Prividni mir kapitala
Marxovo čitanje tehnokracije
„Vjerujem kako su financijske institucije opasnije za naše slobode negoli vojske. Ako američki narod dozvoljava da privatne banke kontroliraju emisiju njihove valute, najprije inflacijom, a zatim de-flacijom, banke i poduzeća će lišiti narod svakog oblika valsništva,
sve dok se njihova djeca jednog dana ne probude kao beskućnici na kontinentu kojeg su njihovi očevi osvojili“. To su riječi predsjenika SAD Thomasa Jeffersona, koje nas uoči božićne potrošačke groznice zapitkuju o smjeru našeg globalnog društva, posebice o samoj „ljudskoj kondiciji“ u okviru organiziranog dužničkog ropstva.
Kada Georges Kaplan izjavljuje „ako roba ne prođe preko granica, onda će vojnici to učiniti“, takva idiotarija razotkriva cijeli cinizam i ucjenu suvremenog trgovačkog i potrošačkog društva: Naime ako ne igrate igru globalnog tržišta, doći ćemo poubijati vaše obitelji. Isto je duštvo supstancijalno utemeljeno na zavođenju, manipulaciji, ucjeni, koji su sastavni dio trgovačkog ethos-a. Ako ne kupite zadnji Iphone ili Smartphone niste u trendu, zaostali ste. U ime sakralizirane slobode, ništa drugo vam ne preostaje nego se našopati zadnjiim gadžetima i potrošačkim blagdanskim delicijama. Rat se nekad smatrao, moralno a i politički najgorim rješenjem. Trgovački prividni mir, u kojem danas živimo, po Clausewitzu nastavak je rata gospodarskim sredstvima, a vojske i bajonete često prethode tržištu i otvaranju shopping centara. 
Današnji ekonomski rat se temelji na pasivnom pristanku društva jednako kao i na individualnoj umnoj prostituciji. Jer nijedan totalitarizam pa niti ovaj tržišno-demokratski totalitarizam ne može funkcionirati bez pasivnog pristanka većine.
Konzumeristički ethos može se adaptirati klasičnom ratu koji otvara nova tržišta, ali ne trpi druge svjetonazore utemeljene na časti i nepotkupljivosti. Kapital ne treba toliko vojnike koji umiru zbog njega, već pasivno i lojalno stado. Kada nestane bilo kakav otpor u obrani suvereniteta, konkretnih sloboda, kada savez između prava i tržišta svime upravlja, roba vlada poput novog tržišnog 
carstva, totalitarno će pravo omogućiti neprestani ekonomski rat čije će posljedice biti katastrofalne, širenje nejednakosti, postindustrijsko robovlasništvo i globalizacija «beskućništva», ne isključujući niti destrukciju naše planete. U ime čega? U ime kojeg ideala? Naše zapadne „superiorne“ civilizacije, globalne tržišne demokracije i općeg blagostanja? Ili cijela ta smrtonosna mašinerija služi isključivo privatnim interesima svjetske oligarhije, pozlaćivanju pisoara ili jahti bezličnog milijardera, na pučini gradova, tamo gdje se obične ljudske egzistencije kotrljaju poput izmeta, na koji se nitko ne obazire.
Jure Vujić
