Komu smeta kritika rodne ideologije?
Autor je znanstveni novak-asistent u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar u Splitu. Priprema doktorat iz bioetike na Bioetičkom fakultetu u Rimu. Uz aktualna bioetička pitanja, etiku i antropologiju, rodna ideologija je posebno područje njegova znanstvenog interesa.
Rod
Sve do nedavno riječ rod držala se gramatičkim izrazom kojim se označavalo da je nešto muškog, ženskog ili srednjeg roda. Međutim posljednjih godina taj je termin poprimio novo značenje koje se veoma brzo proširilo i praktički potpuno potisnulo njegovo izvorno značenje. Tako danas riječ rod označava skup kulturalnih elemenata koje različita društva i različita povijesna razdoblja pripisuju muškarcima i ženama. Pa je tako riječ rod suprotstavljena riječi spol i želi je nadomjestiti. Ideologija koja to promiče želi eliminirati notornu činjenicu da se ljudska bića dijele na dva spola, muški i ženski spol te tvrdi da su razlike između muškarca i žene, bez obzira na očite razlike, društvena konstrukcija i plod utjecaja određenog vremena i kulture. Ovaj prijelaz sa spola na rod u početku je predstavljen samo kao stvar elegantnog izbora. Naime, umjesto uporabe riječi spol koja se počela držati politički nekorektnom, skoro i nepristojnom, preferirala se riječ rod kao profinjenija, obzirnija i manje provokativna od riječi kao što su spol i spolna razlika. No ovaj terminološki prijelaz u stvarnosti je imao točno određeni cilj: postaviti precizan teorijski, filozofski i ideološki pravac usmjeren prema negiranju prirodnih razlika između žena i muškaraca.
Trenutno jedina institucija koja otvoreno i jasno upozorava na opasnosti koje ova ideologija sa sobom nosi je Katolička Crkva. Kako su u posljednje vrijeme učestale kritike i napadi na Crkvu zbog njenih stavova o rodnoj ideologiji, tako ću u ovom osvrtu nakon što ukratko iznesem osnovne postavke i principe rodne ideologije i dotaknem aktualne kritike, posebno iznijeti što Crkva točno kaže o rodnoj ideologiji.
Osnovni principi rodne ideologije
Dobar poznavatelj rodne ideologije, profesor Michel Schooyans, kaže da rodna ideologija svoje ideološko uporište pronalazi u marksizmu prema kojemu je klasna borba bila borba par exellence koja je suprotstavila kapitaliste i proletere. Tako je monogamna i heteroseksualna obitelj mjesto par exellence na kojemu je žena podčinjena od strane muškarca.
Zagovornici rodne perspektive uporno inzistiraju na stajalištu kako je svaki odnos i svaka aktivnost ljudskih bića rezultat jedne „društvene konstrukcije“ koja muškarcu dodjeljuje nadmoćni a ženi podređeni društveni položaj. Upravo zato žele „dekonstruirati ove društveno konstruirane uloge“. Tri su glavne kategorije koje treba dekonstruirati:
Muškost i ženskost. Rodni ideolozi smatraju da su odrasli muškarac i žena društvena konstrukcija i da se u stvarnosti ljudsko biće rađa spolno neutralno i naknadno se socijalizira u muškarca ili ženu. Ova socijalizacija negativno i nepravedno pogađa ženu i zato predlažu da se odgoj, obrazovanje i sredstva javnog priopćavanja pročiste od bilo kakvog stereotipa i slike koja se veže uz određeni rod kako bi djeca mogla rasti bez da ih se usmjerava u poslove koji su specifični za određeni spol.
Obiteljski odnosi: otac, majka, muž, žena. Ovi termini koje smatraju „rodno-specifičnima“ ne samo da se trebaju zamijeniti s „rodno-neutralnim“ terminima, nego treba ukloniti i razlike u ponašanju i odgovornost između muškarca i žene u obitelji.
Zanimanje ili profesija. Ovaj treći tip društveno konstruiranih uloga odnosi se na zanimanja koja društvo pripisuje jednom i drugom spolu.
