SLUGA JERNEJ (SEKOLEC) I NJEGOVA ‘PRAVICA’
Savudrijska vala ili Piranski zaliv
Upornost, čvrstina, principijelna borba za istinu i pravdu. Iako je bio kao dio obitelji, smrću gazde sluga Jernej postaje najamni radnik. Na ‘vlast’ je stupio gazdin sin. Jernej, ostario i nesposoban za rad, biva višak. Mladi gazda ga izbaci iz kuće i nudi mu milostinju. Jadnik kreće po pravdu-pravicu. Njegovo putešestvije postade očajničko tumaranje do suda, do naroda, do općinskog načelnika. Do cara? Stekao je i iskustvo zatvora. Do cara nije došao. Niti do pravde-pravice! Tada uzima ‘pravdu’ u svoje ruke. Zapali gospodarevu kuću, pa i sam izgori s njom. Tako užasno skonča i svoju golgotu.
To je kratak sadržaj novele „Hlapec Jernij in njegova pravica“, koju je, 1907. god., napisao slovenski književnik Ivan Cankar. Kako su veliki umovi često bili daleko ispred svog vremena trebamo izvući pouku iz njegove poruke, prilagoditi je našem vremenu, i općem interesu.
Ova priča ima svoju jaku, duboku pozadinu. I mudrost stane zapanjena njenom porukom. Jerneja očito život nije gladio ni mazio. Prošao je patnje i dijela svog potlačenog naroda. Upućivali su ga, ‘savjetovali’, na kompromis, na savijanje leđa, na puzanje. Na poraz. Ali nije želio niti kompromis. Želio je isključivo, jedino-pravdu!
Koincidencija ili incidencija. Danas, opet, pravo pa i pravda-pravica na kušnji, upitna?! Udario susjed na susjeda. Sjetimo se nesuglasica, trvenja, osporavanja, podmetanja nogu za ‘ulazak u obećanu zemlju’- europski ovozemaljski elizej. Dobismo i nekakav ‘sporazum’, ali i po kostima i rebrima. Iako ‘drže’ i dio kopna sada je na redu more naše plavo. Zakoni drumom – pretenzije susjeda šumom. Opet se pokazuje da prijatelj na ‘europskom dvoru’ može vrijediti više od svih domaćih i europskih pravila i zakona. I od dogovora dviju država nakon raspada bivše. I od međunarodnih konvencija. Jer i Konvencija UN o pravu mora iz 1982. vrlo precizno i nedvojbeno propisuje postupak i način rješavanja ovakvih ‘sporova’.
Kod ‘naše kuće’ konačno su, iako sa zakašnjenjem, izgleda progledali – svi. Domaći specijalitet marginaliziranja struke i stručnjaka nam je opet prisjeo (npr. akademik D. Rudolf već odavno o ovom ‘sporu’ govori, upozorava, skoro zapomaže). Sada nisu isključene i posljedice. Udarivši glavom o granični međaš domaća politika je tek sada izbrojila zvjezdice – kao da poprima manire svjesnog i savjesnog domaćina. Sada treba ‘trčati’ umjesto da smo krenuli na vrijeme. Jer: zakoni nisu krivi što država spava sa svojim pravima, tj. ne koristi ih.
Iako je malo i u panici, nadam se da neće Hrvatska grlom u jagode. Ovom prigodom bi trebao prevladati razum, kod pozicije i opozicije. Zar dozvoliti da ‘vala’ postane ‘zaliv’. Pravo je na našoj strani. Pravdu trebamo i moramo ‘postići’. To znači podjelu: pola je ‘vala’ a druga polovica ‘zaliv’. Nećemo ništa ‘paliti’. Nismo došli do očaja kao jadnik Jernij (ma što god neki mislili). Jesmo Jernej kad hoćemo pravdu-pravicu. Budimo otmjeni i dostojanstveni: na temelju prava – ne silovanjem prava, ili ‘sile’ nekih europskih mušketira. Hrvatska neće niti smije tumarati besciljno. Naš cilj je sada jasan, pravedan i dostižan. Nećemo opet savijati leđa – ipak, dio smo EU, iako nam i taj janusovski EU aršin zadaje brige. Puzati pogotovo nećemo. Nema niti kompromisa jer je pravo jasno definirano.
Timeo EU et dona ferentes. Zar misle da smo zaboravili bezbrojne novonastale ‘darove’ (uvjete, klanjanje tom ‘zlatnom teletu’, ulagivanje, . .) koje je Hrvatska morala ‘pokloniti’ i ispuniti za pridruženje u to ‘visoko društvo’. Ovog puta su se pokazali ‘časni’ europski suci. Je li možda u pitanju sudačko kondotjerstvo? Ne, nećete ‘gospodo’! ‘Vala’ vam je prevelik zalogaj, a istodobno ispit za RH, da bismo popustili, ili postigli ‘kompromis’. Zločin bi to bio! A dosta je bilo i sluganstva.
Nismo zaboravili niti ucjenjivačku državnu politiku naših susjeda i njihovih dičnih ‘čini’ tada uperenih na nas. Zato neka izvuku i spoznaju poruku i pouku svog zlosretnog Jernija. Ili će (?) postati (za ‘zaliv’ bi se to i isplatilo) i ostati EU hlapeci!
Europa je Sloveniju ‘izvukla’ iz Balkana, ali, je li balkanski način ‘pregovaranja’ njihovih političara iz njih izvukao balkan? Očito su ostali tragovi. Nisu li ovi ‘tragovi’ dio šire ‘plejade dičnih europskih muževa’ koji sada ‘peglaju’ pretjeranu hrvatsku žudnju za uzalud sanjanim ‘europskim snom’.
Ante Luetić
