Pravobraniteljice, blagoslivljam i vas i vaš ured, ali abortus je ubojstvo!
PATER MARKO O NAPADIMA NA UDRUGU BETLEHEM – Pravobraniteljice, blagoslivljam i vas i vaš ured, ali prava ljubav zahtijeva istinu – abortus je ubojstvo!
Svi mi sakupljeni u ovoj i sličnim udrugama, uz sva svoja ograničenja i slabosti, ali svakako podržavani „Silom odozgor“ ne možemo i NEĆEMO pristati na laž da nije ubojstvo čin kojim je oduzet život čovjeku, ma koliko malen on bio, i ma koliko nam suprotno pranjem mozga tvrdili oni koji „kraj zdravih očiju ne vide“
„Spasenje dolazi po našim neprijateljima“. Kad bi ovo bile moje riječi, mnogi bi sigurno rekli „evo pater Marko puka ka’ kokica“ ali kad otkrijem da sam citirao svetog Ivana Don Bosca (koji se oslanja na neke dijelove Matejeva evanđelja, peto poglavlje) onda ipak treba zastati i uzeti u obzir da bi Svetac mogao imati pravo.
Gospodin nas je učio (je li nas naučio, to je drugo pitanje) da ljubimo neprijatelje. Da opraštamo onima koji nas progone, da blagoslivljamo one koji nas proklinju. Da ne osuđujemo, jer putovi Providnosti nisu nam lako razumljivi i često su nelogični. Ljubav prema neprijateljima naša je obaveza i „lakmus papir“ našeg vjeroispovijedanja! Poznata nam je i izreka „krv mučenika sjeme je novih kršćana“ a Crkva nas neprestano usmjeruje na praštanje i pomirenje. Što ne znači, da je to lako i ostvarivati. Ali onima koji hode u Duhu i Istini, jasno je k’o sunce da se dragi Bog brine za svoje i da „žezlo bezbožnika neće vladati nad sudbinom pravednika“ (Ps 125, 3) kao što je pouzdano i obećanje našega Stvoritelja: „Nikakvo oružje protiv vas skovano neće vas savladati“ (Iz 54, 17).
Problemčić leži u tome, što je ono, što nama vjernicima predstavlja Riječ života, onima koji navaljuju na nas samo fanatično trabunjanje utemeljeno na nekim zastarjelim izmišljenim tekstovima. A tu nema druge pomoći, doli molitve i ljubavi prema onima koji ne mole i ne ljube. Nas, a možda ni sebe zapravo. Stoga vidimo predivne dobrobiti iz spoznaje smisla citirane tvrdnje Don Bosca: neprijatelji nas odgajaju za istinsku ljubav, za pravednost, za strpljivost, za stegu, za obraćenje, za samozatajnost i poniznost. „Ako smo Kristovi, valja nam ići Njegovim stopama“ reče sv. Augustin, a tragovi Njegovih stopala u pijesku pustinja života nose jedan specifičan znak po sredini tog otiska: Rane. U tim su ranama nekoć bili zabodeni čavli. Jer, Isus je bio drugačiji, smetao je „pozitivnim zakonima“ tadašnje države; nije se uvažavala Njegova „sindikalna politika“ a istina koju je zborio bila je pročitana kao „govor mržnje“ i „netolerantno i nedemokratsko ponašanje“. Zato je morao bit deložiran, ismijan, popljuvan, nužno je morao umrijeti, nestati, biti proklet i zaboravljen. I zato svi koji autentično žele slijediti Učitelja, neminovno moraju i autentično biti raspeti. Lijepa je i slika iz stare hrvatske katoličke pjesme: „Moraš prvo puzati, da bi znao hodati“.
