VOLIM NOGOMET: Stanje u regiji – nikad bolje!
Nogometna reprezentacija je stigla tamo gdje cilj ne smije biti tek sudjelovanje – Pri kraju su kvalifikacije za sudjelovanje na nogometnom prvenstvu Europe u Francuskoj iduće godine. Poznato je 20 reprezentacije koje će igrati na tom prvenstvu, a preostale 4 bit će poznate nakon dodatnih kvalifikacija.
Kvalifikacije s jasnom razdjelnicom
Hrvatska nogometna reprezentacija naći će se tamo gdje joj je po kvaliteti i mjesto. Njen put do Francuske može se podijeliti u 2 dijela, onaj do utakmice Hrvatska-Italija u Splitu, i onaj nakon nje. U prvih 5 utakmica 4 puta smo pobijedili, i samo protiv Talijana u Torinu odigrali 1:1, uz 15 postignutih golova i samo 2 primljena. Uz to, protiv Italije u Torinu smo do dvadesetominutnog prekida utakmice petnaestak minuta prije kraja, kojeg su izazvali hrvatski „navijači“, odigrali vjerojatno najbolju utakmicu posljednjih godina, u potpunosti nadigravši jednu od konstantno najboljih reprezentacija svijeta.
U posljednjih 5 utakmica, protiv istih protivnika kao i u prvih 5, postigli smo 2 pobjede, dvije smo utakmice odigrali neriješeno, a jedan smo susret izgubili, uz 5 postignutih i 3 primljena pogotka. No, tih pet odigrali smo u mučnom ozračju, one u Hrvatskoj pred praznim tribinama, one u gostima uz zabranu dolaska hrvatskih navijača.
Sjetimo se samo kukastog križa iz Splita, i nikad otkrivenih počinitelja. Niti izgrednici koji su prekinuli susret u Torinu nisu uopće kažnjeni. Sjećamo se dvije loše odigrane utakmice, u Azerbajdžanu i Norveškoj, od kojih je prva uslijedila 2 dana nakon što je ključni igrač reprezentacije Luka Modrić svjedočio kao svjedok optužbe protiv šerifa u hrvatskom nogometu, Zdravka Mamića. Nikada Modrić nije odigrao u pet dana tako dekoncentrirano kao u te dvije utakmice. I najveći hrvatski mediji bitno su doprinijeli stvaranju negativnog ozračja oko reprezentacije.
Funkcioniranje HNS-a preslika je funkcioniranja Dinama
Vrh hrvatskog nogometa, dakle oni koji donose odluke, u potpunosti je u šakama jednog čovjeka, Zdravka Mamića, i mreže koju je izgradio. Najprije u Dinamu, a zatim i na svim razinama Hrvatskog nogometnog saveza. Mamić je pravilno procijenio da su Hrvati nadareni za nogomet, da ima mnogo sjajnih trenera koji rade s mlađim uzrastima, i koji stalno „proizvode“ odlične nogometaše. Koliko god tih odličnih mladića treba dovesti u Dinamo, gdje zajedno s odličnim mladim nogometašima iz Dinamove škole nogometa postaju roba koju će Mamićevi menadžeri prodati u inozemstvo, i pri tome sjajno zaraditi.
Ako netko u Dinamu ne želi potpisati ugovor s Mamićem, nema više što tražiti u tom klubu, sjetimo se, primjerice Kranjčara, Kramarića, Tomečaka. A Dinamo će biti prvak Hrvatske, makar u momčadi koja ima sjajnu omladinsku školu, veliku većinu igrača čine stranci.
Mamić se, međutim, nije zadržao na Dinamu, već je “osvojio” i HNS. I tu je pravilno procijenio, da se može još više zaraditi prodajući igrače koji igraju u reprezentaciji. A reprezentacija će uvijek biti dovoljno dobra da pokrije „rad“ HNS-a, tako što će se, primjerice, kvalificirati na najveća natjecanja. Stoga je i uoči početka kvalifikacija kao cilj postavljeno samo pojavljivanje u Francuskoj, bez obzira na to što hrvatska nogometna reprezentacija vrijedi daleko više od tek sudjelovanja u Francuskoj.
Rezultat takvih politika su već godinama otužno prazne tribine na Dinamovim utakmicama i negativno okruženje koje se stvara i gradi oko reprezentacije. A reprezentacija je daleko najbolje što u nogometu imamo. Da bude jasno, u današnjem športu, posebice nogometu, klupski uspjesi stvar su novca, kupovine igrača. (Zapravo, u kolektivnim športovima postoje samo dva kluba koji se s uspjehom natječu na najvišoj razini, a da su bilo svi, bilo velika većina igrača iz iste države iz koje je i klub, rukometni klub Zagreb i vaterpolski klub Jug iz Dubrovnika).
Problem je vidljiv, ne i rješenje
Velikoj većini Hrvata jasno je da problem hrvatskog nogometa nije u igračima, već u jednom jedinom čovjeku, Mamiću, i da bi se ozračje oko reprezentacije trenutno promijenilo odlaskom tog čovjeka i njegovog utjecaja iz HNS-a. Mnogi, međutim, pogrješno vjeruju da se Mamića može maknuti iz HNS-a tako da se, primjerice, zbog navijačkih nereda hrvatska nogometna reprezentacija izbaci s najvećih natjecanja.
Naivni su oni koji misle da bi, primjerice, neodlazak Hrvatske u Francusku bio doveo do smjene Mamića i njegovih ljudi, poput predsjednika HNS-a, Davora Šukera. Tko bi ih smijenio? Pa u HNS-u, baš kao i u Dinamu, oni koji odlučuju o imenovanjima, izabrali su, sve po propisima, Mamića za izvršnog dopredsjednika, i HNS-a i Dinama. Oni će ga birati sve dok on to želi. Jedini koji može smijeniti Mamića pravna je država kako dosljednim provođenjem, tako i korigiranjem zakonske regulative.
Nogometni zemljopis
Dotaknimo se na kraju i naše regije, reprezentacije iz nje postigle su naime sjajan uspjeh: Hrvatska, Austrija, Češka i Slovačka izravno su se kvalificirale za Euro, dok kroz dodatne kvalifikacije to mogu uspjeti i Mađarska i Slovenija. Što se reprezentacija s Balkana tiče, o kojima naši vodeći mediji tako rado vole pisati, na Euro će Albanija i Rumunjska, u dodatne kvalifikacije Bosna i Hercegovina, a ispale su Srbija, Bugarska, Crna Gora i Makedonija.
D. J. L./hkv.hr
