Je li ova vlast antihrvatska? Pročitajte ovaj mali podsjetnik na njihova djela i lako ćete donijeti ispravan zaključak
Trenutačna vlast nije pocrvenjela jer je oduvijek i bila crvena. Nadajmo se da će ovog puta i kod parlamentarnih izbora Hrvati progledati te shvatiti kome ne smiju dati svoj glas.
{jathumbnail off}Kao primjer izlaska iz komunističke jednosmjerne ulice, naveo bi primjer danas dvojice staraca, Josipa Boljkovca i Jože Manolića, koji bi trebali biti procesuirani za svoja nedjela u tom režimu.
Zacijelo, hrvatski narod ne bi imao ništa od toga da oni završe u zatvoru. Međutim, da se ispričaju hrvatskom narodu, da osude režim kojem su služili, bili bi donekle rehabilitirani, a ovako će ostati na stalnoj povijesnoj listi zločinaca, kao i ovi njihovi današnji zaštitnici i ideološki slijednici toga zločinačkog režima.
Vidjeli smo da je ta anacionalna prokomunistička mašinerija načeta prilikom izbora predstavnika Hrvatske u Parlament EU-a, kada je izabran podjednaki broj zastupnika prohrvatske i prokomunističke ideologije. Nadajmo se da će ovaj puta i kod parlamentarnih izbora Hrvati još jasnije progledati i shvatiti kome ne smiju dati svoj glas.
Analitički podsjetnik antihrvatske politike ove vlasti
Naime, analitički pregled aktivnosti ove vlasti govori da ona realizira Račanov program detuđmanizacije samostalne Hrvatske u svim njenim bitnim odrednicama, što potvrđuju sveukupne aktivnosti koje vodi ova vlast. To je s jedne strane logično, jer se radi o jugokomunističkim ideolozima i njihovim ideološkim slijednicima koji su 1990./91. bili protiv razbijanja Jugoslavije i protiv stvaranja samostalne Hrvatske. Je li oni uopće iskreno i sa žaljenjem, mogu odati pijetet žrtvama Vukovara ili to rade protokolarno, s figom u džepu, neka to ocijene čitatelji.
Oni su, na čelu s Ivicom Račanom i koalicijom, 25. lipnja 1991., napustili Hrvatski sabor kada se donosila odluka o izdvajanju Hrvatske i sastava SFRJ. Oni su na čelu s Ivicom Račanom i njegovom koalicijom, 14. travnja 2000., donijeli Deklaraciju o suradnji sa sudom u Haagu, koja glasi: „Republika Hrvatska ne dovodi u pitanje pravo suda da pokreće postupke utvrđivanja odgovornosti za počinjene zločine za vrijeme i neposredno nakon završetka Domovinskog rata, obvezujući se istovremeno za odgovarajući suradnički odnos u kaznenom progonu i suđenju optuženima za ratne zločine“. Ta Deklaracija otvorila je vrata Tužiteljstvu Haaga za progon – procesuiranje hrvatskih branitelja.
Stipe Mesić kao predsjednik RH, 2000. godine, umirovio je sedam aktivnih generala proizašli iz Domovinskog rata. To je ujedno prva službena lustracija visokih časnika Hrvatske vojske. Šime Lućin je kao ministar unutarnjih poslova, 27. 5. 2000., izvršio totalnu lustraciju – progon hrvatskih policajaca. Tada su nasilno umirovili ili otpustili preko pet tisuća hrvatskih policajaca proizašlih iz Domovinskog rata. Kod protjerivanja hrvatskih policajaca Lučin je izjavio da su otpušteni jer nemaju potrebnu stručnu spremu. Šime Lučin je 6. 6. 2002. izjavio da u policiji više nema nitko bez srednje stručne spreme. Među otpuštenima bio je i Josip Špehar koji je završio Policijsku akademiju, Šime Zečević koji je završio srednju policijsku školu, ali to nije bilo dovoljno tim prokomunističkim ideolozima, oni su uživali i nastavili u šikaniranju. Antun Mijatović iz Privlake kaže da u Policijskoj postaji u Tovarniku radi policajac Mihajlo Resanović koji je 1991. bio u četničkim formacijama kada su na tom području počinjeni ratni zločini. Taj Srbim ima stan u Šidu i svaki dan po završetku smjene u civilnom odijelu putuje u Srbiju obitelji, a formalno je prijavljen u Hrvatskoj. Uz to, Mijatović kaže da na tom području ima preko 90 % policajaca Srba koji su bili u četničkim formacijama za vrijeme srbočetničke agresije na Hrvatsku (Fokus, 13. 6. 2002.).
