PANIKA I RASULO: Regionci trče počasni krug!
Veliki vanjskopolitički zaokret
Iako je Hrvatska već dvije i pol godine članica EU, vladajuća politička garnitura gotovo u cijelosti i na svim razinama sastavljena je do ljudi kojima su i misli i srce duboku u regionu. Riječ je ponajprije o ljudima koji su baštinili sve privilegije u vrijeme Jugoslavije.
Iako Jugoslavije više nema oni i upravljaju državom i čine sve kako bi Hrvatska i dalje funkcionirala kao Titova nesvrstana Jugoslavija, što više priljubljena i podložna Srbiji u zajednici „bratskih naroda“ regiona. Ne treba ni spominjati da je Ured Predsjednika u vrijeme Ive Josipovića bio kamen zaglavni probalkanske neojugoslavenske politke, sentimentalno vezane s Rusijom i istočnim blokom.
Unutoč tome neojugoslavenskom monolitu, Kolinda Grabar Kitarović u svega 8 mjeseci svojega mandata učinila je kopernikanski obrat u vanskoj politici. Dok se Vesna Pusić i dalje bavi regionom, a u slobodno vrijeme neuspješnim lobiranjem za glavnu tajnicu UN, Hrvatska predsjednica nastoji ojačati slabašne veze s članicama Europske unije i Sjeveroatlantskog saveza. Posebnu pozornost i poseban naglasak Predsjednica posvećuje uspostavljanju čvrstog odnosa s zemljama Višegradske skupine: Poljskom, Češkom, Slovačkom i Mađarskom. Riječ je o srednjoeuropskim zemljama koje zajedno s Hrvatskom čine kralježnicu Europe koja se proteže od Baltika do Jadrana. Ovim uistinu strateškim, pa i vizionarskim vanjskopolitičkim potezima Kolinda Grabar Kitarović želi Hrvatsku pozicionirati sa zemljama s kojima nas spajaju višestoljetne povijesne, kulturne i civilizacijske veze.
Već u prvoj godini svoga mandata, 2000. godine, tadašnji 66-godišnji predsjednik Stjepan Mesić zajedno s Račanovom šesteročlanom koalicijom, sazvao je krajem studenog (baš kada su nastajale obje Jugoslavije) tzv. Zagrebački summmit na kojemu su udareni temelji tzv. Zapadnog Balkana. Bio je to projekt kojim se htjelo vratiti Hrvatsku u novu Jugoslaviju, po modelu: 6-1+1. Dakle 6 bivših jugoslavenskih republika, minus Slovenija, plus Albanija. Da je riječ o ozbiljnom i strateškom projektu vidljivo je i iz činjenice da su već 1. travnja 2004. sve zemlje od Baltika do Jadrana primljene u Europsku uniju, ali Hrvatskoj su sva vrata bila zatvorena. Za Hrvatsku je bio namjenjen projekt utapanja u Zapadni Balkan sa Srbijom na čelu, i tek u tom paketu ulazak u EU.
Tijekom HDZ-ove vladavine 2004. do 2011. uz velike napore i golema podmetanja Hrvatska se uspjela iščupati iz zapadno-balkanskih kliješta i samostalno ući u EU i NATO.
Nove geopoličke okolnosti stavljaju pred nas nove zadatke. U sukobima između Ukrajine i Rusije, zemlje srednje Europe sve su više izložene prijetnjama velikoruske agresivne polike. Ovo se posebno odnosi na energetsku ovisnost srednjoeuropskih zemalja, točnije zemalja koje se protežu od Baltika do Jadrana.
Sjedinjene Države sa svoje strane potiču na energetsku neovisnost tih zemalja, pri čemu je Hrvatska početna i ključna točka. Kamen temeljac u pretvaranju Hrvatske u energetsko čvorište jest planirani LNG terminal na otoku Krku. Time Hrvatska ima priliku postati regionalno energetsko čvorište Srednje Europe.
Sve ovo naši neprijatelji jako dobro znaju. To je i razlog zbog kojega su se okomili na posjet Hrvatske predsjednice Budimpeši, na kojemu se održavao skup zemlaja članica Višegradske skupine, koji se stjecajem okolnosti događao upravo u vrijeme Dana hrvatske neovisnosti. Iako je Kolinda Grabar Kitarović taj dan proslavila s Hrvatima u Budimpešti, Milanović nije mogao prikriti svoju zlobu prozivajući hrvatsku predsjednicu zbog čega toga dana nije bila u Hrvatskoj. Koliko je Milanoviću stalo do Predsjedničine nazočnosti možemo vidjeli u slučaju kada je se Milanovićev potrčko Josip Leko uskratio hrvatskoj predsjednici nazočnost, a time i njezinu potporu, na saborskoj sjednici na kojoj je jednoglasno odbijena arbitaraža o granici u Savudijekoj dragi.
Zemlje Višegradske skupine posebno su zabrinute neokontroliranim masovnim priljevom migranata, i to ne samo iz ratom zahvaćenih područja nego iz siromašnih zemalja koje svoje goleme demografske viškove prevaljuju u Europu. Hrvatska predsjednica u pauzama sjednice potvrdila je da Republika Hrvatska ne nadzire vlastite granice, iako je to jedan element kojeg je ona zahtjevala od hrvatske Vlade od samog početka krize. Založila se da migranti u Hrvatsku ulaze samo preko legalnih graničnih prijelaza kao i da Hrvatska mora pojačati mjere osiguranja nelegalnih prijelaza. Mađarska je članica Schengenske zone i ima stroge obveze čuvanja vanjskih granica Schegena. Hrvatska je kandidat za pristupanje schengenskom sporazumu, ali sama ovu krizu nije iskoristila kao priliku za dokazivanje vlastite spremnosti za ulazak u istu, rekla je tom prigodom hrvatska predsjednica. U tome je hrvatska vlada potpuno zakazala. Naše granice kao da i ne postoje. U svega 20-ak dana kroz Hrvatsku je prošlo gotovo 200 tisuća migranata. Stihija kojom slučajna vlada „rješava“ ovaj problem ukazuje da nije su stanju zaštititi Hrvatsku od bilo kakve ozbiljnije ugroze.
Hrvatska je gospodarski uništena, demografski ispražnjena, demoralizirana, izgubljena u vremenu u kojemu bi trebala sabrati sve svoje snage kako bi se pripremila i očuvala u izazovnom vremenu koje je pred nama. Pobjeda Kolinde Grabar Kitarović na predsjedničkim izborima početkom ove godine početak je te velike i nužne promjene.
Očekivana pobjeda Domoljubne koalicije na predstojećim parlamentarnim izborima nužni je korak kako bi Hrvatska stala na obje noge i kako bi se riješila neokomunističkog, projugoslavenskog i probalkanskog balasta te se okrenula vlastitim interesima. Pristupanje zemljama Višegradske skupine, najbolji je način da očuva svoj kukturološki i civilizacijski identitet te svoje geostrateške interese.
Mato Kros/hrsvijet.net