Evo, posljednjih se dana razapinje udruga koju smo stvorili prije točno petnaest godina i koja je dosad spasila tisuće nerođene djece od nepravednog usmrćenja pobačajem. Riječ je o udruzi „Betlehem“ koja postoji u dvanaest naših gradova, a uspostavlja se trenutno i u okolnim zemljama naše regije. Uz razne, kroz nas osnovane pokrete, molitvene zajednice, humanitarne inicijative i akcije, uskoro ćemo otvoriti i petu kuću smještaja samohranih majka odnosno trudnica u problemima. Iza svega ovoga nalazi se ogroman trud i rad te požrtvovnost i podrška nebrojenih dobrih ljudi… Koji se ne mogu i neće nikada (naglasak na NIKADA) složiti da trudnica ne nosi malenog homo sapiensa, besmrtne duše, stvarno dijete, koje već u desetom tjednu trudnoće siše palac, a još otprije ima i srdašce i vlastiti otisak prstiju i svoju krvnu grupu, različitu od majčine.
Svi mi sakupljeni u ovoj i sličnim udrugama, često i preko svojih sila i mogućnosti, uz sva svoja ograničenja i slabosti, ali svakako podržavani „Silom odozgor“ ne možemo i nećemo (naglasak na NEĆEMO) pristati na laž da nije ubojstvo čin kojim je oduzet život čovjeku, ma koliko malen on bio, i ma koliko nam suprotno pranjem mozga tvrdili oni koji „kraj zdravih očiju ne vide“ a nemoguće je ne vidjeti, u ovo vrijeme kad se sve jasno vidi, makar preko weba.
Poznato je da su abortus prvi legalizirali Hitler i Lenjin. Poznato je, da su se nacisti u Nürnbergu branili da su u logorima ubijali djecu „jer je takav bio pozitivan zakon tadašnjeg Reicha“. Poznato je također da živimo u demokratskom društvu koje više od svega cijeni slobodu govora i nastupa i mišljenja: nama se to, čuda li čudnoga, kako izgleda, želi zabraniti. Ne zabranjuju se internetske stranice koje propagiraju pornografiju (silovanje, mučenje, iživljavanje, iskorištavanje, ponižavanje ljudi oba spola i svih dobi) ili računalne igrice za djecu u kojima ta djeca kolju, pale, sakate, istrebljuju druge; ili stranice koje promiču drogu, nacionalnu i vjersku nesnošljivost, financijske malverzacije… Zabranili bi stranicu koja nosi naziv „Klinika za pobačaje“ jer objašnjava što je pobačaj i kakve su posljedice toga čina. Naime, grupa ljudi koja surađuje s našom udrugom odlučila se pokrenuti ovu stranicu jer se nisu mogli oduprijeti misli, da je nepošteno i nedopustivo da se abortusi samo tako olako vrše, bez prethodne informacije kako se vrše i kako sve može završiti, jer abortus ne završava vađenjem tjelešca djeteta iz majčine utrobe, već nosi sa sobom i pogubne posljedice po psihičko i fizičko zdravlje žene.
Kako se to uglavnom ne govori majkama koje dolaze na ovaj zahvat, već im se samo uzme 4,000 kn (aktualna cijena abortusa u jednoj poznatoj Zg-klinici u kojoj se „ne vrše pobačaji“) i doviđenja, zabrinuti su civili (joj, kakva šteta da nisu svećenici…) pokrenuli stranicu na kojoj lijepo, odmah na početku piše kako stranica nosi fiktivan naziv i kako se želi odgovoriti od pobačaja, a ne promicati ili naručivati isti. Također, stranice nemaju baš ništa s nikakvim profitabilnim djelovanjem. Isto tako, stranice nije pokrenula naša udruga, već je, zajedno s ostalim udrugama civilnog društva iz zemlje i inozemstva, dopustila korištenje naših adresa. Kad bismo išli analogijom, ako smo krivi za naziv stranica (kao, lažno predstavljanje) onda ovim putem zamoljavam nadležne da započnu proces krivičnog gonjenja svih upletenih u seriju „Naša mala klinika“ jer je više nego očito da se lažno predstavljaju.
