Sarkozy će Ivanu iščupati iz ralja ksenofobične desnice i prisvojiti za sebe
I NAKON 600 GODINA TRAJE BORBA ZA DUŠU ORLEANSKE: Posthumni pokušaji regrutiranja Ivane Orleanske u političke i vjerske svrhe nisu nikakva novost, no mnogi su mišljenja da je njeno stavljanje za heroinu ksenofobične desnice zapravo umanjivanje njenog lika i djela, kao što je i njeno regrutiranje 600 godina kasnije pred predsjedničke izbore jedna velika budalaština…
Photo: pastorbobsconfessional.blogspot |
Gotovo šest stoljeća nakon što su je spalili Englezi, francuski predsjednik Nicolas Sarkozy pokreće operaciju oslobađanja Ivane Orleanske. No, ne iz ruku Engleza već od njezinog statusa ‘strankinje’, službene heroine francuske desnice. Sarkozy je odlučio uzeti pauzu od spašavanja francuske i europske ekonomije te će sudjelovati u cijelom nizu manifestacija u Ivaninom rodnom mjestu Domremyju. Ksenofobična ‘Nacionalna fronta’ (NF) prije dva desetljeća prisvojila je Orleansku kao ikonu ultra-nacionalizma te planira veliku proslavu njenog 600. rođendana.
Sarkozy je Ivanu pokušao ‘spasiti’ još 2007. godine pri prvim izborima, a sada iako još uvijek nije službeni kandidat, svojom pojavom planira najaviti i službenu kandidaturu. Sarkozy planira pozirati poput Orleanske kao spasitelj Francuske i francuskog načina života kojemu ‘prijete vanjske snage’. On želi implicirati kako je upravo on, a ne NF, garancija za spas francuske nacionalnosti.
Posthumni pokušaji regrutiranja Ivane Orleanske u političke i vjerske svrhe, nisu nikakva novost. Iako je 400 godina bila doslovno zaboravljena od svojih Francuza, političke i religijske ‘ponude’ počele su stizati u 19. stoljeću kada je izabrana prvotno za patriotsku i republikansku ikonu, a zatim i za religijsku heroinu sredinom 19. stoljeća. U SAD-u i Kanadi, postala je feministička ikona, simbol ženske moći. U Latinskoj Americi prisvojena je od strane revolucionarne ljevice, i smatra je se ženskim Cheom.
Priču o neukoj i nepismenoj seljanki koja je, tjerana glasovima s neba, natjerala okupatorske Engleze u bijeg, svi više manje znaju, no problem je u tome što najnovije francuske povijesne studije pokazuju kako je malo toga iz opjevanog života istinito. Ivana navodno nikada zapravo nije vodila francusku vojsku, već je bila svojevrsna maskota u oklopu. Bila je odbijena od strane francuskog kralja i završila kao neovisna zapovjednica gerile, a njena čitava vojna karijera trajala je oko godinu dana.
Krivovjerka i vještica
Ivanu je budući kralj Charles VII poslao da oslobodi grad Orleans u travnju 1429. godine, no kao dio konvoja s hranom. Galvanizirala je gradske čuvare, koji nikada nisu bili pod nekom većom prijetnjom od relativno male napadačke snage. Uvrijedili su nekoliko istaknute engleske predstraže i engleska vojska se jednostavno povukla. Nije igrala veliku ulogu u velikom konjaništvu, no postala je heroinom do tada demoralizirane Charlesove vojske. Burgundi su je zarobili 29. svibnja 1430. godine i izručili englezima koji su za nju dobro platili.
Sudila joj je Crkva koja ju je na kraju i osudila na smrt kao krivovjerku i vješticu, djelomično i zbog toga što je nosila mušku odjeću. Zapisi govore kako se branila velikom inteligencijom i dignitetom, a spaljena je živa na lomači 30. svibnja 1431. godine u Rouenu. Katolička Crkva ju je 16. svibnja 1920. godine proglasila sveticom.
Bilo kako bilo, legenda o Ivani Orleanskoj traje i danas i vjerojatno će trajati zauvijek. S godinama se pojavljuju razni povijesni transkripti koji nam konstantno otkrivaju nove podatke iz života revolucionarke.
Mnogi su mišljenja da je njeno stavljanje za heroinu ksenofobične desnice zapravo umanjivanje njenog lika i djela, kao što je i njeno regrutiranje 600 godina kasnije pred predsjedničke izbore jedna velika budalaština jer Ivana Orleanska zapravo pripada svima nama.
Autor: K.K.|
