ISTINA O STEPINCU: Pavelić ga nazvao ‘magarcem i balavcem’, nacisti provokatorom
‘Da je ovo izgovorio u Njemačkoj, ne bi živ sišao s propovjedaonice!’
Nakon napada na Alojzija Stepinca, kojeg se nedavno nazivalo ‘ustaškim vikarom’, Slobodna Dalmacija donosi činjenice o Stepincu koje pokazuju tko je on doista bio. Tako se doznaje da je Ante Pavelić Stepinca nazvao ‘magarcem i balavcem’ nakon što mu se po tko zna koji put suprotstavio, dok su nacistički dužnosnici iz NDH u Njemačku o Stepincu slali negativna izvješća.
‘Samo na Božjem zakonu Država Hrvatska izgrađena na čvrstom temelju’
Tridesetšestogodišnji doktor teologije Alojzije Stepinac bio je u trenutku kad je imenovan pomoćnim zagrebačkim biskupom s pravom nasljedstva 1934. godine najmlađi biskup na svijetu. Već 1937. postaje ordinarij, i te iste godine čehoslovačkom je ambasadoru Girsi kazao: ‘Ja mrzim nacizam. Za mene on znači isto što i boljševizam. Na jednoj strani napravili su Staljina Bogom, a na drugoj su izmislili neko novo poganstvo…’
Stepinac je pozdravio osnivanje Nezavisne Države Hrvatske, ali odmah opisao kakva ta država treba biti:
– Događaji su ovo, koji su narod naš donijeli ususret davno sanjanom i željkovanom idealu. (…) Koliko god bili heterogeni faktori, koji utječu na tok zbivanja, ipak je lako razabrati ruku Božju na djelu(…) Govoreći vam dakle kao predstavnik Crkve i pastir duša molim vas i pozivam da svim silama nastojite i radite oko toga, da naša Hrvatska bude Božja zemlja, jer će samo tako moći izvršiti dvije bitne zadaće, koje kao država imade da izvrši u koristi svojih članova (…) Moramo svuda upozoravati i učiti, da sveti zanos i plemenito oduševljenje u izgrađivanju temelja mlade Države Hrvatske bude nadahnuto strahom Božjim i ljubavlju za Božji zakon i njegove zapovijedi, jer će samo na Božjem zakonu, a ne na lažnim načelima ovoga svijeta, Država Hrvatska moći biti izgrađena na čvrstom temelju…
Apel Paveliću: ‘Poduzmite najhitnije mjere da se ne ubije niti jedan nevin Srbin’
Stepinac prije ustanka u Sisku Paveliću šalje prosvjedno pismo nakon što saznaje za strijeljanje 260 Srba.
– Ovaj čas primio sam vijest, da su ustaše u Glini postrijeljali bez suda i istrage 260 Srba. Ja znam, da su Srbi počinili teških zločina u našoj domovini u ovih dvadeset godina vladanja. Ali smatram ipak svojom biskupskom dužnošću, da podignem svoj glas i kažem, da ovo po katoličkom moralu nije dozvoljeno, pa Vas molim, da poduzmete najhitnije mjere, na cijelom teritoriju Nezavisne Države Hrvatske, da se ne ubije nijedan Srbin, ako mu se ne dokaže krivnja radi koje je zaslužio smrt…
Šest dana kasnije ministru unutarnjih poslova Andriji Artukoviću šalje prosvjedno pismo protiv nošenja ‘židovskog znaka’, navodi: ‘Da se pripadnicima drugih narodnosti ili drugih rasa oduzme svaka mogućnost egzistencije i da se na njih udari žig sramote, to je već pitanje čovječnosti i pitanje morala.’
U srpnju iste godine šalje dopis poglavniku o sabirnim logorima u kojem se zalaže za humani odnos prema logorašima, te traži ‘da im se osigura dovoljno hrane, liječnička pomoć i mogućnost kontakata s obitelji’.
