EM zračenje
Bazne stanice su dvosmjerne višekanalne radio stanice male snage. Mobilni telefon je također dvosmjerna radio stanica male snage, ali jednokanalna. Mobilni telefoni za vrijeme razgovora komuniciraju sa baznim stanicama. Kako su mobiteli i

bazne stanice zapravo radio odašiljači, proizvode radiofrekventno (RF) zračenje, kojem je izložena njihova okolina. Gledajući na vrlo male snage takvih uređaja izlaganje RF zračenju je vrlo malo. Stav je međunarodnih znanstvenih organizacija da je ovo zračenje daleko premalo da bi uzrokovalo posljedice štetne za ljudsko zdravlje, sve dok se ljudi ne izlažu direktnom dodiru sa antenama. Treba razlikovati antenu od objekta koji proizvodi zračenje, tornjeva i nosača antena te držati odstojanje od njih, a ne od konstrukcija na kojima se one nalaze.  

Postoje različite vrste odašiljača radio-frekventnog zračenja kao što su npr. FM i VHF-TV koji su 100-5000 puta jači od odašiljača baznih stanica mobilne telefonije, no oni su smješteni na daleko višim tornjevima, a posljedice po zdravlje su jednake.

Sama bazna stanica proizvodi zračenje. Takav je njezin princip rada. Vrstu zračenja koja nastaje tim djelovanjem nazivamo neionizirajuće zračenje. Prirodni efekti te vrste zračenja razlikuju se od onih efekata ionizirajućeg zračenja (npr. Rentgenski uređaji). Učinci neionizirajućeg zračenja su uglavnom toplinskog karaktera – tijela izložena ovoj vrsti zračenja reagiraju zagrijavanjem. Zagrijavanje nastaje kao posljedica sve bržih titranja molekula oko ravnotežnih položaja u tkivu ili organu. Brže titranje znači veću brzinu, a veća brzina višu temperaturu. Osim zagrijavanja postoje i neke druge posljedice kojim neionizirajuće zračenje može biti štetno za ljudsko zdravlje kao npr. propusnost membrana živih stanica bitnih za prehranu, rast ili diobu stanice.

Interakcija biološke materije sa elektromagnetskim izvorom ovisi o frekvenciji izvora. X zrake su kao i RF dio elektromagnetskog spektra, a njegovi se dijelovi razlikuju po frekvenciji. Mobiteli druge generacije rade na frekvencijama 800MHz – 2200 MHz, treća generacija na frekvencijama oko 2 GHz, mikrovalne pećnice na 2,5 GHz, radarski sustavi za vojne i civilne namjene djeluju na frekvencijama od 0,5 do 10 GHz, a na još višim frekvencijama djeluju antenski tanjuri za mikrovalne komunikacije, dok je X zračenje na tisuće milijardi MHz. Izuzetno visoka frekvencija X zraka ima dovoljno snage da prekine kemijske veze između molekula biološkog tkiva stvarajući ionizirane kemijske elemente, a cijeli proces se naziva ionizacijom. Na taj način X zrake oštećuju genetski materijal stanica, potencijalno dovodeći do raka ili defekata kod novorođenčadi. RF zračenje nižih frekvencija je daleko slabije i ni izbliza nema snage za prekid kemijske veze. Zbog toga postoji ogromna razlika između utjecaja neionizirajućeg i ionizirajućeg zračenja na biološku materiju.

Tablica 1. – Primjeri zračenja u svakodnevnom životu

Slika 1 – Spektar EM zračenja

Slika 2- EM spektar

Kao što se vidi iz gornje prikazanih podataka, mobilni telefoni još uvijek izazivaju manje zračenje od npr. mikrovalnih pećnica, ali one za sada kod nikoga ne izazivaju zabrinutost, također i radarski sustavi koji rade na frekvenciji od 34.3 GHz koje koristi prometna policija.

