IZ “SMEĆA” U GORE: Hrvatskoj ponovo srušen kreditni rating
Iz ‘smeća’ u gore: Hrvatskoj ponovo srušen kreditni rating, dug udvostručen od 2008., grčki scenarij sve bliži
Kreditna agencija S&P snizila je prošli tjedan Hrvatskoj izglede sa stabilnih u negativne. Dok kreditni rating Hrvatske pada, nekim čudom rating Vlade raste. Hrvatska sve više postaje žrtvom jeftinog novca, kojeg zadnjih godina ima u izobilju. Posljedice svakako neće biti dobre.
“Dan nam je izbor između toga da budemo pogubljeni ili da kapituliramo. Premijer je izabrao da je kapitulacija ultimativna strategija”, rekao je danas Varoufakis, bivši grčki ministar financija. Uskoro će to, kako je krenulo, biti i izbor pred kojim će se naći Hrvatska. Ne krivnjom “liberalnog kapitalizma”, financijskih tržišta, Angele Merkel, nego svojom: nitko nas ne tjera da trošimo sustavno 5-6% više nego zarađujemo godišnje kao država. A toliki je manjak u budžetu Hrvatske svake godine, i pokriva se zaduživanjem.
Agencija Standard & Poor’s smanjila je izglede hrvatskog kreditnog ratinga sa stabilnih – ostanka u sadašnjoj “junk” (smeće) kategoriji BB, u negativne – pad u idućih nekoliko mjeseci u kategoriju “B”, tri stupnja ispod tzv. investicijskog ratinga. Nakon toga ide CCC, što je već na rubu bankrota. Drugim riječima, Hrvatska je “spekulativna” zemlja, u koju se ne ulaže nego se ulagači kockaju svojim novcem kupujući njene obveznice. Naravno, to povlači veće kamate na zaduženje Hrvatske, a mi već sad dobar dio svog BDP-a dajemo na kamate. Isti rating Hrvatske, ali sa za sad stabilnim izgledima, drži i agencija Fitch, dok Moody’s pak hrvatski rating drži samo jedan stupanj ispod investicijske razine ‘Ba1′, ali s negativnim izgledima. Očekuje se da će i druge agencije uskoro smanjiti rating. To znači još veće kamate na zaduživanje, i manje ulagača.
U obrazloženju ratinga, koji nas svrstava u rang s Paragvajem i Gvatemalom (biste li svoj novac posudili Gvatemali u zamjenu za njihove državne obveznice?) S&P kaže kako teret duga naše države naglo bubri, dok su nužne ekonomske i fiskalne reforme “mlake i neučinkovite”. “Zaduženost opće države Hrvatske, mjerena udjelom u bruto domaćem proizvodu, nastavit će se povećati na više od 90% BDP-a u 2016, što je udvostručenje od 2008″, napisao je analitičar S&P-a Felix Winnekens u svom priopćenju. “Mi predviđamo da postoji značajan rizik da će politički odgovor na sve veći dug i potrebu za reformama biti nedovoljan.” Oni to predviđaju temeljem toga što je ovo izborna godina, no ne nadaju se promjeni niti nakon izbora. Izražavaju sumnju u sposobnost političkih institucija Hrvatske da provedu učinkovite reforme koje bi rezultirale održivim javnim financijama i podržale uravnotežen gospodarski rast.
Ne bez osnove. Hrvatska je od 2008. izgubila 12% svog godišnjeg BDP-a, za toliko je on danas manji nego onda. Gora je u EU jedino Grčka. Toliko manje privređujemo, ali zato država ne troši manje: budžetskih rezova nema, a nedavno je hrvatska vlada od strane “Svjetskog ekonomskog foruma” proglašena šestom najneučinkovitijom na svijetu: dakle ne samo da država troši previše novca, nego ga troši posve neučinkovito, tj. baca naš novac u vjetar. Pojedu ga suvišna i komplicirana birokracija, korupcija u javnom sektoru, glupe političke odluke, suvišna ministarstva i agencije. Učinak javnih dužnosnika je slab, cijena javnog sektora ogromna. Državni gubitaši, od hrvatskih cesta do hrvastkih šuma, pojedu ogroman dio proračunskog novca. S&P također kaže to isto, da je razlog niskog ratinga među ostalim slaba perspektiva rasta gospodarstva te prevelik i neučinkovit javni sektor. On traži hitne strukturne i fiskalne reforme koje izostaju. Dodatno, visoka i rastuća zaduženost javnog sektora, djelomično zbog gubitaških državnih poduzeća, ugrožava dugoročnu održivost javnih financija, ističe S&P.