‘Jasenovac je sramotna ljaga za NDH’
Puno konkretnije je progovorio o Jasenovcu u pismu Paveliću od 24. veljače 1943. godine kad je doznao za umorstvo sedmorice slovenskih svećenika:
‘Iz svega moram zaključiti, da su svi poubijani. Reći će se, da su bili protudržavno raspoloženi. Zašto nisu izvedeni pred sud? Ovo je sramotna ljaga i zločin, koji vapije u nebo za osvetom, kao što je sramotna ljaga čitavi Jasenovac za Nezavisnu Državu Hrvatsku. Čitava javnost, a napose rodbina ubijenih traži zadovoljštinu, odštetu, izvođenje krvnika pred sud. Oni su najveća nesreća Hrvatske!’
Postavlja se i pitanje ‘pokrštavanja’ pravoslavnih Srba, što je bila jedna od točaka optužnice na komunističkom sudu 1946. godine, kad je Stepinac objašnjavao kako je ‘pokrštavanje’ kao i ‘prekrštavanje’ nemoguće, budući da se jednom krštena osoba ne može ponovno krstiti. U tajnim uputama svim svećenicima koje u njegovoj biografiji navodi fra Aleksa Beningar, Stepinac upozorava svećenike da u ovom vremenu ‘ludila i divljaštva’ postupaju suprotno javnim uputama i pravilima po kojima treba detaljno provjeravati motive i znanje svakog tko želi prijeći na katoličanstvo:
‘Kada dođu k vama osobe židovske ili pravoslavne vjeroispovijesti, koje se nalaze u smrtnoj opasnosti, pa zažele konvertirati na katolicizam, primite ih, da spasite ljudske živote. Ne zahtijevajte od njih nikakvo specijalno vjersko znanje, jer pravoslavni su kršćani kao i mi, a židovska je vjera ona, iz koje kršćanstvo vuče svoje korijene. Uloga je i zadaća kršćana u prvom redu spasiti ljude. Kada prođe ovo vrijeme ludila i divljaštva, ostat će u našoj Crkvi oni, koji budu konvertirali zbog uvjerenja, dok će se ostali, kada opasnost prijeđe, vratiti u svoje…’
‘Da je ovo izgovorio u Njemačkoj, ne bi živ sišao s propovjedaonice!’
Nadbiskup Stepinac se otvoreno suprotstavio zločinačkoj naravi režima u propovijedi na blagdan Krista Kralja u zagrebačkoj katedrali 25. listopada 1942. godine, osuđujući rasizam:
– Prva stvar koju tvrdimo jest, da su svi narodi bez iznimke pred Bogom ništica. Drugo što tvrdimo jest, da svi narodi i rase potječu od Boga. Stvarno postoji samo jedna rasa, a to je Božja rasa. Treće što tvrdimo, svaki narod i svaka rasa, kako se danas odrazuju na zemlji, imade pravo na život dostojan čovjeka i na postupak dostojan čovjeka.(…) Nitko nema pravo da na svoju ruku ubija ili na koji mu drago način oštećuje pripadnike druge rase ili narodnosti. To može samo zakonita vlast, ako je nekome dokazana krivica, radi koje zaslužuje kaznu.
Svjedoci su tvrdili da je njemački izaslanik nakon mise bijesan komentirao: ‘Da je ovo izgovorio u Njemačkoj, ne bi živ sišao s propovjedaonice!’
Kako je rat odmicao, Stepinac i Pavelić postajali su sve dalji. Kad je poglavniku rekao: ‘Ne može se istrijebiti sa zemlje Cigane ili Židove, jer ih se smatra inferiornom rasom’, Pavelić ga je nakon prijama pred ustaškim dužnosnicima nazvao ‘magarcem i balavcem’, te ga više nije pozivao na protokolarne svečanosti. Njemačka izvješća o Stepincu bila su negativna, smatrali su ga provokatorom, ustaše su ga planirali uhititi 1942. godine, a našao se i na meti atentata 1943. godine, od kojeg se u zadnji čas odustalo.
Izvor: Slobodna Dalmacija