Promicanje rodne perspektive je ideologija koju potpuno odbacuju humanističke i eksperimentalne znanosti i koja može doživjeti uspjeh jedino ako je se nametne na totalitaran način putem medija, obrazovnih programa i pravnih propisa.
Dvije knjige
Knjiga koja je ovu ideologiju jako dobro razotkrila i prokazala, a dostupna je i na hrvatskom jeziku, jest Nova ideologija seksualnosti. Izazovi i opasnosti gender revolucije, njemačke sociologinje Gabriele Kuby. To je, zasad, praktički i jedina knjiga dostupna na hrvatskom jeziku koja se kritički i argumentirano postavila prema ovom pitanju.
No nedavno je kao reakcija ne samo na ovu knjigu nego i na stav Crkve po pitanju rodnih teorija objavljena knjiga Kako razumjeti rod?, čija je autorica časna sestra dr. Jadranka Rebeka Anić. Ova knjiga bez sumnje ima svoju vrijednost te u određenoj mjeri može pridonijeti boljem shvaćanju rodnih rasprava i poticanju dijaloga. S druge pak strane knjiga sadrži mnoge nelogičnosti, nejasnoće i krive interpretacije koje mogu stvoriti zabunu te je potrebno na njih upozoriti.
Osvrćući se na knjigu Nova ideologija seksualnosti dr Anić između ostalog kaže da je ta knjiga koja temi roda „pristupa iz katoličkog diskursa teorijski i svjetonazorski problematična“ (str. 11), te da „hrani strah, unosi nepovjerenje, potiče nesnošljivost“. (str. 12). Za dr. Anić Gabriele Kuby je katolički fundamentalist čija knjiga „ne smije imati dominantnu ulogu u hrvatskim teološkim raspravama“ (str. 10).
Pročitao sam knjigu Gabriele Kuby više puta. Niti me je potakla na nesnošljivost, niti mi je unijela nepovjerenje a još manje strah. Smatram da smije imati dominantnu ulogu u hrvatskim teološkim raspravama te da Gabriele Kuby nije katolički fundamentalist. Slažem se da je knjiga Gabriele Kuby radikalna utoliko koliko je radikalna ideologija koju ova knjiga na izvrstan način razobličuje.
Apsurdno je da se Kuby prigovara da pitanje roda ne obrađuje na znanstven način. Premda je istina da namjera G. Kuby nije bila prvenstveno napisati znanstveno djelo, treba istaknuti da se više od polovice fus nota navedenih u njezinoj knjizi odnosi na stručne i znanstvene reference koje potkrepljuju njezine tvrdnje. Međutim, pokazujući i dokazujući činjenično i na mnogim primjerima kako sasvim određena ideologija osvaja društvo uz pomoć najvažnijih međunarodnih političkih institucija Kuby je izvrsno odradila puno važniji i korisniji posao od upuštanja u beskrajne rasprave oko jezične terminologije i analiziranja svih mogućih rodnih teorija (uostalom te teorije ionako nemaju nikakve veze sa znanošću, jedva da su mišljenje). Na temelju konkretnih i nepobitnih dokaza da se iza termina rod krije opasna ideologija s jasno zacrtanom „gender-agendom“ Kuby izvlači logičke i zdravorazumske zaključke koje će s njom podijeliti svatko tko je dobronamjeran i kome je na srcu dobro osobe, osobito djece i mladih koji su prva “meta” ove ideologije.
Stoga ostaje nejasna žestina s kojom se knjiga Kako razumjeti rod? okomljuje na Gabriele Kuby, a da nije oborila nijedan od brojnih argumenata, dokaza i primjera koje Kuby iznosi. Ostaje također nejasno kako to da knjiga koja za sebe kaže da želi dijalog i da promiče dijalog, u isto vrijeme s nevjerojatnom lakoćom etiketira stavove s kojima se ne slaže kao fundamentalističke, dogmatske i isključive.
Osim napada na Kuby knjiga Kako razumjeti rod? napada i crkvene stavove o rodnim teorijama te tvrdi da je po pitanju rodnih teorija Sveta Stolica svojim izjavama i dokumentima bliža stajalištu katoličkih fundamentalista.