Možete početi s privođenjem g. Šemsudina. Eto, gospođa, ili gospođica, najsrdačnije se ispričavam ako sam krivo titulirao ili ako koristi neki drugi naziv za koji ja ne znam, (vjerojatno nije „teta“, u vrijeme moje mladosti, uzgred budi rečeno, ženama se govorilo „drugarica“ -što ovdje nikako nije slučaj, samo mala reminiscencija- a moji, da se moderno izrazim, dragi Roditelj 1 i Roditelj 2 uvijek su me učili da budem kulturan i fin, pa uvijek gledam titulirati, osobito nepoznate) Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, ogorčena na iznesene činjenice pod hitno želi kaznu za ovaj neizrecivi zločin, restrikcije i reakcije za ovakvo nepojmljivo ponašanje građana, koji očito ne smiju imati pravo na javno iznošenje svojih stavova. Pa nismo mi zaštitnici životinja koji upozoravaju na masovna ubojstva stoke, ili na primjer, goli golcati umjetnici koji po Jelačić placu izvode svoj visoko-senzibilizirani performans, ili aktivisti za delegalizaciju lakih droga ili netko tko pred Kaptolom psuje sve po spisku našim biskupima… Mi smo zagovornici alternative pobačaju i podupiratelji ideje da svatko treba znati i drugu stranu industrije uništavanja začetog života, te kao takvi nemamo prava na glas.
Nevjerojatno, ali istinito. Žalosno, ali istinito. Moja poruka ipak glasi: ušutkat nas možete, ali savjest se izbrisati ne može: Bog, Milosrdna Ljubav ne može prestati djelovati, pa ni kada bismo svi mi, neistomišljenici trenutnog sustava „vrijednosti“ bili pozatvarani. Eto jedne zamisli: pohapsiti sve kršćane, i stvar je riješena. Međutim, zatvora je ipak u nas premalo, možda bi bilo bolje podići nekakve logore? Blagoslivljam ured i osobu koja nas ne voli, s porukom da ih mi volimo, ali zaista volimo! U Isusu, mi volimo naše neprijatelje! Apeliram na sve naše simpatizere da ne vrijeđaju i ne blate nikoga, baš nikoga tko se ne slaže s našim svjetonazorom. No, ljubav zahtijeva i istinu, jer inače nije prava ljubav. Spočitava nam se, da govorimo kako je abortus ubojstvo. Reći ću to, još, žalim slučaj, milijune puta, ako Bog da. A kad ja prestanem govoriti, progovorit će i kamen ako treba. Nema teorije, da prestanem govoriti istinu. Ja sam bijeli fratar i svih mojih pedeset nijansi bijele boje govorit će do smrti: abortus jest ubojstvo i život jest svetinja i Bog jest milosrđe. Odričem se osude i bilo kakvog oblika netolerancije prema onima koji me ne razumiju ili koji me pljuju. Meni je Gospodin bio neiskazivo milosrdan, pa i ja želim i moram biti takav. I nemam vremena za puste rasprave, danas razgovaram sa tri djevojke koje razmišljaju o pobačaju. Radije se pomolimo svi skupa.
Inače, kad već pišem kolumnu, molio bih nekoga da pokrene osnivanje institucije pravobraniteljstva za kler. Osjećam se nekako izolirano, ugroženo. Možda fantaziram, ali kao da mi se sve više želi nametnuti lokot (katanac) na usta… Dobar cuko, stavi brnjicu i marš u kućicu. Ako nećeš slušati, imamo mi druge metode… Kad pišem kler, mislim na sve klerikalce, ne samo nas katoličke. Je li netko javio pravoslavnoj patrijaršiji, da moraju iz svoga nauka izbaciti spomen o abortusu, osobito u smislu usmrćenja nevinog nerođenog djeteta? Eto, trebalo bi im to nekako javiti, da se i oni pripreme i da možda promijene retoriku u tom pogledu, da ih se ne spominje u raznoraznim izvješćima. Svakako bi netko trebao javiti isto i Mešihatu islamske zajednice u nas, ili još bolje, odmah i u Rijaset u Bosni, da se i susjedi prilagode dok mogu i stignu. Trebalo bi hitno poučiti imame i hodže da u svojim hutbama i u mektebima nipošto ne spominju obranu nerođene djece, kako im je predao Pejgamber Muhammed, sallallahu aleyhi vessellem, u nekoliko sura Kur’ana časnog.
