Brak im je bio u krizi, a onda je on došao na čudnu ideju…
Bili su vrlo mlad bračni par, tek nekoliko mjeseci u braku. No, čak i za to malo vremena, mogli su shvatiti da brak i nije baš onakav kakvim su ga sebi ranije predstavljali.
Nije da se više nisu voljeli; naprotiv, još uvijek su osjećali silne emocije jedno prema drugome, ali su ih sve rjeđe iskazivali.
A samo nekoliko mjeseci ranije, kao da su se natjecali tko će prvi reći „Volim te“. Ili tko će to više puta reći u jednome danu. Ili tko će to drugome dokazati na zanimljiviji ili originalniji način. I nije im to bilo teško, niti im je moglo dosaditi. Činili su to iskreno i s ljubavlju; pružalo im je neopisivo zadovoljstvo da svoje osjećaje pokažu jedno drugome.
No, u jednom trenu kao da se sve iz korijena promijenilo. U posljednje vrijeme bili su toliko napeti, da je i najmanji događaj ili najbezazlenija riječ bila dovoljna za ozbiljnu svađu i vrijeđanje.
Već sasvim očajni i umorni od novonastale situacije, jedne večeri odluče sjesti i porazgovarati o svemu. I, ako je moguće, naći neko rješenje, koje će biti na obostranu korist.
Nijedno od njih dvoje nije željelo razvod, ali su istovremeno bili svjesni da je nemoguće živjeti takvim životom. Bilo im je sve jasno, ali nisu nalazili riječi kojima bi to iskazali. Dugo su sjedili jedno nasuprot drugome šuteći, razdirani proturječnim osjećajima i mislima, pitajući se neprestano: koje bi bilo najbolje rješenje za njih.
I odjednom muž poskoči:
“Palo mi je nešto na pamet!” reče s neskrivenim zanosom u glasu. “Hajdemo zasaditi jedno drvo u vrtu i i to neka bude ‘Naše drvo‘! Ako kroz sljedeća tri mjeseca drvo uvene – razvest ćemo se. Ali ako se primi i počne rasti i razvijati se – nikada više nećemo sebi dozvoliti nijednu misao o razvodu. A za to vrijeme, možemo spavati i u odvojenim sobama. I, što misliš? Jesi li ZA?“ upita je nesigurno i uperi u nju pogled prepun očekivanja.
U prvi tren ženi se to učinilo kao prilično čudna i suluda ideja – da im budućnost braka ovisi o nekakvom drvetu. Ali kad je malo bolje razmislila o bezizlaznosti njihove situacije – na kraju pristade.
Sljedećeg jutra otiđoše zajedno do obližnjeg rasadnika i kupiše jedno omanje drvo. Dođoše kući, izabraše pogodno mjesto u vrtu i međusobno se pomažući – zasadiše ga.
Prošlo je oko mjesec dana od toga dana.
Jedne noći sudariše se, u tami njihova vrta. U pogledima im se isprva vidjelo čuđenje, da bi se zatim pretvorilo u radostan sjaj.
Oboje su u rukama nosili po kantu vode.
Svake su noći išli zalijevati drvo…
Nepoznati autor
Priredio: Kornelij