Knjiga se na poseban način obračunava i s kapitalnim djelom Papinskog vijeća za obitelj a kojeg je odobrila i Kongregacija za nauk vjere, a to je Lexicon. Termini ambigui e discussi su famiglia, vita e questioni etiche. Premda su na tom djelu radili brojni ugledni stručnjaci iz skoro svih grana znanosti, teme koje se odnose na rodnu ideologiju dobile su etiketu da su pisane pod utjecajem ideološkog katoličkog fundamentalizma.
Osim Papinskog vijeća za obitelj, etiketu katoličkog fundamentalizma dobila je i Kongregacija za nauk vjere zbog svojeg – po meni briljantnog – Pisma biskupima Katoličke Crkve o suradnji muškarca i žene. Malo bolje je prošao dokument Famiglia, matrimonio e «unioni di fatto» za kojeg se kaže da je pisan nedijaloški.
Znakovito je kako se u ovoj knjizi želi progurati stav kako u Crkvi postoje i druga „službena“ mišljenja po pitanju roda te se tako s jedne strane prevelika važnost daje dokumentu komisije „Justitia et pax“ Njemačke biskupske konferencije pod nazivom Rodna pravednost i djelovanje Crkve po svem svijetu te predavanjima održanima na stručnom savjetovanju što ga je također na inicijativu Njemačke biskupske konferencije organizirala njezina pastoralna podkomisija „Žene u Crkvi i društvu“, dok se s druge strane zaista mjerodavne i službene crkvene dokumente olako i nekorektno etiketira da su „nedijaloški“ i pod velikim utjecajem katoličkog fundamentalizma. Pa se tako u predgovoru knjige Slavica Jakelić iščuđava i pita zašto je u Hrvatskoj uopće prevedena knjiga Gabriele Kuby a „nikakva se pozornost ne pridaje službenom dokumentu Njemačke biskupske komisije Justitia et Pax“ (str. 10).
Ukoliko je ovaj dokument htio naglasiti da su muškarci i žene jednaki i ravnopravni po svom dostojanstvu te da ta jednakost i ravnopravnost ne isključuje nego zahtijeva različitost, budući da su muškarac i žena u svojoj najdubljoj stvarnosti neopisivo različiti i nesvodivi na jednostavnu funkciju ili ulogu, onda on nije donio ništa novo i nepoznato što već nije sadržano u stoljetnom crkvenom nauku. Međutim, ovim dokumentom se provlači konfuzno i dvosmisleno teoretiziranje o tzv. „osviještenoj rodnoj politici“ koja je praktički na tragu da razlike među spolovima gleda kao jednostavne uloge, uvjetovane više od povijesti nego od naravi. Na žalost ovo nije prvi put da Njemačka biskupska konferencija iznosi stavove koji su često u potpunoj suprotnosti sa službenim naukom Crkve. (Dovoljno je podsjetiti na kardinala Lehmanna – inače jednog od predavača na spomenutom savjetovanju – poznatog po svojim liberalnim stavovima i po upornom dosađivanju Papi da „reformira“ Crkvu i dopusti ređenje žena, ukine celibat, dopusti pričest rastavljenima itd.)
Upravo zbog ovakvih pogrešnih i krivih tumačenja i da ne bi ostalo „visjeti“ u zraku što Crkva zaista govori o rodu i rodnim teorijama, sada ću iznijeti najvažnije crkvene stavove o ovom pitanju.
Što Crkva kaže o rodu i rodnim teorijama?
Prema riječima povjesničarke i sveučilišne profesorice Giulije Galeotti jedna od zasluga Katoličke Crkve je sposobnost da nazove stvari pravim imenom. To posebice vrijedi kada Crkva govori o rodnoj ideologiji.
