Marko Marulić – vrijedi više od 500 kuna
“Tko ste, da ćete moć Božju iskusiti, jer svim vekšu nemoć, vekši gnjiv raditi. Jer se razsarditi hoće tom ričju Bog. Pri ner se smiliti, ni dati nam odlog.”
Danas mnogi pri spomenu imena Marka Marulića znaju da se radi o nekom jako poznatom književniku, ali nisu upoznati s time koliko je on zapravo bio i veliki čovjek i koliko bi danas njegov život jednom vjerniku mogao poslužiti u nasljedovanju Krista.
I oni koji su upoznatiji s njegovim životom i djelom jako često ističu kako im je neshvatljivo da je Marko Marulić bio pravnik po struci, a pritom je uspijevao biti moralan u poslu koji je obavljao, a koji u ono vrijeme je slovio kao posao u kojem jako često dalazi do nemoralnih radnji.
Franjo Božićević Natalis, koji je živio na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće i koji je bio Marulićev suvremenik, dakle, osobno je poznavao Marulića, i istraživač književnosti donosi nam podatke o Marulićevu asketskom životu na otoku Šolti. Asketizam je u staroj hrvatskoj književnosti poznat kao isposništvo protkano molitvom na nekom osamljenom i mirnom mjestu, a nerijetko se veže i uz pojam redovništva. Doduše, asketizam je kao praksa poznat još iz Isusova vremena (Isus boravio 40 dana u pustinji), a i još mnogo ranije prije njega. Dakle, dolazi do izdvajanja pojedinca kako bi se on u samoći, uz post i molitvu i odricanje približio Bogu. Natalis navodi da je Marulić bio na takvom mjestu na otoku Šolti (mjesto Nečujam – naziv mjesta upućuje na tišinu i mir). Ti trenuci duhovnosti potaknuli su Marulića da u tom razdoblju napiše velika djela nabožnog karaktera, a među njima je i epovi Judita i Davidijada i poema Suzana čista te je tamo čitao i preveo djelo Tome Kempenskog Naslijedovanje Krista.. Prva tri djela su u stihovima, a teme tih djela Marulić je preuzeo izravno iz Biblije, ali ih je oblikovao po mjerama renesansne književnosti.
Danas se često vodi rasprava o tome zašto je Marulić otišao na Šoltu i živio asketski. Postoje dvije glavne pretpostavke o tome: 1. umire Marulićev brat Šimun te on odlučuje promijeniti način života, obratiti se i odlazi na Šoltu, 2. Marulić kao, kako su ga nazivali, razbludni potrošač žena potaknut prijateljevom smrću odlučuje promijeniti način života, obratiti se i odlazi živjeti asketski. Prva pretpostavka nam se može čak učiniti logičnijom, a i povijesno utemeljenijom jer je Marulićev brat zaista umro za Marulićeva života. Druga pretpostavka koja govori o Maruliću kao, kako ga Mirko Tomasović, poznati znanstvenik na području maurologije naziva, razbludnom potrošaču žena neutemeljena je, nije strogo povijesno dokazana, ali je rado spominjana zbog svog skandaloznog prizvuka. Naime, riječ je o priči, kako su Marulić i njegov prijatelj Papalić običavali noću zajedno ići istoj ženi – dok je jedan bio u njezinim odajama, drugi je stražario pod prozorom kako bi obavijestio prvoga u slučaju da se pojavi ženin muž. Bio je red na Marulića da ide u ženine odaje, ali je na Papalićevo nagovaranje prepustio svoj red prijatelju. Papalića je u razvratu uhvatio ženin muž, ubio ga te raskomadano tijelo bacio kroz prozor. Marulić, koji je stražaraio pod prozorom, vidjevši prijateljevo tijelo, odlučio je prekinuti s nemoralnim načinom života te se okrenuti duhovnoj dimenziji i prigrliti Boga. Možda je baš zbog ovog događaja Marulić napisao Juditu i Suzanu čistu jer je Judita oličenje udovičke, a Suzana je oličenje bračne ćudoredne čistoće.
Činjenica je da je zasigurno jedna od ove dvije priče istinita, činjenica je da je Marko Marulić živio životom u kojem moral i Bog nisu imali preveliku ulogu, a potom se odlučio obratiti i krenuti putem Vjere. Uostalom, manje je bitno je li ga na obraćenje potaknula bratova ili prijateljeva smrt, bitna je činjenica da se on zaista obratio i time pružio dobar primjer svojim čitateljima. Dakle, Marko Marulić je bio veliki književnik, ali što je manje poznato, bio je i veliki čovjek i sljedbenik Kristov.
{youtube}GroHgr1cvbc{/yutube}
Odabrao i priredio: Ivan Remeta
