Možda zato njihovi mediji toliko reklamiraju gayeve s djecom.

Za pravobraniteljicu: Pravobraniteljica bi se trebala žestoko protiviti lezbijskim i gay obiteljima jer populacija države postaje sve bolesnija i ovisna o pomoći države.

(10) Seksualno zlostavljanje/kontakti i silovanja

Djecu lezbijki će u najvećoj mjeri seksualno zlostavljati/dirati roditelj ili drugi odrasli. To će se desiti gotovo 1/4 sve takve djece. Ona imaju čak 11 puta veću vjerojatnost to iskusiti od djece iz netaknutih obitelji. Donekle iznenađuje da djeca iz gay obitelji imaju samo 3 puta veću vjerojatnost biti seksualno zlostavljana. Jako puno, čak 6 puta veća vjerojatnost je zlostavljanja kod djece iz obitelji sočuhom/pomajkom.

Za pravobraniteljicu: Morala bi se oštro protiviti lezbijskim obiteljima iz samilosti prema djeci koja u ovom slučaju pate. Već se statistički može predvidjeti velika vjerojatnost surove sudbine ove djece.

Što se tiče silovanja, za očekivati je naći isti uzorak kao kod seksualnih kontakata. Ali to nije slučaj. Dok se uzorak ponavlja kod djece lezbijki, kod djece gayeva će biti relativno puno silovane djece – iako neće imati toliko seksualnih kontakata, odnosno biti dirana od strane roditelja ili drugogo odraslog. Kao da se djecu gayeva “čuva za kasnije” (?). Čak 1/3 sve lezbijske djece će biti silovano. 1/4 djece gayeva će biti silovano. A i sve preostale kategorije djece imaju 2-3 puta veće vjerojatnosti biti silovana od one iz netaknute obitelji. Netaknuta obitelj je po tom pitanju najsigurnije mjesto za djecu.

(11) Spolne bolesti

1/4 sve djece gayeva pokupi spolne bolesti. To je 3 puta češće nego za djecu iz netaknutih obitelji. Tek nešto malo manje – 1/5 sve djece lezbijki (20%) pokupi spolne bolesti.

Za pravobraniteljicu: Za smanjenje troškova države na javno zdravstvo, pravobraniteljica bi se trebala posebno protiviti gay i lezbijskim obiteljima.

(12) Kvaliteta ljubavnih veza i problematičnost veza
Iako gotovo sve kategorije visoko ocjenjuju svoje romatične veze, djeca izgay obitelj su ipak najmanje zadovoljna. Jednak uzorak ima i kategorija Problematičnih veza. Djeca iz netaknutih obitelji se najrjeđe nađu u problematičnim vezama.

(13) Nevjera

Čak malo manje od pola lezbijske djece će biti nevjerno (40%). Zanimljivo da je ovo jedna od rijetkih kategorija u kojoj djeca iz netaknute obitelji nemaju najbolji rezultat (13%). Najbolji rezultat imaju djeca iz obitelji gdje su se roditelji kasnije razveli (12%). Očito da ona više cijene vjernost nakon što su bili svjedoci razvoda svojih roditelje – gdje je i nevjera bila mogući uzrok. Izneneđuje nevjera kod djece iz obitelji s očuhom/pomajkom (32%). Čini se da povrijeđenost djeteta uvođenjem strane osobe utječe na stav o nevjeri. Tek potom dolaze djeca gayeva, 25% posto njih je nevjerno. No i to je još uvijek 2 puta više nevjere od djece iz netaknute obitelji.

(14) Obrazovanje

Ovdje posvojena djeca postižu bolji rezuiltat od netaknute. Vjerojatno se radi o većoj potrebi dokazivanja i manje razmaženosti. Uvjerljivo najlošije obrazovanje će dobiti djeca iz lezbijskih obitelji. Djeca gayeva su približno gdje i djeca samohranih roditelja i obitelji očuh/pomajka.

Za pravobraniteljicu: Za državu s bolje obrazovanim stanovnicima je potrebno destimulirati lezbijske obitelji.

(15) Za žene: broj lezbijskih partnera i broj hetero partnera

Ženska djeca gayeva koja će se okrenuti lezbijstvu imati će najviše lezbijskih partnerica. To se čini u skladu s normativnom slikom promiskuiteta koju dobivaju u gay obitelji. Slična ženska djeca lezbijki će imati nešto manji broj partnerica. Zanimljivo, ženska djeca kasnije razvedenih roditelja će imati samo nešto manji broj lezbijskih partnerica u slučaju homoseksualnosti od lezbijske.

Isti uzorak će biti i kada ženska djeca imaju hetero partnere. Opet će djeca gayevaimati najveći broj partnera. Ženska djeca lezbijki neće imati baš toliko muških partnera, te će po rezultatu biti čak iza step-djece , pa i djece samohranih (?).