Predsjednik Papinskog vijeća za obitelj, kardinal Ennio Antonelli, govoreći na Biskupskoj sinodi za Afriku (2009.god.) nazvao je rodnu ideologiju “duhovnim toksičnim otpadom”. On ističe da za rodne teoretičare jednakost više ne znači samo jednako dostojanstvo i pristup temeljnim ljudskim pravima, nego također beznačajnost prirodnih razlika između žena i muškaraca, uniformnost svih pojedinaca, kao da bi oni bili spolno ujednačeni, iz čega bi proizlazila jednakost svih spolnih orijentacija i ponašanja. Kardinal upozorava da se rodna ideologija na prikriven način infiltrira i u Afriku putem zdravstvenih i obrazovnih programa a zahvatila je i lokalne crkvene zajednice koje uglavnom nisu svjesne „njezinih etički neprihvatljivih antropoloških implikacija“.
Iznimno su važna dva interventa Svete Stolice u Ujedinjenim narodima. Govoreći 8. ožujka 2010. na pedeset četvrtoj sjednici Komisije o statusu žena na temu Žene 2000: rodna jednakost, razvoj i mir za 21. stoljeće, stalni promatrač Svete Stolice pri Ujedinjenim Narodima, nadbiskup Celestino Migliore, istaknuo je:
Jednakost između muškaraca i žena u obrazovanju, zapošljavanju, pravnoj zaštiti, političkim i društvenim pravima promatrana je u kontekstu rodne jednakosti. Stvarnost pokazuje da uporaba ovog pojma, kako je sugerirano na Kairskoj i Pekinškoj konferenciji a posljedično tomu razrađeno u različitim međunarodnim dokumentima, postaje sve više ideološki vođena te zapravo sprječava pravi napredak žena. Osim toga, nedavni dokumenti sadržavaju tumačenja roda koja poništavaju svaku specifičnost i komplementarnost između muškarca i žena. Ove teorije neće promijeniti narav stvari, ali zasigurno već pomućuju i sprječavaju svaki ozbiljan i pravodoban napredak u priznavanju dostojanstva i prava žena.
Nadbiskup Migliore još je upozorio kako je ova ideologija „nasilna prema nerođenoj djeci i štetna za cjelovite potrebe muškaraca i žena unutar društva“.
Nametanju rodne ideologije usprotivio se i novi trajni promatrač Svete Stolice pri Ujedinjenim Narodima, msgr. Francis Chullikatt. U svojem govoru na završetku pedeset pete sjednice Komisije o statusu žena, 14. ožujka 2011. rekao je kako Ekonomsko i socijalno vijeće Ujedinjenih naroda pokušava ponovno nametnuti rodnu ideologiju. Podsjetio je kako jedina definicija „roda“ koja obvezuje sve države članice jest ona koja se nalazi u Rimskom statutu Međunarodnog kaznenog suda i koja kaže da se „termin rod odnosi na dva spola, muški i ženski, u društvenom kontekstu“. No unatoč tomu istaknuo je da je u završni tekst zaključaka Komisije o ženskom statusu Ekonomskog socijalnog vijeća dodan novi paragraf s ciljem da ukloni dvojbe vezane uz promociju nove radikalne definicije roda koja tvrdi da se spolni identitet može neograničeno prilagođavati s novim i različitim ciljevima, a koji nisu priznati u međunarodnom pravu. Stoga je upozorio da međunarodna zajednica mora biti svjesna činjenice da će ovaj program „redefiniranja roda“ dovesti u pitanje sami temelj sustava ljudskih prava.
Rodnom ideologijom detaljnije se bavi dokument Papinskog vijeća za obitelj Famiglia, matrimonio e «unioni di fatto» (na žalost dokument nije preveden na hrvatski). Napominjući da rodna ideologija napada temelje obitelji i interpersonalne odnose, dokument ukazuje i na utjecaj koji ova ideologija ima na fenomen homoseksualnih „brakova“. Dokument pojašnjava kako su se šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća potvrdile neke teorije prema kojima bi „rodni spolni identitet (gender) bio ne samo proizvod uzajamnog djelovanja između zajednice i pojedinca, nego također i neovisan od osobnog spolnog identiteta. Drugim riječima, muški i ženski rodovi bili bi u društvu isključivo produkt društvenih čimbenika, bez ikakve veze sa spolnom dimenzijom osobe. Na taj način bi se mogla opravdati svaka spolna radnja, uključujući homoseksualnost a i samo društvo bi se trebalo promijeniti na način da načini mjesto, osim muškom i ženskom, i ostalim rodovima u oblikovanju društvenog života“. Dokument zaključuje kako se „traženje jednakog statusa za brak i za «de-facto» zajednice (u koje spadaju i one homoseksualne), danas općenito opravdava služeći se kategorijama i terminima proizašlih iz rodne ideologije“.