Unatoč tome, vlada se neprestance hvali izvoznim uspjesima, i rastom BDP-a. S&P upozorava da će gospodarstvo ove godine rasti skromnih 0,5 posto, dok pak svugdje drugdje u EU raste osjetno brže (opet, osim u Grčkoj i par pacijenata). A i za taj skromni rast zaslužan je rast u eurozoni i turizam, ne vlada niti hrvatska privreda. Smanjenje rashoda će smanjiti proračunski deficit na 5 posto BDP-a u ovoj godini sa 5,7 % u prošloj godini, rekao je potpredsjednik Vlade Branko Grčić u travnju. No kreditne agencije nisu tako optimistične: po njima će deficit ostati isti, S&P predviđa za ovu godinu simboličan pad deficita za samo 0,1%. A rast će, po S&P-u, ove godine biti tek 0,2%, i to zahvaljujući većem neto izvozu zbog rasta potražnje u Europi. To je daleko od ciljeva koje je hrvatska vlada sebi postavila: Milanović je po dolasku na vlast rekao da se neće ponovo kandidirati ako gospodarski rast do idućih izbora ne bude 5% godišnje, a iznevjereno je i ono što je obećano prema EU: “Premda je EDP trebao dati snažno sidro hrvatskoj fiskalnoj politici postavljanjem cilja proračunskom deficitu od manje od 3 posto BDP-a do 2016, očekujemo da će Vladino fiskalno stajalište ostati popustljivo ove godine’, kažu analitičari S&P-a. Analitičari smatraju da će predizborne mjere u prvoj polovici ove godine poput smanjenja stopa poreza na dohodak, opraštanja dugova najsiromašnijima, i vrlo, vrlo spore reforme u javnom sektoru i javnin poduzećima ne samo poremetiti planove konsolidacije (“austerity”, riječ koja vam je vjerojatno već poznata) u 2015. nego će vjerojatno imati i vrlo negativne posljedice na proračun u idućim godinama. S&P smatra da ispunjavanje ciljeva programa stabilizacije uvelike ovisi i o dalje neizvjesnim političkim mjerama koje će nova vlast uvesti nakon nadolazećih izbora. Zbog nadolazećih parlamentarnih izbora smatraju da nisu vjerojatne bilo kakve bitne reforme u ovoj godini.
Unatoč tome, kamate na naš dug – padaju, prinosi na dug hrvatske vlade u eurima na destogodišnje obveznice denominirane u eurima koje dospijevaju 2025. su četiri bazna boda niže, i sad iznose 4,09 posto, prema podacima Bloomberga. Je li to baš dobro? Novac je u Europi trenutno jeftin, kamate od preko 6% na obveznice, kakve su do nedavno bile, su danas stvar prošlosti. No to samo hrvatskoj olakšava zaduživanje, ukratko pomaže nam da brže propadnemo. Analitičari S&P-a smatraju da je hrvatski “institucijski okvir” imao koristi od članstva zemlje u Europskoj uniji, posebice zbog praćenja deficita putem Procedure prekomjernog deficita (EDP), odnosno zbog toga što nam sad stranci ograničavaju zaduživanje, iako ne naročito učinkovito, jer ne postoje pravi mehanizmi za to. ‘Mali je napredak po pitanju fiskalne konsolidacije u Hrvatskoj od početka EDP-a 2013. i Hrvatska vjerojatno neće ispuniti ciljeve iz EDP-a o korekciji deficita do roka u 2016′, navodi ta agencija. Dakle, umjesto da dočekamo iduću godinu s prihvatljivim budžestskim deficitom od 3%, na što smo se programom obvezali, on će i dalje biti gotovo dvostruko veći.
Što to u praksi znači? Grčku je uništio upravo prevelik budžetski deficit, koji je dosezao i do 16% BDP-a, s tim da su Grci dugove i deficit vrlo vješto skrivali od EU sve do 2010. Na primjeru Grčke bismo trebali naučiti: jeftin novac ne treba uzimati samo zato jer je jeftin, jer će poskupjeti. Na to upozorava i S&P: velik dio hrvatskog duga je u stranim valutama, preko 70%. i bilo kakva promjena kamatnih stopa ili valutnih odnosa – a ona će se sigurno dogoditi – bi mogla Hrvatsku dovesti u situaciju dužnika u Švicarcima. Nije čak potrebno da naš dug raste da bi postao neotplativ, baš kao i Grčki: dovoljno je da se se desi ono što se Jugoslaviji desilo osamdesetih, kad je dolar naglo narastao za više nego dvostruko prema njemačkoj marki, a dug Jugoslavije je bio denominiran – u dolarima. “Dug u stranim valutama trenutačno predstavlja 73 posto općeg državnog duga, što čini Hrvatsku ranjivom na promjene u globalnim monetarnim uvjetima i raspoloženju, a to bi moglo povećati kamatne stope i rezultirati povećanjem troškova servisiranja dugova’, navodi S&P. Oni upozoravaju i na to da Hrvatska narodna banka održava tečaja kune i eura na pretkriznoj razini, što ograničava fleksibilnost monetarne politike, kojom bi se zemlju moglo učiniti konkurentnijom. Drugim riječima, iako nikad nismo uveli euro, kao i da jesmo: samo što od njega nemamo koristi, ali bismo mogli imati štete ako mu vrijednost drastično padne prema dolaru, ili poraste prema kuni ukoliko HNB više ne bude mogla braniti tečaj.
Na primjeru Grčke vidjeli smo da ne treba računati na milost kreditora i oprost dugova: Hrvati i ovako moraju otplatiti preko 60.000 kuna javnog duga svaki. Ta brojka stalno raste, i toliko ćemo manje zarađivati kako bismo dug otplatili. To je kao da je svaka četveročlana obitelj uzela kredit na tridesetak tisuća eura i otplaćuje ga, samo što nije vidjela te eure: njih je potrošila država u naše ime, a novac ćemo vraćati svi mi, milom ili silom. Možda je vrijeme da se stvar ipak radikalno presječe, prije nego se i sami nađemo pred izborom između kapitulacije i samouništenja?
Autor: Marcel Holjevac/dnevno.hr
