Na kratke staze kockanjem se još kojim slučajem može štogod i dobiti, ali što se dulje igra to se više gubi. Igre na sreću na duge staze, kao svojevrsna patologija nade, donose nesreću. Kockarnice i kladionice zarađuju na svima.

Tko životno ne riskira, ne profitira. Tko ništa ne riskira, niti nema ništa. Spremnost na životni rizik evolucijski je prevažna i pozitivna ljudska odlika, koja u kockarima doživljava svoje ekstremno izopaćenje.

Ljudi su uvijek kockali i uvijek će kockati

Dobiti puno a uložiti malo, dobiti puno za malo – zar to nije tako duboko ljudski i tako razumljivo? Zar nismo svi lakomi, zar ne mislimo svi da zaslužujemo više no što imamo, zar ne mislimo svi da smo više dali no dobili, pa je eto došao čas naplate kada ćemo dobivenim novcem promijeniti sve što nas životno tišti. Sociolozi drže da je igranje igara na sreću inherentno čovjeku te da su kockali i kockat će svi ljudi svih povijesnih razdoblja. Sve civilizacijske skupine, svih povijesnih razdoblja, svih društvenih slojeva, bez obzira na rasu i spol, kockale su, kladile se ili igrale igre na sreću. Pa tako i danas diljem svijeta, značajno je veći broj osoba koje igraju ili su igrale igre na sreću od onih koji nisu. Istraživanja pokazuju da preko 80 % Britanaca i oko 85 % punoljetnih Australaca kocka ili je kockalo barem jedanput u životu.

Kockanje podrazumijeva ulaganje novca ili nečeg što ima materijalnu vrijednost u događaj neizvjesnog ishoda s ciljem uvećanja uložene svote ili dobara. Kockanje je dakle ulaganje financijskih vrijednosti u događaje neizvjesnog ishoda s namjerom zarade. Bez vrijednosnog uloga (u pravilu novca) kockanje se pretvara u (dječiju) igru ili igranje. Kockanje i klađenje više nisu, kao do još prije nekoliko desetljeća, percipirane kao socijalno devijantna pojava rezervirana za osobe s margine društva. Kockanje, klađenje i igranje igara na sreću odavno su legalne, društveno široko prihvaćene i marketinški promovirane djelatnosti.

Elektronski aparati za kockanje imaju veću adiktivnu moć od konvencionalnih oblika kockanja

Svaki od pomenutih oblika kockanja nosi sebi svojstven zasebni rizik razvoja ovisnosti, svoj zasebni adiktivni potencijal. Automati za kockanje (poker i rulet automati) imaju znatno veću adiktivnu moć, moć da od igrača stvori ovisnika o igranju, u odnosu na ostale oblike kockanja i klađenja. Kockarima nagradne igre i lutrijske igre nisu ni privlačne ni napete. Iz pozicije kockarskog aktivizma njima je predugo čekati od izvlačenja do izvlačenja i biti u kockarskom smislu paraliziran. Lutrijske i nagradne igre nemaju mogućnost brzog igranja, vlastitog odabira ritma igranja, uvećanja ulaganja, simultanog kockanja i klađenja na više igara istodobno, što im omogućuju automati za kockanje i sportske kladionice. Time nagradne i lutrijske igre imaju niski, a igre u kladionicama i kockarnicama imaju visoki adiktivni potencijal. Stoga je i društvena opasnost od priređivanja prvih mala, a drugih velika., iako postoje kupci koji kupuju proizvode s nagradnim igrama tako bjesomučno i mahnito da uvelike podsjećaju na kockare koji uzaludno ganjaju dobitke da vratili gubitke.

Klađenje i neke vrste kockanja pored dominantnog upliva sreće u sebi sadrže i elemente poznavanja predmeta klađenja ili kobinatorike same igre te se stoga nazivaju igrama vještine (za razliku od samih igara na sreću u užem smislu riječi, u kojima ishod u potpunosti definira slučaj). U kockarskim i kladioničarskim igrama vještina onaj koji ih poznaje prolazi u krajnjem ishodu ipak bolje od onoga koji im nije vičan. Aktivizmom nošeni kockari teže igrama vještina (poker-kockanje, klađenje), a eskapistički igrama slučaja, to jest puke sreće (automati s «voćem», video-poker).

