KANONIZACIJA STEPINCA: Katolički kler u Hrvatskoj optimističan!
Stepinac neće biti svetac sve dok se Srbi s tim ne slože, no katolički kler u Hrvatskoj ipak je optimističan
Proces kanonizacije zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca neće se nastaviti prije formiranja ili za vrijeme rada zajedničkog srpsko-hrvatskog povjerenstva, čiji je osnutak predložio papa Frane, i prije nego to obje strane prihvate, rekao je apostolski nuncij u Srbiji msgr. Orlando Antonini i tako ponovno hladnim tušem okupao hrvatske katolike, koji iščekuju dan kad će čovjek kojeg drže ispravnim svjedokom evanđelja, sukobljenim s oba ideološka zla dvadesetog stoljeća, fašizmom i komunizmom, biti proglašen svetim.
Tako je Stepinac, čiji je proces za proglašenje svetim, prema mišljenju svih vatikanskih i hrvatskih komisija, završen, bačen u vatru hrvatsko-srpskih odnosa, i to u njegov najužareniji dio – Drugi svjetski rat, koji unatoč svim deklarativnim stremljenjima prema budućnosti još uvijek nije ugašen, posebno otkad je u Srbiji na vlasti opcija otvoreno sklona četništvu i službenoj rehabilitaciji svojih nacističkih kolaboracionista, kako se to nekoć nazivalo.
A radu komisije o kojoj je riječ nema traga u javnosti, osim vijesti da bi joj na čelu trebao biti Porfirije, mitropolit zagrebačko-ljubljanski. Ne može se doznati ni čime bi se ona zapravo trebala baviti, može se samo pretpostaviti kako će susreti izgledati: iznijet će dokumente i jedni i drugi i baviti se povijesnom ulogom nadbiskupa Stepinca. S tim da je zagrebačka nadbiskupija, odnosno Stepinčev postulator kauze msgr. Juraj Batelja odavno otisnuo golemu biblioteku dokumenata, povijesnih izvora, svjedočanstava i različitih pogleda na Stepinčev život, dok se Srpska pravoslavna crkva poziva ponajviše na izvore komunističkih historiografa koji su se nakon montiranog procesa 1946. godine utrkivali u nabacivanju ljage na lik zagrebačkog nadbiskupa.
Prema tome, sva su očekivanja da će pobijediti povijest i papir, no ostaje činjenica kako je Vatikan upravo na Stepinčevu primjeru načinio povijesni i nezabilježeni presedan; dvije crkve, Katolička i Pravoslavna, nikad se nisu savjetovale, a kamoli pokretale raspravu oko kanonizacije svojih svetaca i svetitelja! Srbija očito i u ovom pogledu ima nadmoćnu diplomaciju nad nevidljivom hrvatskom, budući da su pitanje Stepinca postavili ponajprije kao vrhunsku političku, a ne vjersku temu, što jedna kanonizacija zapravo i jest.
Drugi stil
Premda će hrvatski biskupi i svećenici kazati kako su u vezi sa Stepinčevom kanonizacijom mirni i sigurni u pozitivan ishod, ispod površine tinja nezadovoljstvo ovakvom Papinom inicijativom, koji, po njihovu mišljenju, ne zna u što se upustio pokušavajući razabrati povijesnu istinu iz magle srpske mitologije, koju s velikim uspjehom desetljećima plete SPC oko povijesnih događaja i položaja Srba na ovom području.
Dr. don Josip Dukić s Katedre za povijest splitskoga KBF-a navodi kako su sve institucije Katoličke crkve oko Stepinčeve kanonizacije rekle “da”, a očito je da ova rasprava ponajviše treba dvjema državama, Svetoj Stolici i Srbiji.
– Srbija se sprema ući u Europsku uniju i za to joj je nužna i potpora Svete Stolice, a s druge strane Papa priželjkuje približavanje Istočne i Zapadne crkve. Pitanje je zna li u što se upušta. Hrvatski vjernici vide da je prošlo vrijeme pape Ivana Pavla II., koji je savršeno čitao odnose u Europi, kako političke, tako i vjerske, dok papa Frane ima drugi stil i način. Budući da srpska politika pa i Crkva žive dobrim dijelom u mitovima, dok su im povijesni izvori i dokumenti sporedna stvar, ova bi rasprava mogla biti mučna.
Za Srbe je pitanje Stepinca u prvom redu političko, a katastrofalno je povijesne osobe dovoditi u dnevnopolitički kontekst, dok Hrvati u njemu vide osobu koja se glasno odupirala svim okrutnostima sistema svog vremena. Nažalost, kad se prati slučaj Stepinca u srpskoj javnosti, onda se zapaža redukcionizam: sve hrvatsko je ustaško. Ozbiljna rasprava od toga se mora čuvati, slično kao i na našoj strani, da je sve srpsko četničko. No, povijesna istina ne može se prikriti lažima, a Hrvati bi raspravu koja slijedi trebali iskoristiti u pozitivnom smislu, za to imamo dovoljno dokaza – uvjeren je dr. Dukić.
Borac za istinu
Optimističan je i kapucinski teolog fra Bono Zvonimir Šagi, smatrajući Stepinca borcem za istinu, pravdu i ljubav, što ga je na koncu stajalo slobode i života.
– Dokumentirani su svi prosvjedi nadbiskupa Stepinca upućeni Paveliću i ustašama, i oko Jasenovca, oko rasističkih zakona, progona nevinih, sačuvana su svjedočanstva o spašavanju Srba, Židova, čak i komunista. Nacisti i ustaše su mu prijetili, čak su mu i brata ubili… Ne znam koliko je bilo ljudi na tako visokom položaju u tadašnjoj okupiranoj Europi koji su ovako glasno i javno prosvjedovali protiv fašizma. Suludo je optuživati Stepinca za ustaške zločine jer nema traga tome da ih je podržavao ili poticao, osim u pedesetogodišnjoj komunističkoj propagandi, opet bez ikakvih dokaza. Dakle, Papa podržava diskusiju u kojoj Srbi neće ništa dokazati. Mislim da je Papin cilj poticanje ekumenskog dijaloga i na pitanjima u kojima se ne slažemo – mišljenja je fra Bono.
Primio orden od Nikolića
Oproštaj apostolskog nuncija msgr. Orlanda Antoninija s vlastima u Beogradu bio je, prateći izvješća, u najmanju ruku dirljiv. Nadbiskup Antonini je ovog ljeta od predsjednika Nikolića primio ‘Orden srpske zastave drugog stepena’ za istaknute zasluge u razvijanju i učvršćivanju prijateljskih odnosa i suradnje Srbije i Svete Stolice, a Nikolić je na oproštaju istaknuo da su odnosi Srbije i Vatikana na ‘istorijski najvišem stepenu’.
– Srbija cijeni podršku koju nam daje Sveta Stolica u procesu eurointegracija i posebno sam zahvalan na principijelnoj poziciji Svete Stolice po pitanju nepriznavanja jednostrano proglašene nezavisnosti Kosova i Metohije – kazao je Nikolić.
DAMIR ŠARAC/SLOBODNA DALMACIJA
