Profesor na zagrebačkom Filozofskom fakultetu dr. Miroslav Tuđman predaje na Odsjeku za informacijske znanosti teoriju informacijske znanosti, organizaciju znanja, uvod u izvještajne sustave i službe. Osnivač je Zavoda za informacijske studije na Filozofskom fakultetu (1989. – 1991.), a bio je i prodekan za znanost Filozofskog Miroslav Tuđmanfakulteta 1990.–1991. Dragovoljac je Domovinskog rata od lipnja 1991. Bio je zadužen za formiranje Uprave za IPD MORH-a, koju je vodio do prosinca 1991. Sudionik je svih većih vojnih operacija Hrvatske vojske od 1992.-1995. Promaknut u čin brigadira 1992., a u čin general bojnika 1995. Bio je voditelj Centra za strategijska istraživanja (1992. – 1993.) te član Vijeća obrane i nacionalne sigurnosti Predsjednika Republike od 1993.- 1999. Nositelj je kolegija i predavač na Ratnoj školi GS HV od prvog naraštaja do 2000. godine.

Predavao je na Diplomatskoj akademiji MVP RH, i Obavještajnoj akademiji. Predaje na postdiplomskim studijama Fakulteta organizacije i informatike u Varaždinu, te na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Imenovan je zamjenikom predstojnika Ureda za nacionalnu sigurnost i ravnateljem Hrvatske izvještajne službe u dva navrata (1993.-1998., te 1999.-2000.) Od 2000. godine glavni je i odgovorni urednik međunarodnog časopisa National Security and the Future, prvoga časopisa u Hrvatskoj koji se bavi istraživanjem izvještajne djelatnosti i nacionalne sigurnosti u suvremenoj povijesti i međunarodnoj politici. Autor oko 200 znanstvenih i stručnih članaka u domaćim i stranim časopisima, urednik petnaestak zbornika iz područja informacijske znanosti i nacionalne sigurnosti. Voditelj je niza znanstvenih projekata, a držao je predavanja u Austriji, Bugarskoj, Češkoj, Mađarskoj, Njemačkoj, SAD-u i Velikoj Britaniji. Zato smo profesora Tuđmana pitali za komentar nekih aktualnih događaja.

Gospodine Tuđman što Vas je potaknulo da se na ovim parlamentarnim izborima politički angažirate tako da ste na listi HDZ-a ušli na drugo mjesto u prvoj izbornoj jedinici?

Nekoliko je razloga bilo za takvu odluku. Prvo jedna beskrupulozna manipulacija DORH-a, koji je objavom pokretanja Jadranka Kosoristrage protiv stranke HDZ-a dan uoči raspuštanja hrvatskog Sabora, želio riješiti izbore prije izbora. Sama ta činjenica ima za posljedicu da izbori neće biti pošteni. Istina je da su pojedinci iz HDZ-a zloporabili svoje pozicije, i da moraju odgovarati zbog postojanja crnih fondova. No pravna konzekvenca tih zloporaba ne može biti kriminalizacija cijele stranke i svega što je ta stranka učinila u stvaranje Hrvatske. A njezino kriminaliziranje i zahtjev za eliminacijom slušali smo smo tjednima prije toga iz redova SDP-a. Zato je uporaba DORH-a uoči izbora, a kao posljedica političkog pritiska SDP-a, primjer institucionalizirane korupcije.

Pokušaj „pravne” eliminacije HDZ-a uslijedio je nakon što su vodeći kukurikovci godinama kriminalizirali Domovinski rat. Koristili su sav instrumentarij javne diplomacije (od lijeve medijske gerile i nevladinih organizacija) kako bi optižili hrvatske generale i hrvatsku politiku u Haagu. Taj im plan nije uspio u javnosti, unatoč postojećim haškim presudama, pa su pomoću DORH-a iznudili kriminalizaciju HDZ-a.

Druga grupa razloga zašto sam pristao ići na listu HDZ-a u prvoj izbornoj jedinici tiče se samog HDZ-a. Gospođa Kosor najavila je promjenu statuta stranke. To implicira da HDZ mora u vrlo kratko vrijeme ići na izborni sabor, otvoriti demokratske procese kako bi se iz baze predlagali i birali svi kandidati ali i vodstvo stranke (na svim razinama) s otvorenih lista i s većim brojem kandidata. Osim toga očekujem da će se na svom saboru stranka jasno odrediti prema pogreškama koje su posljedica Sanaderova vođenja HDZ-a. A takvih pogrešaka ima puno. HDZ također treba ponovo definirati i svoj program i strategiju razvoja Hrvatske u narednom periodu na osnovama svojega utemeljitelja, predsjednika Tuđmana.