Kockarnice žive od zakockanog novca. One trebaju taj novac, a najviše će ga dobiti ako igrača povremeno, ali redovito, puste da pobijedi, znajući da će i ono što je dobio opet kroz daljnje kockanje izgubiti. Osobe nevične kockanju pogrešno drže da se kockanjem ne može zaraditi, da se na kocki ne može dobiti. Navedeno naprosto nije istina, a da se ne može dobiti nitko živ ne bi kockao. Zlatno pravilo kockanja glasi: kockarske igre uvijek isplaćuju manje no što primaju, tako da što više igraš više gubiš. Zato je i temeljno počelo uspješne kockarnice da igrači imaju stalno igrati, da igraju što duže i da se stalno vraćaju igrati.

Na kratke staze kockanjem se još kojim slučajem može štogod i dobiti, ali što se dulje igra to se više gubi. Igre na sreću na duge staze, kao svojevrsna patologija nade, donose nesreću. Kockarnice i kladionice zarađuju na svima, ali ponajviše na samim kockarima. Od ukupnog iznosa koji gube osobe koje se kockaju i klade, gotovo polovicu tog iznosa gube osobe koje problemski kockaju i ovisnici o kockanju. Te dvije, zapravo relativno male, podskupine osoba koje kockaju tvore gotovo polovicu osoba koje prosječno zatječemo u kockarnicama ili kladionicama. Osobe koje problemski kockaju, iako ih nema više od dva posto punoljetnog pučanstva, prokockaju i naprave trećinu prometa u kockarnicama i kladionicama.

TEST SAMOPROCJENE – DVADESET PITANJA ANONIMNIH KOCKARA

Većina ovisnika o igrama na sreću odgovorila je potvrdno na najmanje sedam od sljedećih pitanja:

• Da li ste zanemarivali radne ili životne obveze radi igranja igara na sreću?

• Unesrećuje li igranje Vaš obiteljski život?

• Da li Vam igranje narušava društveni ili obiteljski ugled?

• Osjećate li grižnju savjesti poslije igranja?

• Jeste li ikada igrali igre na sreću kako biste došli do novca za podmirenje životnih troškova?

• Da li Vam je igranje srozalo ambicije ili učinkovitost?

• Jeste li nakon gubitka osjećali kako morate nastaviti igrati kako biste povratili izgubljeno?

• Imate li jaku potrebu za daljnjim igranjem po osvajanju većeg dobitka?

• Kad igrate, proigrate li i posljednju paru koju imate kod sebe?

• Jeste li se ikada posuđivali novac da biste igrali?

• Jeste li ikada novcem dobivenim kroz igranje igara na sreću financirali neku po svakodnevnicu bitnu životnu stavku?

• Oklijevate li upotrijebiti novac predviđen za igranje za podmirenje drugih životnih troškova?

• Da li radi posvećenosti igrama na sreću manje skrbite za dobrobit Vaše obitelji?

• Igrate li dulje ili za veće svote no što ste prvotno planirali?

• Služe li Vam igre na sreću kao bijeg od briga i problema?

• Jeste li ikada pokušali ili planirali pokušati protuzakonitu radnju kako biste namakli novac za igranje ili podmirenje dugova?

• Spavate li lošije radi navade igranja igara na sreću?

• Doživljavate li svađe, razočaranja ili frustracije zbog potrebe za igranjem igara na sreću?

• Jeste li ikada proslavljali dobitak u igrama na sreću?

• Jeste li ikada pomišljali na samoubojstvo zbog problema prouzrokovanih igranjem igara na sreću?

Ukoliko na postavljena pitanja imate najmanje sedam potvrdnih odgovora, vaše igranje je postalo patološko i preraslo je u ovisnost, koju ćete lakše ostaviti za sobom ukoliko potražite stručnu psihološku pomoć u Savjetovalištu za osobe s problemom kockanja, klađenja i igranja igara na sreću.

Obratite nam se besplatnim pozivom na telefon: 0800 7888

Autor: Dr. Robert Torre|/dnevno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save