Ode zlato, ode lova…
Zašto je Bundesbanka tajno povukla dvije trećina svojeg Zlata iz Londona ? – Najveći dio njemačkih zlatnih rezervi nalazi se u trezorima u inozemstvu. To zlato već odavno nitko nije vidio. Zato Državni ured za reviziju od središnje banke traži detaljnu kontrolu.{jathumbnail off}
U krizna vremena zlato pruža sigurnost. Sada, kada je dužnička kriza poljuljala zajedničku europsku valutu, njemački političari i Državni ured za reviziju odjednom su se sjetili zlata. Je li njemačka središnja banka Bundesbank posljednjih godina uopće sama kontrolirala leže li sve poluge još uvijek u trezorima američkih, britanskih i francuskih središnjih banaka? Tamo se, naime, nalazi najveći dio njemačkog zlata. U trezorima njemačke središnje banke u Frankfurtu nalazi se samo oko 30 posto zlatnih rezervi.
Državni ured za reviziju, neovisna ustanova koja kontrolira državne financije, istražila je po nalogu saveznog parlamenta ima li Bundesbank uopće točan uvid u zlatne rezerve. Već mjesecima se od središnje banke zahtijeva da obavi detaljnu kontrolu, umjesto da samo povremeno baci pogled na rezerve ili se oslanja na pismene potvrde stranih središnjih banaka.
Zašto je zlato izvan zemlje?
Sjedinjene Američke Države imaju 8.133 tone zlata, a Njemačka bi s 3.396 trebala biti odmah na drugom mjestu. Njemačko zlato bi bilo vrijedno više od 130 milijardi eura. Trenutačna rekordna cijena zlata tu bi vrijednost mogla još više povećati. Zlatne poluge su važan dio rezervi središnjih banaka eurozone. Članice eurozone raspolažu s više od 10.787 tona zlata, a Europska središnja banka s više od 502 tone. Austrija ima 280 tona, zadužena Grčka 111 tona, Portugal 382, a Španjolska 281 tonu.
Zašto se njemačke zlatne poluge nalaze u inozemstvu? To navodno ima veze s Hladnim ratom jer je postojao strah od sukoba između Istoka i Zapada na njemačkom teritoriju, pa je bilo sigurnije pohraniti zlato u inozemstvu. To na prvi pogled zvuči logično, no povjesničari smatraju da za to postoje drugi razlozi. “Danas to više nije tako poznato, ali Nijemci su 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća na teret zapadnih sila ostvarivali velike dobiti. I dok su oni trebali vojnu zaštitu, Amerikanci, Britanci i Francuzi su bili kronično u stisci s novcem”, objašnjava povjesničar Werner Abelshauser. Te su zemlje od Njemačke dobivale povoljne kredite, a deponiranje njemačkog zlata u njihovim trezorima trebalo je stvoriti veće međusobno povjerenje.
Nema sumnje u strane trezore ?!
Bundesbank je u međuvremenu reagirao na zahtjeve Državnog ureda za reviziju i priopćio da nema sumnje “u integritet, ugled i sigurnost” stranih trezora. Središnja banka također tvrdi da je iz postojećih dokumenata i kontrolnih postupaka već desetljećima vidljivo da su zlatne rezerve nedirnute. Državni ured za reviziju ne sumnja u poštenje stranih partnera, ali traži strožu kontrolu. Sada je Bundesbank obećao da će tijekom iduće tri godine dopremiti 150 tona zlata iz New Yorka u Njemačku. Zlato će biti rastaljeno kako bi se preispitali njegova kakvoća i količina.
Kako će se obaviti taj transport? Najvjerojatnije ne onako kako su to učinili Francuzi 1966. godine. Oni su navodno, barem se tako špekulira, poluge iz New Yorka dopremili podmornicama. Tadašnji francuski predsjednik Charles de Gaulle je inzistirao na povratku zlata iz trezora američke središnje banke u Francusku. De Gaulle ni pod koju cijenu nije htio biti ovisan o Sjedinjenim Američkim Državama.
