Anglikanski katolici: msgr. Keith Newton
Apologetski portal, katolik.hr, ukazuje na primjere gdje doista do kraja uspijeva naviještanje katoličke vjere inovjercima i kršćanima koji nisu u punom zajedništvu sa jednom, svetom, katoličkom i apostolskom Crkvom.
Jedan takav primjer nalazimo u osobnoj sudbini Keitha Newtona, nekadašnjeg anglikanskog biskupa koji je danas katolički svećenik i ordinarij Osobnog ordinarijate Naše Gospe od Walshinghama. Taj osobni ordinarijat (“personalna biskupija” koja okuplja katoličke vjernike povezane nekim osobnim karakteristikama; slično vojnim 
ordinarijatima), nakon što je osnovan u siječnju 2011. godine odlukom Konferencije katoličkih biskupa Engleske i Welsa – okuplja svećenike i vjernike koji su donedavno pripadali Anglikanskoj crkvi.
CatholicHerald.co.uk objavio je 3. siječnja 2011. godine vijest o pet anglikanskih biskupa (tri aktivna i dva umirovljena)1 koji su primljeni u Katoličku Crkvu. Kako anglikanskim ređenjima Katolička crkva ne priznaje valjanost2, primanje Keitha Newtona i njegovih drugova u katolički đakonat zakazano je za 13. siječnja, a posvećenje za svećenike za 15. siječnja 2011. god..
Ovi su svećenici o svojoj odluci da stupe u zajedništvo s Katoličkom Crkvom bili izvijestili Anglikansku zajednicu 8. studenog 2010. godine.
Na stranicama Konferencije katoličkih biskupa Engleske i Walesa3 nalazi se ime Keitha Newtona na istom mjestu gdje se prezentiraju svi tamošnji biskupi. Uz njegovo ime međutim stoji umjesto naslova “biskup” naznaka „ordinarij Osobnog ordinarijata Naše Gospe od Walsinghama“: Katolička Crkva dozvoljava prijašnjim anglikanskim prezbiterima da postanu katolički svećenici čak i ako su već oženjeni (ne bi se nakon toga smjeli ponovo oženiti, ako ostanu udovci), ali biskupima u Katoličkoj Crkvi oženjeni ne mogu postati. Supruga msgr. Newtona je također primljena u Katoličku Crkvu, na istoj misi u Westminsterskoj katedrali. Newtona je u katoličko zajedništvo primio biskup Alan Hopes, a svećenički red primio je od nadbiskupa Vincenta Nicholsa.4
Baš istog dana kada je Keith Newton primljen u katoličko svećeništvo, potpisuje u Rimu kardinal William Levada, prefekt Kongregacije za nauk vjere dekret5, kojim se uspostavlja Osobni ordinarijat Naše Gospe od Walsinghama. Ordinarijat je pravno ekvivalentan biskupiji, a okuplja vjernike koji su prije priključivanja Katoličkoj Crkvi bili pripadali Anglikanskoj zajednici. Ordinarij je po funkciji član Biskupske konferencije Engleske i Wallesa. Za budućnost se predviđa i osnivanje sjemeništa za formaciju svećenika.
„Washington Post“ od 10. listopada 2011. god.6 izvješćuje o „gostovanju“ msgr. Keitha Newtona u prijestolnici SAD-a Washingtonu, gdje je on, u Nacionalnom svetištu Bezgrješnog začeća, u Katoličku Crkvu primio 58 vjernika iz male anglikanske župe u Blandesburgu (Marryland). Na čelu svojih župnjana je njihov dotadašnji anglikanski (i, zacijelo, budući katolički) župnik vlč. Marc Lewis. Još deset ranijih anglikanaca koji su već bili izgubili vezu sa svojom župom (koja je pod nebeskom zaštitom sv. Luke), vratili su se toj svojoj duhovnoj obitelji – potaknuti njihovim ulaskom u zajedništvo s Katoličkom Crkvom.
Većina župljana sv. Luke su crnci („afričke rase“, kažu Amerikanci); župljani čine jednu tijesno povezanu zajednicu. Među razlozima svojeg dolaska u katoličanstvo navode da se osobito nisu slagali sa naučavanjem dijela anglikanske hijerarhije, koja blagonaklono gleda na istospolne odnose. Od lipnja prošle godine, u župnoj se crkvi na bogoslužju molilo također i „za Benedikta, našeg Papu“.
