Igor Vukić: Jasenovac do 1945. bio radni logor, a ne logor smrti!
– Vrijeme je da se ispitaju svi aspekti, istraže povijesni izvori i neka se javnosti kaže istina – istaknuto je na tribini “Slom jasenovačkog mita: što se zaista događalo u Jasenovcu u Drugom svjetskom ratu” koja je u organizaciji Hrvatske udruge Benedikt u četvrtak navečer održana u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu.
– Jasenovac od 1941. do 1945. nije bio logor masovnih ubojstava, već radni logor u kojem su zatočeni protivnici NDH, Židovi, te manja grupa Roma – istaknuo je jedan od govornika, novinar Igor Vukić, koji se posljednjih šest godina aktivno bavio ovom temom jer mu je u logoru, od 1942. boravio dio obitelji, odnosno otac i baka.
– Prvi zatočenici u logor su dovedeni u kolovozu 1941., bilo je to mjesto internacije protivnika vlasti, ali nitko nije doveden samo zato što je bio Srbin ili pravoslavac, to mogu potvrditi kao potomak zatočene pravoslavne obitelji – istaknuo je Vukić i napomenuo kako je u prvoj godini, prema iskazu svjedoka, u logoru bilo oko 1000 zarobljenika, dok u poimeničnom popisu u muzeju u Jasenovcu stoji kako je 1941. ubijeno 10 700 zatočenika, odnosno 90 svakog dana.
Također, napomenuo je Vukić, iz svih dokumenata koje je posljednjih godina pregledavao, nigdje se ne spominje 20 tisuća ubijene djece do 14 godina, koji se spominju na muzejskom popisu.
– Nigdje se ne spominje ni približno takav broj djece i to je jedna od najstrašnijih laži. Skupina djece koja je bila u logoru išla je školu. Također kartoteka s podacima je jako dobro očuvana, i poprilično informacija iz arhiva je dostupno – rekao je Vukić pokazujući izvještaj o smrti jedne logorašice u bolnici u logoru.
Iduće 1943. godine, prema kazivanju svjedoka kaže Vukić, osniva se orkestar, opisuju nogometni turniri, ali i kazališne predstave, a zatvorenici su skladali operetu “Raj na oceanu”.
Brojni logoraši 1944. odlaze u Njemačku, a 1600 logoraša pušteno je kućama od 1943. do 10. travnja 1945., kao poklon za Božić, 10. travnja, ali i za Pavelićev rođendan.
No, o iskustvu nisu željeli javno govoriti kako ih se ne bi optužilo za suradnju s vodstvom logora, a hrvatska javnost, smatra Vukić, o tome nikada nije obaviještena.
Svoja istraživanja predstavio je i drugi govornik, Stipo Pilić, prof. povijesti. Naime, u sklopu tribine predstavljena je i knjiga “Jasenovački logori-istraživanja” koja je nastala u nakladi Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac.
Uz profesora Pilića i Igora Vukića, autori su Vladimir Horvat i Blanka Matković. Među ostalim, iznose se argumenti da Jasenovac do 1945. nije bio logor smrti, a opisuju se i zbivanja u logoru nakon završetka rata.
– Jasenovac je bio radni i tranzitni logor, te nema dokaza da je u logoru do 1945. bilo masovnih ubojstava koji bi opravdali navode o tisućama žrtava. Nakon rata nastavlja raditi kao logor za zarobljene hrvatske vojnike i druge domoljube. Po svemu sudeći, poslužio je i kao stratište zarobljenika s Križnog puta – rekao je prof. Pilić, napominjući kako bi i vodstvo Memorijalnog muzeja Jasenovac trebalo uzeti u obzir rezultate njihovih istraživanja.
Piše Tihana Marović/SD
Foto: Denis Meštrović
