VJEKOSLAV KRSNIK: Hrvatska konačno izlazi iz „regiona“
Od stvaranja hrvatske države vanjska politika Zagreba vrludala je bespućima stvarnog položaja države koja je istodobno balkanska, mediteranska i srednjeeuropska, ali je bila i još je uvijek pod pritiscima velikih svjetskih i europskih sila koje na ovom području imaju geopolitičke interese.
Sam se predsjednik Tuđman iako je gledao prema Europi dao u svojoj iluziji da bi Hrvatsku mogao vratiti u nekakve nove granice bivše banovine dao uvući u dugotrajnu ratno-pregovaračku igru sa Slobodanom Miloševićem kojemu je s druge strane jedini cilj bio da proširi granice Srbije prema Zapadu. Kad sam bio vanjskopolitički komentator „Slobodne Dalmacije“ jedan se američki univerzitetski profesor za posjeta Hrvatskoj 1992. godine u intervju čudio zašto se Hrvatska nije vezala za tzv. Višegradsku skupinu koju su tada činile Poljska, Čehoslovačka i Mađarska.
Rat je na prostoru bivše Jugoslavije završio potpunim raspadom komunističke federacije, definitivnim porazom velikosrpske politike i rođenjem čak sedam država. U nekim europskim glavama međutim još uvijek nije pokopana ideja o nekakavoj novoj asocijaciji koja i ne mora biti politička, pa su tako stvorene konstrukcije Zapadnog Balkana, bez Slovenije, ali s Albanijom ili „jugosfere“, ili pak nekakvog Mesićevog regiona. Štoviše na samom početku vladavine dvojca Mesić-Račan u Zagrebu je održana konferencija o Zapadnom Balkanu koju je inicirala Francuska preko Stipe Mesića. Ta ideja je još uvijek živa u Bruxellesu, a osobito u Londonu, ali joj se u posljednje doba priklanja na izvjstan način i Merkelina Njemačka. Ona forsira inicijativu „Brdo-Brijuni“ što je drugo ime za Zapadni Balkan. U Hrvatskoj je nakon Stipe Mesića glavni uporni propagator ideje povezivanja na području bivše Jugoslavije bio dosadašnji predsjednik Ivo Josipović koji se bio okružio britanskim savjetnicima na čelu sa Srbinom Dejanom Jovićem. Budući da je ključ političkog rješenja na ovom prostoru u hrvatsko-srbijanskim odnosima Ivo Josipović je svojom otvorenom kolaboracijom s Beogradom radio na tome da se u stilu „ko nas bre zavadi“ Srbiji oproste mnoge obveze što proistječu iz Domovinskog rata, a prije svega je bio protiv tužbe za genocid koju je Hrvatska podigla pred Međunarodnim sudom pravde. Hrvatska je na sudu dobila ne potpunu ali ipak kakvu takvu zadovoljštinu, Ivo Josipović je izgubio bitku za drugi mandat, a nova predsjednica Republike već u prvim nastupima najavila je novi smjer hrvatske vanjske politike.
Već sama činjenica da je predsjednica Kolinda Granar Kitarović na samom početku mandata dobila poziv da posjeti Kinu predstavlja dokaz da je u svijetu velikih sila percipiraju ozbiljnije nego što je to bio slučaj sa njezinim prethodnicima Stipom Mesićem i Ivom Josipovićem. Kad je u pitanju nova orijentacija hrvatske vanjske politike na europskom kontinentu ona je već pokrenula dobrodošlu inicijativu za okupljanje država na liniji Baltik-Jadran-Crno more, pa je prvi sastanak predstavnika tih zemalja održan na marginama ovogodišnjeg zasjedanja Ujedinjenih naroda. Na skupu su bili predstavnici Estonije, Latvije, Litve, Poljske, Slovačke, Češke, Austrije, Slovenije, ali i Bugarske i Rumunjske. Kako je najavila hrvatska predsjednica to će biti forum koji će razmatrati pitanja od zajedničkog interesa, od političkih do sigurnosnih, a u tom okviru i povezivanje na planu energetike i u drugim gospodarskim sektorima.
Već je dogovoreno da se skup koji će praktički oživotvoriti inicijativu Baltik-Jadran-Crno More održi u proljeće iduće godine u Hrvatskoj. Za hrvatsku vanjsku politiku to je radikalan zaokret od dosadašnje politike dosadašnjih predsjednika i vlada, pa u konkretnom slučaju nije uopće neočekivano da je ministrica vanjskih poslova i europskih integracija Vesna Pusić koja se u posljednje vrijeme prije svega posvetila lobiranju za izbor Glavne tajnice Ujedinjenih naroda a ne vođenju vanjske politike države. Uz to predsjedenica Republike sudjelovala je kao posebna gošća početkom mjeseca i na sastanku Višegradske skupine u Mađarskoj koju sada čine Poljska, Slovačka, Češka i Mađarska. Izjavila je da joj je na tom sastanku osobito bitna komponenta jugoistočne Europe, odnosno potpora daljnjem proširenju EU-a i NATO-a. Vesna Pusić nije propustila da kritizira predsjedničin potez jer priključenje Višegradskoj skupini koja nikad ni kao alternativa nije bila spomenuta u Ministarstvu vanjskih poslova ili na Pantovčaku, a pogotovo je to suprotno sustavnoj politici „regiona“ koju je provodila sama Vesna Pusić. Konačno i ovaj slučaj je otkrio nepreciznosti Ustava kad su u pitanju ovlasti predsjednice Republike i Vlade u pitanjima vanjske politike, ali to je pak posebna tema.
Izvor: Vjekoslav Krsnik