Ako krene tim putem HDZ će povratiti ne samo svoje izgubljeno članstvo nego i veliki dio svojeg biračkog tijela.

Jedan dio desnijega izbornog tijela Vam zamjera zato što ste se angažirali u stranci koja se detuđmanizirala tijekom zadnjega desetljeća te napravila politički zaokret od izvornih načela HDZ, kojeg je još 1989. kao svehrvatski pokret utemeljio dr. Franjo Tuđman?

HDZ je platio cijenu za politiku koju je vodio Sanader, a koja je u osnovi bila „tiha” detuđmanizacija. Izgubio je skoro 50 Ivo Sanaderposto svojeg biračkog tijela. 1990-ih imao je 19 od 21 župana. Pod Sanaderovim vodstvom taj se broj prepolovio.Slična je situacija i u općinama. Rekao sam što očekujem da HDZ treba učiniti da ponovo postane najjaća politička stranka. Vjerujem da je gospođa Kosor spremna na radikalne promjene. Konačno, ona je neke poteze već i najavila.

S druge pak strane, više je nego žalosna činjenica stanje među tzv. desnim strankama. Zagovarao sam zajednički nastup srodnih stranaka, udruga i pojedinaca koji u svojim političkim programima polaze od promicanja nacionalnih interesa i vrijednosti na kojima je stvorena hrvatska država. Nažalost, žalosno djeluju njihovi razlozi i obrazloženja zašto neće, ili ne žele, izići zajedno na izbore. Imamo preko 30-tak lista skoro u svakoj izbornoj jedinici, što je krajnje neozbiljno i neodgovorno.

Jedan dio tih stranaka, kao i dio biračkog tijela, razočarani su glasači HDZ-a iz 1990-ih. Štoviše, dobar je dio tih ljudi jako ogorčen na HDZ. Rekao bih s pravom. Osobno ću se založiti da se HDZ vrati na one programske osnove i da ponovo teži onim vrijednostima na kojima je i osnovan. Vjerujem da će se tim naporima pridružiti i dobar dio onih koji u nakon 2000. izgubili povjerenje u Sanaderovo vođenje HDZ-a.

Vodstvu HDZ-a se prigovara i za nedemokratsko vođenje stranke. Može li se nakon desetljeća urušavanja stranku više uopće demokratizirati?

Svaki pojedinac, organizacija, pa i institucija imaju svoje uspone i padove. U HDZ-u je bilo puno više demokracije 1990-ih, nego 2000-ih. Vjerujem da je jednostavno ponovo započeti unutar stranačku demokratizaciju. S formalnog stajališta to nije kompliciran proces. U stvarnosti treba puno više vremena da se stabiliziraju odnosi i usklade ideje između novoizabranih ljudi. No, to je proces koji, kada se obnovi, imat će svoje učinke. Jer će onima koji su nasilno ili na drugi način isključeni iz stranačkih djelatnosti dati satisfakciju, a novim i mlađim ljudima priliku da se afirmiraju u politici.

Meni se čini da će teže ići sa ponovnim uključivanjem intelektualne, gospodarske, kulturne i sportske elite. Naime, te su elite, realno gledajući, isključene iz svih stranaka, a ne samo HDZ-a. A bez njih nema Hrvatskoj izlaska iz kriza u kojima se nalazimo. Dokle god ne budemo sami predlagali i odlučivali o svojim programima – sve dotle će nam se javljati MMF (ili netko poput MMF) sa svojim prisilnim mjerama.A te i takve mjere nikada nisu bile mjere razvoja, već u najboljem slućaju mjere prisile da ne bude gore nego što jeste.

Isticanje Vaše kandidature na izbornoj listi HDZ-a čini se kao da je više uzbunila preživjele jugoslavenske komunističke strukture, čija mišljenja u javnosti svakodnevno artikulira na primjer Jelena Lovrić. Stječe se dojam da su se uspaničili samo zato što će se jedan Tuđman opet naći u Hrvatskom državnom saboru ili je možda riječ tek o prežitku mentalnoga sklopa, koji bi pojedine ljude i danas kao i u vrijeme Jugoslavije držao u kućnom pritvoru i političkoj izolaciji?

