Dr. Hebrang: Tuđman je odlagao lustraciju zbog kadrova iz bivšeg režima koji su se uvukli u vrh HDZ-a
U zadnje vrijeme dr. Andrija Hebrang više je puta nastupao kao izaslanik hrvatske Predsjednice, jednom kod podizanja spomenika zločinima komunističkog terora pod Sljemenom, drugi put na komemoraciji na Macelju. Osim toga, dr. Hebrang je nedavno izdao vrlo zapaženu knjigu “Civilne žrtve srpsko-crnogorske agresije na Hrvatsku” pa iako više nema političkih ambicija, po aktivnostima se ne bi moglo zaključiti da je otišao u političku mirovinu.
– Promocije vaše knjige pune dvorane širom Hrvatske, knjigu je koristio i hrvatski odvjetnički tim u tužbi za genocid protiv Srbije, ali mediji su je ignorirali. Koje podatke o ratu knjiga donosi, a da nam do danas ti podaci nisu bili prezentni?
– Mediji knjigu ignoriraju iz istog razloga zbog kojega ignoriraju sve istine o zločinima nad Hrvatima još tamo od 1945. godine. Zato vlada šutnja, pa čak i opstrukcija istraživanja ubojstava više desetaka tisuća civila nakon II. svjetskog rata, kao i šutnja o posljedicama srpsko-crnogorska agresije na Republiku Hrvatsku.
Ova knjiga govori o civilnim žrtvama posljednjeg rata jer su one de facto sakrivene od javnosti. Naša evidencija pokazuje da je srpski agresor ubio 7263 hrvatska civila, uz još nestale, to je više od 8000. Evidencije pokazuju šokantnu istinu. Polovina ubijenih su žene i djeca, žene 44 posto, djeca 5 posto, a čak 47 posto ubijenih civila je starije od 60 godina!
To dokazuje da su u osvajanju hrvatskog teritorija do linije Virovitica – Karlovac – Karlobag artiljerijske cijevi agresora bile uperene u civilne nastambe, a ne u vojne ciljeve. Razlog za dosadašnja sakrivanja ove pune istine je jasan. Naime, da su te istine obznanjene, ne bi se moglo dogoditi da nije suđen nitko od ubojica tolikih tisuća civila iako se znadu izvršitelji artiljerijskih gađanja. Jednako se ne bi moglo dogoditi da nije procesuiran ni jedan rušitelj 14 hrvatskih bolnica, a da o ubojstvima 400 djece i silovateljima i ne govorim. Zamislite, nitko za sve te zločine nije procesuiran!
– U knjizi pišete i o srpskim civilnim žrtvama. Kakve su vaše spoznaje?
– Agresor nije vodio evidenciju civilnih žrtava jer inače ne bi mogao njima manipulirati, a ja u knjizi na tu temu obrađujem tri izvora informacija. Poznati falsifikator i čelnik tzv. SAO Krajine Savo Štrbac tvrdio je da je nakon Oluje i u samoj akciji ubijeno više od 2500 srpskih civila. Rasčlamba njegova uratka u Haagu pokazala je da je u civilne žrtve ubrojio i naoružane civile, dakle, seoske straže, civile u JNA, te naoružane rezerviste bez odore, a on sve takve naziva “uvjetno vojnicima“.
No, prema međunarodnim kriterijima, naoružani civil jest jednak vojniku ili teroristu, pa onda i sam Štrbac navodi da je među ubijenima “pravih civila bilo zapravo osamdeset”. Drugi izvor podataka je naš DORH koji je glede Oluje utvrdio 47 civilnih srpskih žrtava.
Treći i najtužniji izvor dolazi iz same Hrvatske, i to u dokumentu HHO-a koji tvrdi da smo nakon Oluje pobili 677 srpskih civila.
Taj famozni dokument pod brojem P 2402 pred Haaškim sudom zastupao je Žarko Puhovski. Sudsko vijeće odbilo je njegovo svjedočenje jer nije bilo popisa žrtava temeljem identifikacije niti utvrđivanja civilnog statusa navodnih žrtava. Sud je na kraju prihvatio ukupno 42 civilne žrtve s tog popisa, od 667 koliko su oni tvrdili.
– Može li nam netko već jednom odgovoriti do kraja na pitanje zbog čega Tuđman nije htio napraviti lustraciju?
– O tome sam vodio niz razgovora s predsjednikom. Početkom devedesetih lustracija bi bila suicidalna jer su bivši udbaši i komunistička vrhuška kontrolirali sve važnije segmente napadnute države. Zagovarao sam lustraciju nakon Oluje 1995. godine, ali je Tuđman tada rekao da treba osloboditi i ostatak zemlje jer rat još nije gotov.