Zbog postojanja zračenja baznih stanica treba se držati određenih pravila sigurnosti prilikom rada s njima. Postoje međunarodni pravilnici o sigurnosti od izlaganja osoba RF zračenju od strane antena baznih stanica mobilne telefonije. Najprihvaćeniji su standardi postavljeni od Institute of Electrical and Electronics Engineers i American National Standards Institute (ANSI/IEEE), International Commission on Non-Ionizating Radiation Protection (ICNIRP) i National Council on Radioation Protection and Measurements (NCRP). Standardi su izraženi u gustoći vala po površini, a mjere se u mW/cm2. ANSI/IEEE standard kaže da je dozvoljena količina zračenja za PCS uređaje koji rade na 1800-2200 MHz, 1,2 mW/cm2. Za analogne telefone na 900 MHz je to 0.57 mW/cm2. 1996. je U.S. Federal Communications Commission (FCC) propisala upute koje reguliraju ova pitanja, a uglavnom se poklapaju sa ANSI/IEEE standardom. Rezultat mjerenja je prosječna vrijednost zračenja u nekom području u relativnom kratkom periodu (kod ANSI/IEEE je to 30 minuta).

Znanost se sve više bavi istraživanjem radiofrekventnog zračenja. Proučavajući utjecaj zračenja na biološku materiju dokazano je da:

• Izlaganje RF zračenju, ukoliko je dovoljnog intenziteta, može biti opasno, te može dovesti do raznih ozljeda kao što su oštećenje vida, opekline kože, unutarnje opekline, izboj topline, toplinski udar i sl.

• Biološki efekti izlaganja RF zračenju ovise o stupnju apsorbirane energije, dok u relativno širokom pojasu (1 – 10.000 MHz), frekvencija utječe vrlo malo.

• Biološki efekti izlaganja RF zračenju su proporcionalni količini apsorbirane energije, dok vrijeme izlaganja utječe vrlo malo.

• Nema nikakvih pokazatelja štetnih utjecaja RF zračenja na biološku materiju sve dok tijelo nije apsorbiralo dovoljnu količinu energije.

Kod određivanja dozvoljenih granica ANSI/IEEE je uzeo za granicu sigurnosti vrijednost 10 puta manju od minimalne koja je potrebna da bi se pokazala bilo kakva biološka oštećenja. Kod određivanja dozvoljene granice za kontinuirano izlaganje javne populacije ova je granica smanjena još pet puta. Nakon toga su napravljena još mnoga dodatna ispitivanja sigurnosti. Sve je to rezultiralo vrlo konzervativnim pravilima za izlaganje javne populacije RF zračenju, koja kažu da je dozvoljeno zračenje zapravo samo 2% od onog koje bi moglo biti štetno.

Kada se antene montiraju moraju dozvoljavati određene sigurnosne zahtjeve. Antena bazne stanice mobilne telefonije montirana 10 metara iznad tla koja radi punom snagom može prouzročiti snagu gustoće 0,01 mW/cm2 na zemlji oko antene. Najčešće će se ove vrijednosti kretati između 0,00001 mW/cm2 i 0,0005 mW/cm2. Ova je gustoća daleko ispod dopuštene, a još dalje od štetne.

Bazne stanice su međusobno raspoređene na način da svaka bazna stanica pokriva određeni dio teritorija u obliku ćelije. Znamo da zrače bazne stanice kao i mobilni telefoni. Što je korisnik mobilnog uređaja udaljeniji od bazne stanice manje elektromagnetskog zračenja zaprima od stanice, ali njegov mobilni uređaj mora koristiti puno veću snagu kako bi bazna stanica zaprimila njegov signal. Ukoliko su bazne stanice gusto postavljenje one će zračiti manjom snagom pošto moraju pokriti manji prostor, a korisnikov mobilni telefon će trebati manju izlaznu snagu kako bi uspostavio komunikaciju, samim time i manje će biti izložen zračenju.

Mobilni telefoni zrače snagom od maksimalno 2 W, a bazne stanice do 25 W po kanalu, s time što u GSM tehnologiji postoji mogućnost dinamičke prilagodbe izračene snage u ovisnosti o uvjetima pojedine veze.

M. Čavar

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save