(16) Za muške: broj gay partnera

Kada se radi o muškoj djeci iz lezbijskih i iz gay obitelji koja završe u homoseksualnosti, imat će jako puno partnera i to podjednako puno. Zanimljivo, kasniji razvod roditelja će na muško dijete ostaviti veći trag te će u slučaju homoseksualnosti imati relativno velik broj gay partnera.

(17) Seksualna orijentacija

90% djece iz netaknutih obitelji nije imalo nikakvih homoseskualnih kontakata. No, preostalih 10% se ipak ne može svrstati u suprotnost – homosekualnost. U današnjoj kulturi partijanja, celebritya i medija, čak i školstva – stimulira se eksperimentiranje. Uvjerava se nesigurne mlade kako definitivno mora da su homoseksualni. 90% netaknute djece nije homoseksualno niti je eksperimetiralo s homoseksualnošću, odnosno imalo takvu epizodu u svom životu (u trijeznom, pijanom ili drogiranom stanju). Istovremeno samo 61%lezbijske djece je čisto heteroseksualno, te 71% djece gayeva je takvo. Sve ostale kategorije obitelji su se posložile na ujednačenoj razini 81-83%. Ovih 39% odnosno 29% koji odudaraju, pokazuje da se homoseksualnost uspješno uzgaja.

Dr. Regnerus je uzeo pojedinu kategoriju i gledao (ne)uspješnost svake vrste obitelji u njoj. Mi ćemo okrenuti matricu te analizirati (i poredati) pojedine vrste obitelji po uspješnosti. Kako ćemo to napraviti? Nemamo utjecaj na odabir tih 21 područja. Niti znamo kakvi bi trebali biti težinski faktori, odnosno što je tu važnije a što manje važno. Da, priznajem, to su kruške i jabuke – i nezgodno ih je zbrajati. Ali idemo svejedno u svakoj kategoriji onoj obitelji s najboljim rezultatom dati +2 boda, a onoj s drugim najboljim rezultatom +1 bod. Najgore plasiranoj obitelji u nekoj kategoriji ćemo dati -2 (minus), a predzadnjem rezultatu -1 bod.

Znam, znam… metoda nam je daleko od savršene, no ima i puno gorih slučajeva. Recimo dr. Kinsey – koji je uglavnom intervjuirao po zatvorima osuđene seksualne prijestupnike kako bi došao do samoispunjavajuće ankete o (homo)seksualnosti Amerikanaca i Amerikanki (10%). Stoga ove naše “kruške i jabuke” nisu ništa prema tome.

Ubacujemo sve u Excel… i voila: Evo rezultata ! Na dnu je zbroj za svaku vrstu obitelji.

Sada se može vidjeti za što je najprikladnija koja vrsta obitelji. Za svaku od njih – kakve su joj prednosti a kakvi nedostaci:

1. mjesto (zlato): Netaknuta biološka obitelj (+40)

Od teoretski maksimalnih 42 boda, ovaj tip obitelji je dobio 40. Podbacila je ponešto samo u dvije kategorije. Prva je obrazovanje, gdje posvojena djeca jače “grizu”, odnosno valjda nema toliko razmaženosti, pa oni dostižu svoj maksimum. Druga kategorija gdje ima i boljih – je vjernost. Tu su pak bolja djeca koja su proživjela kasni razvod roditelja – kada su već bila poodrasla. Nevjeru su možda vidjeli na djelu kod jednog od roditelja, te ga sada osuđuju i nastoje ne biti i sami takvi.

2. mjesto (srebro): Samohrani roditelj (+7)

Ovakva djeca se dobro drže u slijedećim kategorijama: Nemaju toliko ovisnosti o cigaretama. Neosuđivana su. Zapošljavaju se sasvim dobro. Nisu depresivna i stoga uopće ne razmišljaju o samoubojstvu. Ne ulaze u problematične veze – očito na temelju iskustva života sa samo jednim roditeljem pomnije procjenjuju veze. Ne ulaze u homoseksualne veze.

3. mjesto (bronca): Posvojena djeca (+4)

Ova djeca će ići na terapije. Neće imati baš zadovoljavajuće romantične veze i zapošljavanje će biti priličan problem. S druge strane postižu najbolje obrazovanje, što je u kontradikciji s nezaposlenošću. Možda ne mogu računati toliko na potporu obiteljskih veza kojiko netaknuta – teško je nagađati. Oni se neće drogirati i neće imati problema s policijom. Zanimljivo, imaju osjećaj zaštićenosti. To je dobra vijest i nagrada za posvojitelje da to znaju. Ta djeca neće imati neprimjerenih seksualnih kontakata unutar obitelji, odnosno zlostavljanja. Neće biti promiskuitetni.

4. mjesto; Kasno razvedeni (+1)

Slab rezultat. Samo nešto malo bolje nego s očuhom/maćehom na nižem mjestu ljestvice. Kritično je da će oni svoju povrijeđenost razvodom roditelja liječiti drogama. Stoga će posljedično ići na terapije, a i biti podosta na društvenoj skrbi. Pozitivno je da će povrijeđenost razvodom utjecati da sami neće biti nevjerni i posljedično neće imati spolnih bolesti.