Ima tu svega i svačega. Nažalost, postoje niz novinara poput Jelene Lovrić, koja za prof. Tomca, akademika Aralicu i mmfmene tvrdi da nas je „vrijeme pregazilo”, da u današnjoj Hrvatskoj „malo značimo”, da smo „desničarski zombiji”. Gospođa Lovrić je još 1990-te bila član CK SKH. Nedavno smo imali prilike čitati da je još 1991. s nestrpljenjem očekivala tenkove JNA da sruše Vladu u Zagrebu. Ona iz svoje CK-ovske kože i uloge „društveno-političkog radnika” koji presuđuje koga je vrijeme pregazilo a koga nije – nije mogla izaći ni nakon 20 godina. Njoj je neprihvatljiva činjenica da birači odlučuju koga će vrijeme pregaziti. No, da može ljude vrijeđati, to je svoj toj lijevoj novinarskoj gerili samorazumljivo. Nemate niti jednog primjera da bi novinarsko društvo primijenilo svoj etički kodeks na svoje „društveno-političke radnike” koji sipaju uvrede, diskvalifikacije i dezinformacije o „desničarskim zobijima”. Naime, „desničare” smije vrijeđati tko i kako hoće, a bilo koja kritika „ljevičara” automatski je govor mržnje. To pravilo nije novo ono je naslijeđe SFRJ. Nažalost, naše je društvo još bremenito mentalnim i ideološkim nasljeđem bivše države. Ali ne samo u novinarstvu. Ovih dana gledano na TV „nezavisne” profesore kako komentiraju predstojeće izbore – a sve jedan do drugog su bivši članovi CK SKH i partijskih komisija koji su odlučivali sudbinama onih koje je, po J. Lovrić, vrijeme pregazilo i koji su „desničarski zombiji”.

Premda je predizborna kampanja u punom jeku iz medija se baš i ne bi moglo zaključiti da se radi izbornom vremenu kad birači odlučuju o vlastitoj sudbini u sljedećem mandatnom razdoblju. Jednom ste spomenuli kao da u kampanji sudjeluje na jednoj strani HDZ, a na drugoj DORH? Smatrate li da je za takvo stanje odgovoran zakonski položaj DORH-a ili je riječ o samovolji pojedinaca na njegovu vrhu?

Prvo treba reći da je dobro što su Vlada i vodstvo HDZ odlučno krenuli u obračun s korupcijom. Ono što nije dobro je uporaba DORH kako bi se osigurala sigurna pobjeda Kukuriku koaliciji. Redoslijed i timing pokretanja istrage protiv HDZ-a to potvrđuju. Osim toga, objavom da se odbacuje istraga protiv tržnica u Rijeci osam dana prije uzbora, samo se potvrđuje kako HDZ nema nikakve ni želje ali ni stvarnog utjecaja na DORH. Zato tim više zastrašuju izjave čelnika SDP-a da će podignuti tužbe protiv i privatnih osoba i službenih institucija koji su se usudili postaviti zahtjev da se istražuje njihovo djelovanje. Opet žele nametnuti pravilo da su neki „jednakiji” od drugih, odnosno najavljuje se da će oni biti iznad postojećih zakonskih normi.

Želim vjerovati da DORH radi po zakonskim odredbama, ali i uporabom zakona može se manipulirati i sa činjenicama i sa javnošću. Poznato je da ponekad NGO izvješćuju kako su izbori u nekim sredinama bili demokratski ali nisu bili fer. To se i nama događa: izbori će biti demokratski ali neće biti pošteni. Posljedica toga će biti još nestabilnija Hrvatska.

Kad je riječ o medijskoj kampanji, ovih je dana, tijekom obilježavanja 20. obljetnice stradanja Vukovara u velikosrpskoj agresiji, Hrvatska televizija u svojim dnevnicima optužila predsjednika Franju Tuđmana da pad Vukovara ali i za dorhnedopuštanje evakuacije djece iz opkoljenoga grada? O čemu se zapravo radi? Je li riječ tek o neznanju ili vještoj montaži kojom se odgovorost za masovne zločine i stradanja s JNA te Srbije i Crne Gore pokušava prebaciti na hrvatsko političko vodstvo?

Dva dana nakon što je preko 50.000 ljudi iz Hrvatske, BiH i inozemstva odalo počast Vukovaru i vukovarskim braniteljima, započela je na nedjeljnom Dnevniku HTV-a najsramnija medijska kampanja u kojoj se optužuje predsjednik Tuđman, Vlada RH i hrvatski Sabor za izdaju Vukovara. Podloga tome su fonogrami i materijali KOS-a plasirani još za vrijeme Vukovarske bitke, materijali koji su imali za cilj demoralizaciju branitelja a u konačnici rušenje prve demokratski izabrane vlasti u Hrvatskoj. Na suđenju Radenku Radojčići 1994., jednom od glavnih aktera „Opere”, propagandnog odjela KOS-a, dokazano je da je KOS snimao i prepravlja snimljene razgovore između predsjednika Tuđmana, generala Tusa, i još nekih sa braniteljima Vukovara. To je isto potvrdio i major KOS-a Mustafa Čandić na suđenju Slobodanu Miloševiću 2002. godine u Haagu. Urednik Dnevnika HTV-a je preuzeo te materijale kao autentične i započeo kampanju koja će uči u anale informacijskog ratovanja kao primjer bezobzirnog obraćuna s temeljnim vrijednostima na kojima je stvorena hrvatska država.