Ti otpušteni hrvatski policajci protestirali su i štrajkali glađu na Markovu trgu u Zagrebu preko šest mjeseci, ali to tvrdokorne komuniste nije diralo, jer su i dalje nastavili sa svojom prokomunističkom lustracijom. Nadalje, Račan i Lučin, umjesto istjeranih hrvatskih policajaca, u hrvatsku policiju primili su 39 policjaca srpske nacionalnosti. Milan Đukić i Željko Mrkšić su primljeni s nezavršenom osnovnom školom, te Dalibor Lacmanović, Dragoljub Veljin i Zoran Vuletić sa osnovnom školom (uvjet za policajca je srednja stručna sprema. Ministrica obrane Željka Antunović nastavila je s lustracijom branitelja u Hrvatskoj vojsci. Ona je otpustila ili umirovila oko 180 visokih časnika, a čistka je dalje nastavljena.
Ministar vanjskih poslova Tonino Picula u Račanovoj vladi u jednoj noći smijenio je 35 hrvatskih dužnosnika u hrvatskim veleposlanstvima. Kako se diplomacija rješava u dogovoru s predsjednikom RH, tada je to bio ortodoksni prokomunistički ideolog Stipe Mesić. Ministar hrvatskih branitelja u Račanovoj vladi, Ivica Pančić, nastavio je voditi tu anacionalnu, antihrvatsku politiku ignoriranjem, podcjenjivanjem i šikaniranjem hrvatskih branitelja, govoreći da ih je preko 80 % lažnih invalida, te da su činove zaslužili za šankom. Pančić u svojoj biografiji piše da je tri godine studirao u Beogradu, što potvrđuje njegovo ideološko političko usmjerenje, a Račan je takve i tražio. Pančić se nikad nije lijepo izražavao prema Domovinskom ratu, o dragovoljcima, kao ni prema predsjedniku dr. Franji Tuđmanu. Za vrijeme srbočetničke agresije Pančić je pobjegao iz Vukovara, a tamo ostavio svoje roditelje. Danas kada usporedimo tadašnjeg Račanovog ministra branitelja i danas Milanović– Josipovićevog ministra hrvatskih branitelja, Predraga Matića, teško je naći ozbiljniju razliku.
Ivica Račan i njegova prokomunistička bratija, toliko su bili protiv samostalne Hrvatske i hrvatskih nacionalnih vrijednosti, da su 30. svibnja 1990., prilikom konstituiranja prvog višestranačkog Hrvatskog sabora, ignorirali hrvatsku himnu „Lijepa naša“ tako što su ostali sjediti dok se himna svirala, već su ju odslušali sjedeći. Tada je Račanova glasnogovornica Gordana Grbić tražila je da se odsvira jugoslavenska himna „Hej slaveni“. Pritom je ova kći jugokomunističkog političara iz srpske kvote u Hrvatskoj rekla da ih ima puno koji tu himnu doživljavaju kao svoju himnu. Ivo Škrabalo saborski zastupnik iz HSLS-a bio je Račanov i Budišin ideolog, koji je izradio sramni i preopasni prijedlog izmjena Zakona o državnim praznicima, što je Sabor prihvatio i na taj način se pridonijeli detuđmanizaciji hrvatskih nacionalnih vrijednosti. Rezultat takve politike vidimo danas kada su građani zbunjeni kada je koji državni praznik;
Predstavnici kukuriku koalicije redovno prisustvuju proslavama četničkog slavlja u Srbu 27. srpnja. To je dan koji simbolizira četničko klanje Hrvata koje je trajalo od 1941. Pa sve do 1945., s tim da tada nije prestalo, već nastavljeno pod kapom titovkom i crvenom zvijezdom petokrakom. Predsjednik RH Ivo Josipović javno veliča crvenu zvijezdu petokraku simbol velikosrpsko-komunističkog režima, pod kojim je hrvatski narod od 1945. do 1990. bio obespravljen, proganjan, a mnogi likvidirani. Pod tom crvenom zvijezdom petokrakom srbočetnici su 1991. izvršili agresiju na Hrvatsku.
Predsjednik Ivo Josipović izjavio je u Rijeci kako će on raditi da cijela Hrvatska pocrveni, to znači postane anacionalna i prokomunistička. Pod vodstvom Ive Josipovića i predsjednika Vlade RH Zorana Milanovića, objavili su Registar hrvatskih branitelja i na taj način „legalno“ dostavili popis hrvatskih branitelja srbočetničkim ideolozima na čelu kojih je Savo Štrbac, koji je samo „dopopunio“ svoj arhiv.
Bilo je naivnih branitelja koji su podržavali takvu objavu, govoreći da oni nisu lažni branitelji i zato se ne boje. Pritom su zaboravili da Savi Štrpcu nije potreban popis lažnih, već pravih hrvatskih branitelja, posebno dragovoljaca. Nikada nikome nije palo na pamet, i ne bi se usudio da zatraži objavu registra sudionika NOB-a, takozvanih Mesićevih „antifašista“.
Ivan Runje/hrvatski-fokus.hr
