Josip Jović: Mamić je dugo vukao mačka za rep
Zapanjujuće je kako se stavovi u ‘slučaju Mamić’ zauzimaju prije nego se išta zna o razlozima zbog kojih je istraga uopće pokrenuta
Dogodilo se ono što se očekivalo i što se moglo pretpostavljati. Pao je, izgleda, još jedan uzorni primjerak neobuzdane, bezgranične i bezumne pohlepe, koja redovito ima svoj tragičan završetak. Čovjek stekne na neki način ogromno materijalno bogatstvo, koje mu daje osjećaj svemoći – piše Josip Jović u Slobodnoj Dalmaciji
Postane ovisan o medijima, politici, pa i o heroinu, o potrebi stalnog dokazivanja i pokazivanja. I nadasve napusti ga opreznost, jer više nije u stanju razlikovati dobro od zla, dopušteno od nedopuštenog. Eto tako je otprilike nastradao Zdravko Mamić i momčad oko njega. Teško je, naime, vjerovati kako će se ovaj put provući ispod kapi. Dugo je vukao mačka za rep i on se jednom morao nakostriješiti.
Mamić kao da još uvijek nije svjestan situacije u kojoj se našao. Svoje progonitelje na javnoj televiziji naziva razbojnicima, novinare lešinarima, ministre lažovima. Brani se pokušavajući cijeli slučaj prebaciti na politički teren. Progone ga udbaši, komunisti, neprijatelji, premijer i potpredsjednik Vlade. Dobar dio javnosti pristaje uz ovakva objašnjenja. Čak su inače neskloni mu nogometni navijači ispisali transparent “Zdravko, volimo te”.
Predsjednik HHO-a Zvonimir Čičak, kojemu objektivnost nije jača strana i kojemu su često konji brži od samara, brzopotezno zaključuje kako je riječ o progonu nepodobnih. Neki ljudi iz oporbenih stanaka misle kako je “afera Mamić” samo još jedan pokušaj vlasti da skrene pozornost javnosti s drugih političkih i gospodarskih tema.
Zapanjujuće je kako se stavovi zauzimaju prije nego se išta zna o razlozima zbog kojih je istraga uopće pokrenuta. Dobro, može se postavljati pitanje zašto tek sada, zašto u ovom trenutku i zašto baš njega u moru sličnih, ali to ni približno još ne govori kako su osumnjičeni za nečasne poslove čisti kao suza, tek nevine žrtve politički motiviranog policijskog terora. Sumnjajući uvijek u dobre motive državnih tijela, i nesvjesno stajemo na stranu kriminala. Je li Mamić žrtva predizborne kampanje? To bi značilo da je on neki važan adut u rukama HDZ-a, kao da se radi o predsjedniku stranke.
A što on zapravo ima s tom strankom, osim nekih donacija, a donirao je on političare raznih opcija. Ne znam ni kako se otvaranjem jednog slučaja mogu svi drugi problemi društva staviti pod tepih, što bi zaista bilo podcjenjivanje javnosti. Ono pitanje zašto baš sada i zašto baš ovaj ili onaj, može se, ruku na srce, postaviti u svakom trenutku. Ako, pak, postoje spoznaje o kriminalnim postupcima nekih drugih ljudi, onda o tome treba obavijestiti javnost, ili još bolje nadležna tijela gonjenja. Ako ih, pak, štiti ova politika, doći će neka druga.
Veliki uzurpator
Istraga je pokrenuta, kako se navodi u USKOK-u, zbog utaje poreza, davanja mita, zloupotrebe povjerenja i ovlasti. Uopćene formulacije dobile su i nešto konkretniju formu pa je već objavljeno precizno koliko su i kako oštećeni NK Dinamo i državni proračun.
No ni to nikako nije sve. Tijekom istrage otkrit će se puno novih pojedinosti. I ptice na grani već godinama pjevaju o Mamićevu sukobu interesa kad kao vlasnik agencije trguje s klubom kojemu je izvršni dopredsjednik, o provizijama od prodaje i kupnje igrača, o lihvarskim ugovorima s maloljetnim nogometašima, o novcu koji se iz Grada slijevao na račun kluba i odatle, poput vode u reverzibilnoj centrali, vraćao izvorima.
Zdravko Mamić je najprije uzurpirao zagrebački nogometni klub, rastjerao i doveo do očaja najodanije drukere, onda je prisvojio reprezentaciju i nogometni savez, postavio svoje ljude i sve to, naravno, u svom trgovačkom interesu. Dogovarao je sa selektorima koje igrače treba pozivati i po njima osipao paljbu kad bi barem malo izmakli kontroli. Najnoviji je, eklatantan primjer odnos prema izborniku Niki Kovaču. Najprije se Mamić pohvalio kako ga je baš on doveo na izborničko mjesto, a sada ga, nezadovoljan njegovim odnosom prema njemu, kojemu bi valjda trebao biti zahvalan do groba, naziva “egotripom”.
Valjda je samoživi Mamić posljednji čovjek na svijetu koji bi bilo koga, a kamoli jednog skromnog i uzornog sportaša, mogao tako kvalificirati. A sve zbog toga što nije u reprezentativnu vrstu uvrstio Ademija i Pjacu i još ponekog Mamićeva igrača, kojima je ovaj preko reprezentacije namjeravao podići cijenu za vlastiti, razumije se, džep.
Ubi bene, ibi patria
Zdravko Mamić je odgovoran zbog toga što je uprljao “sveto ime Dinamo”, kako sam u svom demagoškom tonu zna reći, uključivši u sumnjive transakcije i brata Zorana, što je privatizirao i cijelu nogometnu organizaciju, pridonijevši sukobima navijača i čak animozitetu prema reprezentaciji zemlje. I morao je voljom same te organizacije odavno biti odstranjen. Ali nije, to će se, na žalost, dogoditi tek sada nakon što je postao predmetom policijskog i državnoodvjetničkog interesa.
Smiješno je, ali i vrlo štetno Mamićevo pozivanje na domoljublje. Tko, po onoj “ubi bene, ibi patria”, ne bi bio domoljub u zemlji koja ti se sve dopušta i u kojoj si imao više nego što si ikada sanjao. Ali isti taj hrvatski domoljub žali za Jugoslavijom, zalaže se za obnovu jugoslavenske lige i iz sveg glasa pjeva srpske narodnjake.
JOSIP JOVIĆ/SD