Da se radi o dobro isplaniranom scenariju vidi se i po tome što se nisu oglasile nadležne institucije i njihovi čelnici. Naime, postavlja se osnovno pitanje autentičnosti i vjerodostojnosti svih dokumenata. Da su dio njih falsificirani to je već dva puta potvrđeno na sudu. Sada je pitanje: a) tko je snimao te razgovore, b) iz kojih su izvora ti dokumenti plasirani u medije. Ako su snimani u zapovjedništvu obrane Vukovara, za koga je radila osoba ili grupa koja je snimala razgovore svojih nadređenih. Malo je vjerojatno da je to netko radio po službenoj osnovi. Zna se da je KOS imao mogućnosti pratiti većinu hrvatskih neštićenih komunikacija. Zato je vjerojatnije da su ovih dana korišteni fonogrami podrijetlom ih KOS-ovih arhiva. Postavlja se pitanje što su poduzele hrvatske izvještajne službe i DORH da bi sve to istražili i razjasniji?

Po svemu sudeći sustav nacionalne sigurnosti opet je zakazao. Bilo bi puno gore, ako namjerno nije poduzeto ništa da se ova podvala razotkrije. Što se tiče razgovora predsjednika Tuđmana i Dedakovića, i onoga dijela koji se odnosi na ponovni proboj preko Marinaca, predsjednik je rekao da se ne ide ponovo istim pravcem, jer su prethodna dva bila neuspješna a imali smo velikih gubitaka na tom pravcu. I taj se razgovor stavlja u krivi kontekst. A iz suzdržanosti sugovornika bilo je jasno da se na otvorenoj liniji ne mogu izdavati vojne zapovjedi. Osim toga, danas nitko ne spominje da je gospodin Dedaković pristupio i postao član HDZ-a, nakon što je rašćišćena podvala KOS-a koji je bio stvarni autor i optužnice protiv hrvatskog vodstva i letka u kojem se brani Dedaković. Dedaković je bio svjestan da je s vojnog stajališta i tromjesećna obrana Vukovara bila pravo čudo, te da se nije moglo učiniti više nego što se učinilo.

Vi ste po profesiji stručnjak za informacijske znanosti. Koja je svrha takvih montaža? Nije li možda riječ i o pokušaju da se skidanjem već spomenute srpske odgovornosti stvore preduvjeti za povlačenje hrvatske tužbe protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Den Haagu?

Najuspješnije su one informacijske operacije kojima se osigurava nekoliko ciljeva a deziformacije se mogu koristiti u Haagrazličite svrhe. Neposredni cilj ovih dezinformacija je diskreditacija predsjednika Tuđmana, kako bi se posredno diskreditirao HDZ na ovim parlamentarnim izborima. Dugoročni cilj je da javnost što lakše prihvati najavu i Pantovčaka i pretendenata na Banske dvore da se povuće hrvatska tužba za genocid protiv Srbije. Ne smijemo zaboraviti da smo prije nekoliko mjeseci već bili „informirani” da su Hrvati napali Srbe pa je zato došlo do sukoba u Vukovaru. Konačni cilj je diskreditacija Domovinskog rata kao posljedice „konglomerata loših politika”. „Loša” i „izdajnička” politika Zagreba bit će opravdanje da se moraju prihvatiti optužnice protiv branitelja što ih sustavno šalje Beograd, a stvari će se izjednačiti s time što će neke optužnice biti prihvaćene i od strane Beograda. Rezultat će biti marginalizacija branitelja i Domovinskog rata. Time će se izbrisati zasluge svih onih koji su stvarali hrvatsku državu i borili se za hrvatsku slobodu. Zasluge će dobiti oni koji su nas oslobodili zablude da je Domovinski rat neštvo važno u hrvatskoj povijesti.

Nekoliko dana poslije spomenutih priloga u Dnevniku opet je emitiran, samo sad s nekim „transkriptima” slična optužnica i za područje Dubrovnika. Odakle dolaze ti transkripti? Nisu li možda povezani opet s Uredom predsjednika kao i u Mesićevo vrijeme?