5. mjesto: Step-obitelji (-1)

Još slabiji rezultat. Iako i nije neka velika razlika u odnosu na kasno razvedene. Opasnost je da će biti seksualno zlostavljana odnosno imati seksualne kontakte. Ta rana će utjecati na jaču kasniju nevjeru, te problematične i promiskuitetne veze. Ta djeca ipak neće biti toliko silovana i imat će bolju percepciju svojih romantičnih veza. Paradoksalno da će unatoč tome ipak ulaziti u problematične veze.

6. mjesto: Gay obitelji (-23)

To je negativna obitelj (-23). Jedina pozitivna kategorija je da takva djeca neće biti na društvenoj skrbi. Bit će najpromiskuitetnija grupa i očekivano patiti od raznih spolnih bolesti više nego ikoja druga skupina. Imati će i najviše posla s policijom, te biti uhićivani i osuđivani. Pušit će. Ulazit će u problematične veze i biti najnezadovoljniji romantičnim vezama. Iskusit će silovanja i zato se osjećati nazaštićeno u obitelji, Ići će na terapije i patiti od depresije. Jako puno će razmišljati o samoubojstvu. Steći će slabije obrazovanje. Takvo dijete ima priličnu vjerojatnost postati homoseksualno. Reklo bi se da tu postoje značajni elementiuzgoja homoseksualnosti.

7. mjesto (posljednje): Lezbijske obitelji (-28)

To je najnegativnija obitelj (-28). Nema ama baš niti jedne kategorije gdje bi bila pozitivna. To dijete će biti silovano, te trpjeti seksualne kontakte roditelja ili drugih odraslih. Posljedično će imati posvemašnji osjećaj nezaštićenosti u obitelji. Bit će na društvenoj skrbi, najslabijeg obrazovanja i nezaposleno. Najizraženija depresija – ali začudo ne i toliko suicidalnih misli koliko bi se očekivalo. Ipak bez traženja terapije. Pušenje će biti ponešto učestalije od droge. Imat će poprilično posla s policijom u obliku uhićivanja i osuđivanja. Izuzetna količina nevjere s jako izraženom promiskuitetom. Ova obitelj je najjači rasadnik uzgojene homoseksualnosti.

Osobno sam malo iznenađen ovakvim poretkom na dnu ljestvice – jer sam bio uvjeren da će dijete uz žensku osobu (makar i lezbijku) bolje uspijevati nego uz mušku (gaya). Jedino kako mogu objasniti ovakav poredak jest da je ženski pad u homoseksualnost nekako razorniji. A možda se prvenstveno radi o tome da se dijete osjeća više izdano od majke – jer su i očekivanja djeteta od ženskog bića veća po pitanju obitelji. No, kako bilo da bilo, brojke su takve kakve su ispale.

Kada bi ova studija i ove brojke mogli dijeliti savjete mladima, oni bi bili ovakvi:

Ako vam je stalo do vaših budućih potomaka, dobro razmislite s kime se vjenčavate. Iako vam to sada nije glavna preokupacija, vjerujete da su djeca začin preostalog života. Znače čovjeku radost i brigu do kraja života. Ono što namijenite njima, namijenili ste tako i sebi. Gledajte da si natovarite što manje briga.

Ako najbolju prijateljicu/prijatelja pitate “Da li da se udam za …?” ili “Da li da oženim…?”, tada tražite dalje jer bi lako imali obitelj (4) ili (5).

Prihvatite da imate i sami nedostatke. Imajte na umu da je kao kod svake rasprodaje izbor sve lošiji i lošiji. Procijenite koje su karakteristike najvažnije i ne tražite nemoguće.
Ne ulazite u homoseksualnost. Ako ste već oštećeni homoseksualnošću, tada tražite pomoć i liječite se. Inače ćete imati obitelj (6) i (7) s još oštećenih malih bića.
“Ja ću ga/nju promijeniti” – to slobodno zaboravite.

Živjeti nevjenčano nije ovdje eksplicitno istraživano, ali to su više kao neki cimeri – “Dok ide ide”. Navodno zbog puno razvoda ne treba ni pokušavati pružiti najbolje djetetu. Takve cimerske zajednice će vrlo vjerojatno prijeći u kategoriju samohranih ili sličnih. Vrlo sebično je buduću svoju djecu staviti odmah u lošiji položaj i ne pokušati im barem dati provjereno najbolje uvjete netaknute obitelji. S obzirom na “naprednost” i bliskost liberalnom misaonom sklopu i subkulturnom miljeu, ove prolazne zajednice imaju potencijal prijeći u bilo koju od lošijih varijanti po dijete.

Zaključak: Gospođo pravobraniteljice, sada znate što vam je činiti. Jednostavno je: destimulirajte stvaranje doslovno negativnih obitelji iz kojih izlaze oštećena djeca i budući teret društva. Jer vama je dobrobit djece najvažnija, nije li ?

Ivan Horvat /homunizam

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save