VJEKOSLAV KRSNIK: Puzajuća ustavna kriza
Spor oko mimohoda kao puzajuća ustavna kriza – Dok je država u ozbiljnoj političkoj, gospodarskoj i socijalnoj krizi politički vrh i javnost bavi se marginalnim pitanjem kako će se proslaviti jubilej – 20. obljetnica vojno redarstvene akcije Oluja koja je kao kruna stavila točku na hrvatsku borbu za neovisnost i obranu zemlje od agresije. Prijepori između predsjednice i vrhovne zapovjednice Oružanih snaga Kolinde Grabar Kitarović i bahatog i arogantnog premijera Zorana Milanovića o tome hoće li i kad biti održan svećani mimohod oružanih snaga u suštini ponovno su otvorili pitanje je li hrvatski Ustav precizan u definiranju ovlasti najviših državnih dužnosnika.
Ovo je prilika da se ponovno postavi pitanje usvajanja novog hrvatskog Ustava, jer je očigledno da nakon dva Ustava onog Božićnog usvojenog uoči agresije i onog Račanovog nakon smrti predsjednika Tuđmana s nekoliko manjih ustavnih promjerna država nema temeljni državni pravni akt koji odgovara hrvatskoj prije svega povjesnoj političkoj tradiciji ali i novim izazovima kao članici Europske unije i NATO saveza. Upravo prijepor o nadležnostima oko proslave Oluje između predsjednice Republike i premijera potaknuo temeljno državnopravno pitanje treba li Hrvatska biti predsjednička ili parlamentarna republika.
Treba podsjetiti da je prvi hrvatski Ustav usvojen uoči velikosrpske agresije kad se trebalo boriti za osamostaljenje i oslobođenje države bio polupredsjednički s velikim ovlastima predsjednika Tuđmana, jer su to nametale tadašnje okolnosti u osamostaljenju Hrvatske u nepovoljnim međunarodnim uvjetima na vanjskom i velikosrpska agresija na unutarnjem planu. Nakon smrti predsjednika Tuđmana i teškog poraza HDZ-a na saborskim izborima Ivica Račan imao je idealnu priliku da Ustav prilagodi promijenjenim mirnodopskim uvjetima, ali kako je bio opterećen s jedne strane komunističkom ideologijom i praksom a s druge strane Mesićevim nastojanjem da zadrži što više ovlasti iz Tuđmanove polupredsjedničke vladavine dobili smo sadašnji Ustav kao hibrid polukancelarskog sustava. Sva moć je u ovih 15-tak godina koncentrirana u rukama predsjednika vodeće saborske stranke, počevši od Ivice Račana, koji je počeo rasprodaju Hrvatske preko nezasitno korumpiranog i bahatog Ive Sanadera, nesposobne učenice kumrovečke škole Jadranke Kosor do današnjeg premijera Zorana Milanovića koji vlastitu državu smatra „slučajnom“ i u općoj društvenoj i državnoj krizi prijeti uzdignutom komunističkom šakom uz poruku „mi ili oni“. Hrvatska je na papiru parlamentarna demokracija a u stvari kancelarska autokracija i zato je zapala u duboku krizu.
Toga je očito bio svjestan i bivši predsjednik Ivo Josipović koji je nakon pet godina nerada na Pantovčaku pokušao birače na prošlim predsjedničkim izborima primamiti prijedlogom novog Ustava u kojemu je uz neke poželjne inovacije praktički tražio za sebe veće ustavne ovlasti. Njegov pristup bio je u samom startu totalno pogrešan, jer je pitanje usvajanja novog Ustava u nadležnosti naroda a ne bilo kojeg političara. Treba podsjetiti da po članu 1. sadašnjeg Ustava „vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih građana“, a ne političkoj eliti koju je personificirao i bivši predsjednik. Uz niz referenduma koji su se dogodili u posljednji dvije godine postalo je sasvim razvidno da postojeći ustavni okvir Republike Hrvatske ne može riješiti probleme s kojima se Hrvatska kao nova država suočava nakon iskustava naslijeđenhih iz dvije totalitarne Jugoslavije, monarhističke i komunističke.
Hrvatskoj je dakle potreban novi Ustav na temelju volje naroda a ne političke elite. U tom Ustavu prije svega bi trebalo utvrditi polazište hrvatske državnosti. To nikako ne može biti preambula iz Tuđmanovog Božićnog ustava u kojoj se on poziva na ZAVNOH, budući da je to bilo oportuno s obzirom na nesklonost međunarodne zajednice u uspostavi hrvatske države. Nitko ne može osporiti da je Hrvatska stvorena u krvi Domovinskog osloboditeljskog rata i ta činjenica, bez obzira što je on naknadno ubačen u preambulu, mora biti temelj hrvatske državnosti, ali na izvjestan način i njenog državnog ustrojstva. O tom državnom ustrojstvu treba naravno odlučiti narod i to na referendumu s jednostavnim pitanjem „Jeste li za ustrojstvo Republike Hrvatske kao predsjedničke ili parlamentarne države?“
Ako bude mudrosti u sadašnjem HDZ-u kao već gotovo sigurnom pobjedniku na idućim izborima to pitanje bi trebalo staviti u njihov izborni program. S obzirom na naslijeđeno stanje države kakvo su ostavili predsjednik Josipović i Kukuriku koalicija na čelu sa SDP-om, HDZ sa svojim slabašnim partnerima jednostavno nema šanse da Hrvatsku postavi na zdrave temelje zasnivajući se na sadašnjem nedorečenom Ustavu. Aktualni spor oko obilježavanja Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i hrvatskih branitelja je samo vršak institucionalne krize koja se ne može riješiti niti rješavati dogovorima nego precizno utvrđenim pravilima funkcioniranja države, a to je jedino moguće u potpuno novom Ustavu.
Vjekoslav Krsnik