Msgr. Keith Newton je potom otišao i u sam Blandesburg, gdje je u crkvi sv. Luke održao prvu katoličku Svetu Misu. Na toj je misi snimljena i fotografija koja ilustrira ovaj članak; tu vidimo da katolici koji dolaze iz Anglikanistva zadržavaju dio svoje baštine – kako je u tzv. „anglikanskom visokom obredu“ (još zvanom i „Sarumski obred“7) očuvana u formi bogoslužja posve sličnoj onoj koja se mnogo stoljeća prakticirala i kod katolika latinskog obreda (ako nekoga zanima kako to izgleda, ima jednosatni snimak vrlo svečane „Anglican use“ liturgije iz župne crkve Gospe od pokore u gradu San Antoniu, Texas8). Prva anglikanska župa u SAD-u koja je svojedobno ušla u zajedništvo za Svetom Stolicom u cijelosti – uključivo crkvenu imovinu – bila je današnja personalna župa Sv. Marije Djevice iz Arlingtona, Texas, koja je taj blagoslovljeni korak napravila još 1991. godine9 – i do danas je čvrsto u katoličkom zajedništvu.
Na službenim stranicama Katoličke nadbiskupije Sidney izvješćuje se o i sasvim konkretnom približavanju dijela australskih anglikanaca Katoličkoj Crkvi: nakon dugog duhovnog puta, mnogi su anglikanci – vjernici i kler – spremni pridružiti se Katoličkoj Crkvi.10 I tu se izvješćuje da je „tradicionalnim anglikancima“ jako zasmetala neobična liberalizacija anglikanaca u pravcu službenog blagoslivljanja homoseksualnih zajednica i „zaređivanja“ žena za „svećenice“. Na službenom web – portalu tih budućih katolika11, iznosi se da je baš na njihov zahtjev Papa Benedikt XVI. i odgovorio donošenjem Apostolske konstitucije Anglicanorum coetibus od 4.11.2009. god., koja je stvorila pravni temelj za formiranje Osobnog ordinarijata Naše Gospe od Walsinghama, kojega je msgr. Keith Newman ordinarij.
O pripremama za osnivanje katoličkog ordinarijata za bivše anglikance (i nove katolike) u Australiji izvješćuje njihov „The Messenger Journal“12.
Konferencija katoličkih biskupa Sjedinjenih američkih država (USCCB) objavljuje izvještaj kardinala Donalnda Wuerla (nadbiskup Washingtona) od 15. studenog 2011. godine, u kojem najavljuje osnivanje personalnog ordinarijata za dosadašnje anglikance (u SAD anglikance u pravilu prepoznaju pod nazivom “Episcopalians”; ima ih u toj zemlji oko dva milijuna) za siječanj 2013. godine. U procesu primanja u katoličko svećenstvo se nalazi sedamdesetak anglikanskih svećenika; za taj prijelaz se brine vlč. Jeffrey Steenson, raniji anglikanski biskup iz Texasa koji je u uniju s Katoličkom Crkvom ušao 2007. godine.13
Kao što vidimo, glavni naglasak na prvim koracima primanja anglikanaca u katoličko zajedništvo je na anglikanskom svećenstvu: nastoji se stvoriti struktura u kojoj će anglikanske zajednice ući u Katoličku Crkvu kao zajednice, sa svojim klerom, kulturnim i socijalnim nasljeđem.
Neka im svima budu blagoslovljeni koraci na tom delikatnom putu, koji dotiče identitet i samo spasenje svakog vjernika koji putuje u zajedništvo sa Stolicom sv. Petra.
1 Anna Arco za CatholicHerald.co.uk, „Ex-Anglican bishops to be ordained to priesthood on January 15“, 3.1.2011., http://www.catholicherald.co.uk/news/2011/01/03/ex-anglican-bishops-to-be-ordained-to-priesthood-on-january-15/
2 službeni proglas pape Lava XIII. – http://www.papalencyclicals.net/Leo13/l13curae.htm
3 http://www.catholic-ew.org.uk/Catholic-Church/The-Church-in-England-and-Wales/Bishops
4 http://www.catholic-ew.org.uk/Catholic-Church/The-Church-in-England-and-Wales/Bishops/Newton-Keith
5 „Dekret o uspostavljanju Osobnog ordinarijata Naše Gospe od Walsinghama“, Kongregacija za nauk vjere, Rim 15.1.2011., http://www.vatican.va/roman_curia/congregations/cfaith/documents/rc_con_cfaith_doc_20110115_decree-erection-walsingham_en.html
7 „Catholic Encyclopedia“, „Sarum Rite“, http://www.newadvent.org/cathen/13479a.htm
8 „Anglican Use Liturgy, Our Lady of the Atonement, San Antonio Texas“ http://www.youtube.com/watch?v=Q251EywW__M
9 http://www.stmarythevirgin.org/
10 „“http://www.sydney.catholic.org.au/news/latest_news/2010/2010413_661.shtml
11 „Pastoralno pismo biskupima, kleru i vjernicima Tradicionalne Anglikanske Zajednice od 20.1.2010.“, nadbiskup John Hepworth, http://www.themessenger.com.au/Annoucements/20100127.html
