LICE I NALIČJE: Vesna Pusić i Marina Lovrić Merzel
Razlika između SDP-a i HNS-a (stranke) je u odnosu ambicije i sposobnosti njihovih članova, naravno i vođa. Obje su stranke proizvod beogradske i zagrebačke UDBE s bitnom razlikom da SDP ima biračko tijelo, a HNS nema.
Ali tko će se zamarati sitnicom kao što je biračko tijelo, kad te podržava Bude Lončar i njegovi srpsko-britanski ili britansko-srpski prijatelji.
Vesna Pusić je veliki hrvatski neprijatelj, točnije veliki neprijatelj Hrvatske, a svoj politički i sveučilišni uspon duguje ocu Eugenu koji joj je priskrbio, kako upola srednjoškolsko, tako i fakultetsko obrazovanje. Dosta je bilo pisanja o njezinu obrazovanju, a najizravniji je bio odvjetnik Željko Olujić koji tvrdi da ima dokaze o nezavršenoj srednjoj školi Vesnice Pesnice. U prilog tomu idu i tri različita životopisa koji se lako mogu naći na internetu, a zaključak i najbolje objašnjenje bi glasio da je njezina matura kupljena negdje u SAD-u dok je otac Eugen upijao znanja i mudrosti koja je onda vrlo dobro prodao nazadnoj Jugoslaviji. Kupnju mature izveo je Leo Mates, tadašnji jugoslavenski diplomat (veleposlanik u SAD i UN), ideolog Pokreta nesvrstanih, čovjek od velikog Titova povjerenja, a Vesna Pusić mu se odužila na način da je njegova nećaka, Nevena Matesa (zlatnog dečka zlatne mladeži, partijskog jurišnika i urednika „Omladinskog tjednika“) „gurnula“ za člana revizorskog suda pri Europskom parlamentu. I kao što je sve bila i ostala laž i lažno predstavljanje, Neven Mates se europskoj javnosti predstavio na način da od svojih laži napravio skandal bez prsedana u institucijama EU. Naime nije prošao pred komisijom, ali je silom svoje nečasnosti ostao u uredu Revizorskog suda.
Tvrdnje Željka Olujića ostadoše u zraku; nitko se na njih nije osvrnuo niti ih uopće pokušao opovrgnuti. Prema staroj rimskoj: tko šuti, smatra se da priznaje…
Završivši sociologiju iz koje ima i doktorat, Besna se Vesna osjetila dovoljno prosvijećenom zaploviti političkim morima i doživjela je brodolom sudariv se s kapetanom Stjepanom Mesićem (kojeg danas znamo kao Čipicu Orjunaša) također „detetom partije“, Kratka povijest „Hrvatske“ narodne stranke – unuka Danka Anđelinovića i unuk Idriza Ujdurovića – sve pršti od državotvornog hrvatstva i domoljublja.
Vesna bi za Glavnog tajnika UN-a, Mrak Taritaš bi na mjesto gradonačelnika Zagreba, Vrdoljak je ionako zasjeo na stolicu o kojoj ne bi mogao ni sanjati, a Čačića čak ni ljudski životi ne sprječavaju u ostvarenju cilja; Stranka ludo ambicioznih bez biračkog tijela potpuno je izgubila kompas.
Kao nasljednik komunističke partije SDP pažljivije bira članove svojih redova, najčešće je to „zlatna mladež“ partijske nomenklature. Ipak, omakla im se sad već zaboravljena bivša županica Sisačko-moslavačke županije Marina Lovrić-Merzel, pravim imenom Žarka Sekulić. Žarka se najprije kao pralja (pomoćna čistačica, da budemo precizni) zaposlila u sisačkoj bolnici. Ambicija i plaća nisu bile u srazmjeru te se upustila u (nezakonitu) nabavu i prodaju rublja i svega što ide iz Istanbula. Ćumurušom preko Srbije, Makedonije, Bugarske…, a onda istim putem čađava, umorna te od milicije, carinika, kontrolora ispitana i pretražena toliko puta, natrag prema švercerskim štandovima bivše zemlje samoupravljača.
Usporedno s švercerskom fazom svog života i lukavim odabirom partnera uspjela je završiti nepostojeću kemijsku školu u Bihaću kako bi se elegantnije pela po društvenoj, zapravo SDP-ovskoj ljestvici. No, kao iskusna premazanica uvidjela je da sve to nije dovoljno, da bi se došlo do pravih poluga vlasti, pa se starim švercerskim trzajem odlučila za (nezakonitu) nabavu i prodaju djevojaka (i djevojčica) visokim dužnosnicima SDPartije. Neumoljiva i odlučna, ne prežući od korištenja vlastitih, istina već izlizanih i potrošenih „ženskih čari“ kao sredstvom za ostvarenje cilja, napredovala je i dogurala (ili bila dogurana) do mjesta županice. Usput završivši i fakultet prometnih znanosti, čuven po tome da se u jednom danu može položiti i do devet ispita, čak i ako je student na službenom putu! Dok ptice nisu „oživjele pjevajući“, bila je Žarka sasvim zadovoljna položajem, a zadovoljstvo je dijelila s beskonačno mnogo svojih savjetnika koje je izdašno plaćala iz državnog proračuna i s visokim dužnosnicima iz SDP-ove oligarhije.
Dakle, imamo pred sobom Vesnu Pusić, koja se domogla položaja uz pomoć najviših komunističkih krugova i Marinu Lovrić-Merzel, običnu „devojku“ sa sela koja je vlastitom upornošću i spretnošću, mada nezakonito i sumnjive moralnosti, postigla više no što bi Vesnica (samostalno i bez pomoći) ikad mogla. Ovo bi možda mogao biti nakaradan i izopačen pandan Kraljevića i prosjaka, odnosno kraljice i prosjakinje u kojoj je prosjakinja daleko sposobnija od kraljice, kraljice (udbaša) koja možda bude Glavni tajnik UN-a.
U neku ruku, one su oboje Pusić, barem fonološki. Prva je za uspjeh koristila „Pusić“, a druga „Pussyć“, uz izvinjenje na vulgarnosti. Dakle, bilo Pusić ili „Pussyć“, nadam se da će oboje dijeliti istu sudbinu – ugodno društvo zatvorskih rešetki.
Autor: Josip Gajski/hrsvijet.net