O rodnoj ideologiji govori još jedan izvrstan dokument, a to je Pismo Biskupima Katoličke Crkve o suradnji muškaraca i žena u Crkvi i u svijetu kojeg je objavila Kongregacija za nauk vjere. (Na žalost ni ovaj dokument nije preveden na hrvatski jezik.) Pismo pitanje rodne ideologije smješta u kontekst ženskog pitanja. Kako bi se izbjegla svaka premoć jednog spola nad drugim, žele se poništiti njihove razlike, koje se drže običnim učincima povijesno-kulturalne uvjetovanosti. Podsjećajući kako zanemarivanje razlike ili dvojnosti spolova koje provodi rodna ideologija proizvodi goleme posljedice na različitim razinama, Pismo naglašava da ova antropologija, koja je namjeravala promicati jednake izglede za ženu, oslobađajući je od biološkog determinizma, u stvari je nadahnula ideologije koje dovode u pitanje obitelj zbog njezinog „biparentalnog“ karaktera, tj. da se sastoji od oca i majke i koje promiču izjednačavanje homoseksualnosti i heteroseksualnosti te novi model polimorfne spolnosti. Dokument tvrdi da se neposredni korijen ove ideologije „nalazi u kontekstu ženskog pitanja“, ali da se njezini najdublji motivi trebaju tražiti u „nastojanju ljudske osobe da se oslobodi vlastite biološke uvjetovanosti“. Nasuprot ovakvim misaonim strujanjima „Crkva, prosvijetljena vjerom u Isusa Krista, naprotiv govori o aktivnoj suradnji, upravo na priznavanju same razlike, između muškarca i žene“.
I na kraju evo što o rodnoj ideologiji kaže i Papa Benedikt XVI. U govoru što ga je uputio rimskoj kuriji povodom božićnog čestitanja, 22. prosinca 2008. između ostalog je rekao: „Ne radi se o prevladanoj metafizici kada Crkva govori o naravi ljudskoga bića kao o muškarcu i ženi te traži da se taj red stvaranja poštuje. Ovdje se ustvari radi o vjeri u Stvoritelja i o slušanju jezika stvaranja, čiji bi prezir značilo čovjekovo samouništenje. […] Ono što se često izražava i smatra pod terminom “gender”, u konačnici se rješava samo-oslobođenjem čovjeka od stvorenog i od Stvoritelja. Čovjek želi sam sebe stvoriti i uvijek i isključivo sam raspolagati onim što se na njega odnosi. Ali na taj način, živi protivno istini“.
Umjesto zaključka
Jedan od najvećih stručnjaka u Katoličkoj Crkvi u borbi protiv rodne ideologije zasigurno je msgr. Tony Anatrella, francuski svećenik i psihoanalitičar, specijalist socijalne psihijatrije i savjetnik Papinskog vijeća za obitelj i Papinskog vijeća za zdravlje. Na nedavno održanom kongresu u organizaciji biskupije Brescia održao je zapaženo predavanje o rodnoj ideologiji. Njegovim riječima koje su ujedno i upozorenje i poticaj na djelovanje želim zaključiti ovaj osvrt:
Ne bojte se boriti protiv rodne ideologije, koja će biti najveća kušnja u ovom stoljeću, iako ćete nailaziti na protivljenja i neprijateljstvo, a ponajviše na strah također i unutar Crkve. Budite proročka manjina, koja će učiniti vlastitim riječi blaženog Ivana Pavla II. na početku njegovog pontifikata, 1978. godine kada je pozvao da se ne bojimo Krista… Rodna ideologija moći će se pobijediti ako budu postojale manjine koje će nadvladati strah i znati ponuditi svoje vrijeme jednoj novoj evangelizaciji koja će znati pokazati zablude ove nove antropološke hereze.
mr.sc. Josip Markotić/bitno.net