Molim nekoga da im se to čim prije javi, da se izbjegnu neugodnosti. Treba obavijestiti i protestantske pastore kao i židovske rabine. Ma najbolje bi zapravo bilo, da nitko od nas ništa ne radi, a posebno ne u nekakvim udrugama. Zašto lijepo ne bismo uživali u miru? Dok imamo plaću, dobro je. Hvala Bogu, dobro je što uopće možemo komunicirati ovako, jer što bi bilo da živimo u nekom, kao prije na primjer, komunističkom teroru? Ne bismo stigli ni izustiti neko protivljenje, već bi nas ušutkali ili „nesretnim slučajem“ (upo mu fen u kadu) ili izvlačenjem prljavština iz prošlosti ili osudom bez suda. Ali, ponavljam, hvala Bogu, živimo u demokraciji, u slobodi govora, nema više „Partija tuži, Partija sudi“ pa se uzdamo da će i tako ostati. Nekako mi je najviše žao kada dođe nova vlast, pa se smjenjuju stari kadrovi. Čovjek se tek privikne na jedne, već dođu drugi. Ovi te jedni proganjaju, ovi te drugi slave. Pa to je stvarno neizdrživo, kaos. Neki kažu, žele nas zastrašiti, pokazuju snagu, ispituju granice dokuda mogu ići, žele zavaditi pa vladati, itd. Moj Nalogodavac, s druge strane, kaže: „Ne boj se, stado malo, Otac vam je nebeski namijenio Kraljevstvo…“ Kaže također, nešto vrlo zgodno za memoriranje i razmatranje: „Ne bi imao nikakve vlasti (gospodine Pilate) da ti nije dana odozgor… Ne plašite se onih koji mogu ubiti tijelo, ali dušu ne mogu… S Bogom svojim preskačem zidine…“
Na Duhove smo meditirali riječi iz Djela apostolskih „I dođe iznenada velik šum s neba…“ Propovijedao sam o tome, kako Duh Sveti uvijek radi neočekivano, više, drugačije nego bismo priželjkivali. Eto, meni u zadnje vrijeme baš nešto krenulo: izliječio sam atopijski dermatitis, kardinal mi je na jednoj krizmi s osmjehom (doduše vrlo blagim) rekao „Drago mi je da smo se opet vidjeli“, skužio sam konačno likove u „Game of Thrones“, nakon desetljeća čekanja dobio Imprimatur (crkvenu dozvolu) za jedan pro-life letak, dobio sam i svoj prvi tablet, primio lijepu nagradu za obranu života od udruge Vigilare…I baš kad sam htio isplanirati godišnji odmor (aleluja) eto ti belaja. Žele nas ukinuti. Žele me prisilno vratiti u Lepoglavu, kao pavlina u naš stari pavlinski samostan. A čujem da se i u zatvoru mogu jesti čupavci.
Uzgred budi rečeno, sva sreća da sam kriv osobno, da nije kriva cijela moja redovnička obitelj. Jer, ipak smo mi na jedan način „istospolna zajednica“ pa bi stvar bila ozbiljnija, sad nakon referenduma u Irskoj i sličnih događanja. Nitko ne smije dirati u istospolne zajednice. To je još gore nego kad dirneš pitanje života (gle koja sličnost u izražaju s Tanjom Torbarinom iz Globusa…hehe). Međutim, ja zaista smatram da je i taj događaj poziv Crkvi da se osvijesti i probudi. Sve što Gospod dozvoli, a nije po našem planu, dobro je za naše obraćenje i može donijeti vrlo dobre plodove. Sve homoseksualne osobe trebaju zaista znati, da ih Bog neizmjerno ljubi i da ne želi da propadaju kao u živom blatu u promiskuitetu, ljubomori, lažima i zavodljivoj „slobodi“ u kojoj je sve dozvoljeno. A to isto vrijedi i za sve ostale kategorije i dimenzije osobnosti svih ljudskih osoba. Nas Gospodin jednostavno kroz šokove i potrese želi svoj narod, kao preko Crvenoga mora, dovesti na drugu obalu, dalje, preko. Ne možemo se zaustavljati u prošlosti i ne prihvaćati poziv na novu, drugačiju evangelizaciju. Današnji je Papa uistinu prorok, on je već sve predvidio po Duhu, i dao nam svima vrlo jasne naputke kako se nositi s teretima današnjice: izađite na ulice, svjedočite, živite radikalno, budite skromni, primajte sve, ne sudite nikoga, ne odustajte od borbe. Jer, nije sve tako kako izgleda! Evo, nakon iznenadnog udarca i „pokušaja destabilizacije“ naša udruga, a vjerujem i sve srodne udruge, proživljava svojevrsnu renesansu, slava Bogu.
