Ko zapeta puška čekaju Vučićeve koordinate za granatiranje Hrvatske
Intelektualni proletarijat među kojim većina ima tek srednju školu, a tek poneki fakultet političkih znanosti, okomio se na akademike, biskupe, profesore i doktore zgražajući se nad njihovim tobožnjim primitivizmom.
Za dom spremni, ili što je bilo prije – kokoš ili jaje? Kriptokomunisti i liberalboljševici tvrde da je Za dom spremni destilirani ustaški pozdrav koji predstavlja paradigmu krvi i noža od kojega su uglavnom stradavali Srbi, Židovi i napredni Hrvati poput Jože Manolića i sličnih. Koliko su napredni Hrvati stradavali, dokaz je besmrtnost Jože Manolića koji je parafrazirajući Woodyja Allena nedavno izjavio kako bi volio biti besmrtan, ali ne po svojim djelima nego tako da nikad ne umre.
Lijeva novinarska falanga skočila je na sve četiri kad su zatucani rigidni desničari predložili da Za dom spremni postane službeni pozdrav u Hrvatskoj vojsci. Zatucani desničari na čelu s akademikom Josipom Pečarićem, s dr. prof. Zvonimirom Šeparovićem, dvojicom hrvatskih biskupa za koje lijevi novinari vjerojatno smatraju da su nepismeni, s čitavim nizom doktora, profesora pokrenuli su peticiju koju su poslali Predsjednici Republike tražeći da se skine neokomunistički odium s hrvatskoga domoljubnog pozdrava Za dom spremni.
Intelektualni proleteri, kako je novinare nazvao Lav Trocki, čuvši za tu peticiju, skočili su kao opareni. U Jutarnjemu zgražaju se kako potpisnicima peticije ne smetaju tijela ustaških žrtava i kako se tom peticijom rugaju Hrvatskoj. Jedan od mlađih jugonostalgičara Marko Špoljar u Večernjemu vrišti: „Ustašluk akademika šokirao javnost.“ Ono što šokira hrvatsku demokratsku javnost činjenica je da razni vlašići, špoljari, tomići, jergovići, pavičići i slični likovi svakodnevno prolaze kraj najljepšega zagrebačkog trga koji se zove Trg maršala Tita. Njih očito ne iritiraju tijela više od stotinu tisuća Titovih žrtava pobijenih nakon 8. svibnja 1945. godine.
Naknadna je partizanska hrabrost nakon završetka rata bez suda i presuda doslovno pomesti stotine tisuća civila, žena i djece od Bleiburga, pa križnim putem do Macelja i dalje. To je činjenica koju Vlašić, Špoljar i njihovi istomišljenici jednostavno preskaču kao da se nije ni dogodila. Za njih se nije dogodila ni općepoznata činjenica da se s uzvikom ZDS 1991. godine ulazilo u Domovinski rat i ginulo u Domovinskome ratu.
Intelektualni proletarijat među kojim većina ima tek srednju školu, a tek poneki fakultet političkih znanosti, okomio se na akademike, biskupe, profesore i doktore zgražajući se nad njihovim tobožnjim primitivizmom. Srećom ima razboritih ljudi koje nam je ustupila multietnička BiH kao što su Davor Sučić, poznatiji kao Sejo Sexon, Oliver Frljić i Mile Kekin. Njihov je povijesni zadatak ustašoidne Hrvate malo prosvijetliti. Sejo Sexon u skladu sa svojim intelektualnim koeficijentom poručuje nam: „Svaka čast žrtvama Bleiburga, ali nisu sve žrtve Bleiburga bile nevine.“ Zamislite našega Seju da se pojavi na suđenju Perkoviću i Mustaču u Njemačkoj i da izjavi da mu se čini da sve žrtve Udbe nisu bile nevine. Volio bih u toj apstraktno zamišljenoj situaciji vidjeti lice sudca Manfreda Daustera.
Histerična hipokrizija
Par dana od nesretne peticije javiše se i naše istočne komšije s prijedlogom da svih 59 potpisnika peticije odmah idu u apsanu. Pa iskreno govoreći, ne bi se ni ja dobro proveo bez obzira na to što peticiju nisam potpisao da mladi neoboljševici poput Marka Špoljara, Borisa Vlašića ili zanosne žene boljševika Vedrane Rudan imaju vlast u RH. Samo od sebe postavlja se jedno čisto logično pitanje: Zašto „prekomjerno granatiranje“ prema uskliku ZDS? Zašto drugovi i drugarice ne prosvjeduju kad se svakoga prvoga pojave u banci da dignu „ustašku“ kunu? Kuna je zaživjela i postala valuta isključivo za vrijeme NDH. Nekad su ovce služile kao novac, ali danas još samo služe kao jamci za dizanje kredita. Kuna nije služila ni za jedno ni za drugo. Kako Marko Špoljar nije zapazio da hrvatska kuna šokira hrvatsku javnost?
Sa sigurnošću možemo tvrditi da su Pavelić, Dido Kvaternik i ostali narodni neprijatelji slušali Lijepu Našu. Znam da nije ugodno našim bivšim komunistima, jugonostalgičarima kad moraju slušati himnu kojoj su počast odavale i ustaše. Kao što vidite, radi se o jednoj općoj i histeričnoj hipokriziji. Dvoličnost karakteristična za naše jugoviće postaje pomalo tragikomična kad vidimo drugove Stazića, Jovanovića, Komadinu, Pupovca, Branimira Pofuka i slične kako jurišaju na ZDS, a iz nozdrva im sijeva borbeni komunistički plamen te, s druge strane, kad se pojave u banci i originalni ustaški proizvod kunu s ljubavlju u srcu spremaju u zadnji džep svojih debelih turova. I na kraju, moramo se prisjetiti naših dragih gledatelja Žikine dinastije kojih po Tuđmanu ima otprilike jedan milijun, a koji kao zapeta puška čekaju koordinate koje će im iz Srbije poslati Aleksandar Vulin.
Vulin je nedavno izjavio da je „najveći problem u Hrvatskoj što nije napravila jasan otklon od ustaštva.“ Naravno da se slažem s Acom Vulinom jer da je Hrvatska napravila jasan otklon od ustaštva otprilike onakav kakav je Srbija napravila od četništva, imali bismo danas i s jedne i s druge strane manje farizeja i čistu povijesnu distancu prema svima onima koji ne mogu smisliti ovu državu. Po Vulinu, ustaše su pripadale fašističkome pokretu, a njegovi četnici antifašističkome. I ljudi koji baš i nisu na ti s poviješću znaju da su Dražini „antifašisti“ tijekom II. svjetskoga rata bili kuhani i pečeni s Talijanima. Stoga Talijani, ako je vjerovati Vulinu, ako su izumili fašizam, nisu bili fašisti. I što još reći o harangi koji su lijevi medijski falangisti digli protiv obične peticije koja u zapadnim uređenim zemljama predstavlja abecedu demokracije?! Nekako se bojim da bez jasne makar i zakašnjele lustracije Hrvatska teško može na zelenu granu kraj toliko ljevičara, orjunaša i mrzitelja hrvatske države ma kakva ona bila!
Zvonimir Hodak/Hrvatski tjednik