Nakon 15. siječnja 1998.g., dakle nakon mirne reintegracije Podunavlja, nije više dozvoljavao razgovor o lustraciji. Moje je mišljenje da je razlog bila njegova bolest jer se je bojao da proces lustracije ne bi mogao kontrolirati i dovesti do kraja, ali razlog su bili i neki kadrovi bivših represivnih službi i komunističkog režima koji nisu prošli katarzu, ali su se uvukli u sam vrh HDZ-a.
Nedonošenje lustracije jedina je pogrješka sjajnog stratega Tuđmana, a to je ujedno bio, uz odbijanje mog plana reorganizacije MORH-a, i moj početak povlačenja iz politike u to vrijeme. Sjajni političar, vojskovođa i domoljub nije više imao vremena za dugoročne poteze. Iskoristili su to oni koji su trebali biti lustrirani i preuzeli su kormilo države. To je razlog zašto nakon sjajnih uspjeha pod Tuđmanom država nakon njega klizi nizbrdo politički, ekonomski i moralno.
– Ima li i jedne zemlje bivšeg socijalističkog sustava koja nije izvršila lustraciju? Kako su to drugi obavljali? Vidimo da Makedonija ima muzej na tu temu… kao i Mađarska…
– Djelomičnu lustraciju provele su mnoge zemlje, kao Poljska i Njemačka, zahvaljujući čemu su zabilježile veliki gospodarski napredak. Razne oblike lustracije provele su Češka, Slovačka, Mađarska, čak zakon o lustraciji ima i dijelom ga je provela i Srbija. U Makedoniji nemaju samo muzej komunističkih zločina, nego provjeravaju tajkune iz privatizacije devedesetih jer je poznato da su pljačku počinili bivši komunistički kadrovi, a onda krivicu svalili na druge. Što znači lustracija za budućnost neke zemlje, pokazuje slučaj Njemačke. U Saksoniji je tisuću profesora moralo napustiti obrazovni sustav koji je nakon toga postao kreativan i produktivan.
No, lustraciju su svugdje probijali stari komunistički kadrovi pa pojedince nalazimo pri vrhu vlasti u svim tim zemljama. Kod njih su u vrh prodrli pojedinci, a u Hrvatskoj je više od devedeset posto čelnika svih oblika vlasti u proteklih četvrt stoljeća iz redova vrlo aktivnih članova naoko poraženog komunizma. Propalu bivšu državu uništilo je desetak posto vrhuške, koliko je partija imala članova.
U naoko demokratskoj hrvatskoj državi tih istih desetak posto uzima devedeset posto državnih pozicija u svim vladama, u svim sazivima Sabora, u pravosuđu i u medijima…
Sanader je bio ucijenjen
– Sanader je pokušavao na svaki način spriječiti svoje procesuiranje pa je povjerovao ljevici da će biti amnestiran ako im pogoduje. Tako je lansirao u politiku jednu Vesnu Pusić, vječnu gubitnicu na svim izborima, i postavio ju za glavnu pregovaračicu s EU-om.
Sjetimo se njegovih imenovanja čelnika HRT-a, nekih veleposlanika iz stare komunističke nomenklature… Tada nismo znali da će za navodni grijeh iz 1994. godine Sanader biti suđen tek 16 godina poslije. Tko je čuvao do tada dokaze o Hypo banci? Posljednja prilika za podilaženje ljevici je bila njegova namjera razbijanja desnog biračkog tijela, kako bi pogodovao Josipoviću, pa je u utrku za Pantovčak pustio tri bivša HDZ-ova ministra.
Josipovićevi grijesi
– Kako ocjenjujete Josipovićev mandat?
– Kako ocjenjujem predsjednika koji pred izraelskim parlamentom optužuje vlastitu zemlju da je fašistička? Koji u sarajevskom parlamentu osuđuje politike iz devedesetih, a ta je Tuđmanova politika oslobodila i tu susjednu zemlju? Predsjednika s aferom dilanja papira srbijanskom veleposlaniku! Predsjednika koji izjednačava zločine u Domovinskom ratu… A tek gospodarska diplomacija, u kojoj se, umjesto Njemačkoj i Americi, okreće siromašnoj regiji…. Znate, inemam ovdje odgovarajuću nisku ocjenu.
Kolinda kao Oluja
– Pobjeda Kolinde Grabar-Kitarović….
– Najpozitivniji događaj u Hrvatskoj nakon Oluje! Njezin izbor znači okretanje zaštiti državnih i nacionalnih interesa, po čemu ćemo se napokon izjednačiti sa svim naprednim zemljama Europe i šire.
Naravno, tu je bila i sloga stranke čiji je bila kandidat, jer je prvi put HDZ stao jednoglasno iza svog kandidata. Izvučemo li iz toga pouke, osobito oni koji su u nedavnoj prošlosti osobne interese stavljali ispred državnih, Hrvatsku očekuje sjajna budućnost.
Autor: Tihomir Dujmović/Slobodna Dalmacija