Nikada više poziva, poruka podrške, ponuda pomoći. Zahvaljujući besplatnoj reklami (tenk ju veri mač) ne samo da smo u nekoliko dana spasili više nerođene djece i duša negoli u zadnjih nekoliko mjeseci i time i u ovim teškim vremenima dali mnogima spoznaju da ne trebaju plaćati velike novce za smrt, nego ih čuvati za život… Već smo i sami došli na prekrasne ideje! Da nije bilo ovog događaja, ne bismo krenuli u osnivanje udruge „Odvjetnici za život“ po uzoru na istu udrugu u mnogim drugim zemljama… Možda osnujemo i „Liječnike za život“? Možda i „Svećenike za život?“ U SAD-u postoje i „LGBT za život“, s tim da LGBT ne znači: Love, Grace, Bless and new Toyota, kako sam (da se malo nasmijemo u ovim teškim temama) čestitao i poželio mom frendu, stanovitom don Damiru za rođendan. Ako nas ne zaustave odmah, bojim se da će im kasnije biti puno teže! Zahvaljujući dakle frontalnom napadu i staroj dobroj isprobanoj taktici „udri i čekaj“ za naše se udruge (jer riječ je o mnogim udrugama, pokretima i inicijativama za život) pročulo po cijelome svijetu, pa smo tako zasipani i krasnim novčanim donacijama. Moći ćemo napokon staviti novu fasadu na našu kuću za samohrane majke i djecu, možda blage boje višnje.
I pozvat ćemo sve na domjenak, nazdravljajući višnjevačom, demokraciji i toleranciji u našoj domovini. Koja nema naravno, većih problema, nego zabrinutosti što se neki zalažu za rađanje. I za milosrđe, bez obzira na sve obzire. Majka Terezija je prekrasno rekla: „Kako možete tvrditi da je previše djece na svijetu…?? To je kao da kažete da je na svijetu previše cvijeća!“ Ista je svetica objavila nedvojbenu istinu: svi se ratovi u svijetu vode zato, jer bukti onaj prvi rat, rat protiv začetog čovjeka. Možda nam se nekada čini da je život, da se tako izrazim, „trpak kao višnja“ ali život je lijep, svet i prepun predivnih iskustava a najljepše što u životu možemo imati je upravo djetešce u rukama! Zašto ne bih smio o tome svjedočiti onima, koji su trenutno u nekoj konfuziji, te razmišljaju o potpuno suprotnim, kvazi-rješenjima? Neću i ne mogu šutjeti. BET-LEHEM na hebrejskom znači „Kuća kruha“. A BET-LAHEM „Kuća prolivene krvi“. Ja izabirem Betlehem. Božja riječ kaže: „Ne predaj jastrebu, Gospodine, život grlice svoje“ (Ps 74, 19) Ja se konja bojim, ne jastreba. Pozivam sve koji ne misle da je abortus veliko zlo, da dođu posjetiti naše predrage „grlice“ u kućama koje vodimo. U ovome trenutku ondje živi 12 majka i 15 djece. Da nisu naišle na drugačije mišljenje, maleni ovih majka ne bi se rodili. Toliko bi cvijeća bilo uništeno… Višnja, na primjer, ima jako lijepe cvjetove, i uskoro će procvjetati. Kao i trešnja i ostala korisna stabla. I križ je Isusov bio stablo. Vjerujemo da će milost Križa učiniti da u svima nama, jer svi smo djeca istoga Roditelja-Boga, procvjetaju plodovi ljubavi i svetosti. Naš narod zna reći: „tvrd je to orah“. Baš su najtvrđi orasi, podsjećam, Isusu najdraži.
pater Marko Glogović | Bitno.net
Peticiju za odbacivanje izvješća državne pravobraniteljice za ravnopravnost spolova u kojem je napala Udrugu Betlehem možete potpisati OVDJE.