Zašto je Bundesbanka tajno povukla dvije trećina svojeg Zlata iz Londona ?
Prije dva dana je izvješteno da je njemački sud revizora zahtijevao da njemačka središnja banka, Bundesbanka, provjeri i napravi reviziju svojih službenih zlatnih zaliha koje se sastoje od 3.396 tona, čuvane uglavnom izvan zemlje u gradovima New York, London i Pariz, prema službenim dokumentima.
Također je pozvao na repatrijaciju (povratak u domovinu) oko 150 tona u naredne tri godine da bi se provela kvalitetna inspekcija volfram zlata. Danas, iznenađujući razvoj, putem medijske kuće Telegraph smo saznali da nitko drugi nego ta ista Bundesbank-a koja uzrokuje beskrajne noćne more za sve ostale europske narode u bankrotu zbog svojeg inzistiranje za zvuk novca, odlučila je dobrovoljno povući dvije trećine svojih zlatnih fundusa čuvanih od strane Engleske Banke (Bank of England).
Prema povjerljivom izvješću na koje se poziva The Telegraph, Buba (Bundesbank) je zahtjevala povratak 940 tona, smanjujući svoju BoE (Bank of England) pričuvu od 1440 tona u 2000. godini na 500 tona u 2001. godini navodno “jer su troškovi skladištenja previsoki.” To je otprilike idiotski izgovor kao kad je Fed otkazao svoje izvješćivanje od M3 u 2006, jer “su troškovi prikupljanja temeljnih podatka prevagnuli njihovu prednosti”. Pa zašto BuBa vraća svoje zlato? Ambrozije Evans-Pritchard ima ideju:
Pomak je došao kad je euro bio najslabiji, srozao se na 0,84 dolara u odnosu na dolar. Ali, drugi razlog je isto tako kad je Bank of England rasprodavala većinu britanskih zlatnih rezervi – po tržišnim cijenama – po nalogu iz Gordona Browna.
“Možda su odlučili da je Bank of England posudila previše zlata, i odlučili su da je sigurnije da dovedu to zlato doma. Riječ je o identifikaciji.
Da li je Bundesbanka samo predvidjela krajnji scenario propalog europskog merkantilističkog eksperimenta na početku, te je odbila napustiti svoju najdragocjeniju imovinu u rukama bankara oligarhije koji bi, poznavajući ih, sve učinila u njihovoj moći kako bi osigurala i sačuvala zlatne rezerve, jednom “kad sranje udari u ventilator”. Naravno, BuBa-ino neporicanje poricanja potvrđuje i ovo:
Bundesbanka je rekla da ima puno povjerenje u “integritet i neovisnost” svojih skrbnika, te daju detaljne račune svake godine. Ipak, to ukazuje na daljnje korake kako bi osigurali svoje rezerve“. “To bi također moglo značiti preseljenja dio fundusa”, rekao je on.
Ipak, ono što je ostalo neizrečeno u svemu gore je da Njemačka nije učinila ništa krivo! To jednostavno traženje prigovora o tome što Njemačka s pravom posjeduje.
I ovdje je poanta pitanja: u globaliziranom sustavu, u svakoj suverenosti povećava se pokornost prema snazi kreditnog stvaranja globalne “cjeline”, takav mora napustiti sve misli suverene neovisnosti na ulazu i zagrliti “novi svjetski poredak”.
Jer u tom trenutku, koji će doći s vremenom, ne samo BuBa, već i svaka druga banka, korporacija, i pojedinac, će se otimati za svoje zlato koje se nalazi u nekom trezoru u Londonu, New Yorku, Parizu, ili u prijateljskom trezoru banke u njihovoj ulici, i umjesto toga će pronaći samo friško ispražnjeno spremište s duhovito napisanom zadužnicom umjesto zlatne cigle od jedne kile.
(izvor: dw.de, infowars.com)
