RASTE PRITISAK NA PAPU FRANJU: Peticiju potpisalo 510.000 katolika i više od 100 biskupa!
Peticiju potpisalo 510.000 katolika i više od 100 biskupa! Što, zapravo, žele?
Peticija, iliti kolektivni zahtjev, u kojemu stoji kako to autori nazivaju ‘riječi nade da Papa nikada neće razdvojiti pastoralnu praksu od nauka koji su nam u baštinu ostavili Isus Krist i njegovi namjesnici’, kruži virtualnim prostranstvima.
Ovaj je dokument navodno već potpisalo 510 tisuća katolika od kojih i 100 kardinala, nadbiskupa i biskupa. Oni od pape Franje traže da na skorašnjoj Sinodi o obitelji ponovno potvrdi nauk Katolike crkve da razvedeni koji su u civilnom braku ne mogu primati svetu pričest, te da su homoseksualne zajednice protivne Božanskom i prirodnom zakonu.
Iako je ova brojka minorna u odnosu na ukupni broj katolika u svijetu, istovremeno nije i beznačajna pojava pa nećemo zabijati glavu u pijesak kao neki vjerski mediji, već ipak posvetiti ovome pokoje slovo. Vatikanski Radio je krajem lipnja izvijestio o dokumentu Instrumentum laboris koji je nastao na temelju prošlogodišnje izvanredne Sinode (tzv. Relatio synodi):
‘Drugi dio dokumenta potvrđuje nerazrješivost sakramentalnoga braka, podsjećajući da Crkva treba pratiti supružnike u teškim trenucima bračnoga života, uz milosrđe koje ‘ništa ne oduzima od istine’. Instrumentum laboris stoga razmatra i pitanje ništavnosti braka, napominjući kako veliki broj sinodskih otaca podržava prijedlog da se proces proglašenja ništavnosti učini pristupačnijim i, po mogućnosti, besplatnim. O temi rastavljenih i civilno ponovno vjenčanih osoba te mogućnosti pristupa ispovijedi i pričesti, više je sinodskih otaca očitovalo podršku za aktualnu disciplinu, temeljem nauka o nerazrješivosti braka. U skladu s apostolskom pobudnicom Familiaris consortio, za rastavljene se i civilno vjenčane osobe koje zbog okolnosti ne mogu napustiti zajednički život, predlaže put obraćenja, prakse duhovne pričesti te život u uzdržljivosti. Drugi su pak predložili da se u određenim slučajevima osobe pripusti ‘pokorničkome putu’ pod odgovornošću mjesnoga biskupa, s ciljem eventualnog sakramentalnog pomirenja i pričesti.’
Što bi iz ovoga moglo biti sporno za potpisnike peticije? Očito samo dio gdje se spominje ‘pokornički put’ s kojim bi bio upoznat mjesni biskup. To bi konkretno značilo da bi se mogla uvela praksa koja je poznata kod pravoslavnih da se vjernicima koji su u drugom civilnom braku dopusti pričest nakon što se dokaže da imaju stabilnu vezu i izvrše primjerenu pokoru.
I dok bi se u ovom dijelu mogla pojaviti određena sumnja kako bi katolički nauk mogao skrenuti, drugi dio koji se odnosi na homoseksualne zajednice čini se nepotreban jer Instrumentum laboris potvrđuje kako nema nikakvog temelja ni za potvrđivanje slabe analogije između braka i istospolnih zajednica, ističući istovremeno da svaku osobu, neovisno o spolnim sklonostima, treba poštovati i prihvatiti, i u Crkvi i u društvu, te izbjegavati svaku nepravednu diskriminaciju.
Ono što je zabrinjavajuće je način na koji potpisnici Sinode nastupaju, gotovo da su papskiji od Pape. Predlažu mu Sinodu dogmatskog karaktera iako je iz organizacije već poručeno da takva neće biti. Ono što vidim kao dobro rješenje (a ne čujem da se o tome priča) je da bi se postrožili kriteriji za sakrament ženidbe čime bi mnogi problemi bili prevenirani. Kako je moguće da u nekim državama uključujući i Hrvatsku priprema za najvažniji događaj u životu traje samo pet dana? Što se može od toga očekivati do onoga što se i događa a to je raspad svakog četvrtog braka jer je priprema bila loša. Američka biskupska konferencija je letvicu podigla mnogo više. Zaručnički tečaj tamo traje šest mjeseci a djevojka na početku tečaja mora donijeti potvrdu da nije trudna. Neplanirana trudnoća se ne uzima kao argument za crkveno vjenčanje, vjenčati se mogu tek nakon tečaja. A neki kažu da su Amerikanci liberalni!?
Očekujem da će se Sinoda više baviti ovakvim temama od mogućnosti da se nekom paru, koji su u drugom civilnom braku omogući pričest jer, kakva bi to bila vaga koja bi mogla izmjeriti koliko se vole i jesu li se konačno dovoljno istrapili u pustim postovima i molitvama na golim koljenima? Sve bi na kraju spalo na osobnu procjenu biskupa koji, da on to stvarno radi a ne neki od povjerenika, i ne bi radio ništa drugo do amenovao duhovnu smrt valjano sklopljenog crkvenog braka, koliko bi takvih slučajeva bilo. Pomalo bizarno, zar ne!?
Nekako mi taj dio o pripremi (i prevenciji) nedostaje, kako u najavi sadržaja Sinode tako i u peticijskom ataku na Petra naših dana.
Autor: Dražen Bušić/dnevno.hr