Taj transkript nije mogao doći s drugog mjesta nego s Pantovčaka. Odgovor koji ne znamo je kada i pod kakvim okolnostima je otišao iz arhive. Činjenica je da nema evidencije što je sve Mesić davao haškim istražiteljima, jer je arhiva Pantovčaka bila poput samoposluge za haške istražitelje. (Usput taj „neutralni” DORH nije pokrenuo niti jednu istragu o nezakonitoj distribuciji dokumenata s oznakom državna tajna, iako su se i Mesić i njegovi savjetnici javno hvalili kako mimo svih zakonskih procedura dostavljaju klasificirane dokumente i medijima i haškome Tužiteljstvu). Taj i drugi transkripti samo dokazuju u kakvim je sve teškim okolnostima tada bila Hrvatska. Nije samo Vukovar bio pred padom nego i Dubrovnik, a slično je bilo i sa Zadrom, Gospićem pa čak i Siskom. Konačno tada je okupirano 30% hrvatskog teritorija, a istovremeno se vodio i propagandni rat s ciljem da se natjera političko i vojno vodstvo na kapitulaciju. U takvim okolnostima bilo je svakakvih prijedloga, pa je trebalo razlučiti tko stoji iza pojedinih solucija. Tko plasira dezinformacije o izdaji, trgovini teritorijem, zloporabom novca za oružje, itd. A tko je spreman boriti se do kraja.

Stječe se dojam kako u ovoj informacijskoj igri sudjeluje više čimbenika, a kad se povuče crta, ispada kako svi zajedno nastupaju protiv HDZ-a. Je li samo problem u politici stranke koju vodi gospođa Kosor ili se možda, kako neki smatraju, radi o medijsko-političkim operacijama za stvaranje tzv. jugosfere?

Javna diplomacija i informacija danas su osnovni instrumenti nacionalne moći. Velike i jake zemlje imaju razrađene informacijske strategije kako bi osigurali informacijsku superiornost i dominaciju vlastitih informacija u stranim zemljama. Istovremeno izgradili su sustave da sami sebe štite od dezinformacija. Nažalost, Hrvatska je otvorena bojišnica u kojoj djeluju različiti akteri. A to znači da su u igri i različite strategije koje ne moraju sve težiti istome cilju. Jasno da je jedna od strategija i jugosfera. Prije nekoliko godina britanski su stratezi javno zagovarali primjenu „nove imperijalne politike” prema podrućju zapadnog Balkana. Samostalni akteri poput Sorosa imaju slične ciljeve, iako iz različitih pobuda. Međutim, diskreditacija Domovinskog rata i hrvatske politike iz 1990-ih u interesu je i Srbije, ali i dijela Bošnjaka, iz oprečnih razloga. I multinacionalnim kompanijama (medijskim korporacijama, itd.) može biti od interesa težiti sličnim ciljevima kako bi obvezali na kooperativnost sebi prikladne političke grupacije u Hrvatskoj.

Hrvatska je bespomoćna pred svih tim izazovima i informacijskim napadima. Nema niti svoje informacijske strategije niti planira zaštitne mjere.

Možemo li se uopće oduprijeti tom projektu oživljavanja neke inačice državnoga zajedništva koji je nekad činio bivšu Jugoslaviju? Kako?

Postoji nekoliko inačica oživljavanja jugosfere, koje sve ne teže „državnom zajedništvu”. Zato su te „mekše” opcije, jer im se ne naslućuje konačni cilj, ponekad za javnost prihvatljivije a za budućnost Hrvatske i pogubnije.

Mišljenja sam da Hrvatska treba postići suglasnost oko vitalnih nacionalnih interesa i na temelju toga definirati svoju strategiju razvitka kao srednjeeuropske i mediteranske zemlje. Te su koordinate određene njezinim geostrateškim položajem i kulturnim nasljeđem. One pak koji inzistiraju na dobrosusjetskim odnosima prvenstveno sa Srbijom i Crnom Gorom, treba podsjetiti da se Hrvatska graniči jednako tako i s BiH, Italijom, Slovenijom, Mađarskom te da imamo dugu tradiciju državnih veza s Austrijom.

Treba uzeti u obzir i buduću poziciju Hrvatske u EU. A za sudbinu Hrvatske tada će biti presudno kakva će biti EU. Hoće li svojim članicama ostaviti dovoljno prostora za čuvanje i promicanje nacionalnog i kulturnog identiteta. Na tom će se pitanju slomiti ili pak graditi sudbina EU. Zato Hrvatska treba jaku Vladu koja će znati, prvo, definirati a zatim i promicati hrvatske nacionalne interese. Nije mi poznato da smo postigli dogovor o takvoj strategiji razvoja Hrvatske.

Mate Kovačević,
Hrvatsko slovo

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save