Ruganje domoljublju i veličanje “Regiona”
SDP-ove izrugivanje domoljublja
Kad su se pojavile snimke s SDP–ovih skupova na kojima je bio vidljiv “domoljubni štih”, stvari su mi odmah postale sumnjive. Ne samo stoga što je u hrvatskoj političkoj povijesti zabilježen popriličan broj komunističkih manipulacija pojmom nacije o čemu sam i sam pisao na stranicama ovog portala, nego i stoga što je bilo nečeg očito zlobnog u licima dijela onih koji se vide u tim TV kadrovima. Drugi pak dio prisutnih bio je zbunjen, jer očito nisu svi bili upoznati s “domoljubnim” scenarijem predizbornog okupljanja. Siroti neinformirani SDP-ovci, mora da su se dobro prepali “ustašije” i to na njihovu političkom skupu!
Stvari su ubrzo došle na svoje mjesto, jer iz daljnjeg je tijeka SDP-ovih nedavnih “mitinga” postalo jasno da se radi o lakrdiji, izrugivanju nacije i njezinih simboličkih manifestacija kao ikonografije koja je karakteristična za neke druge stranke. Nakon što je to postalo jasno, sva je SDP-ovska lica na predizbornim dernecima ozario zlobni sjaj, pa su se, cereći se i skandirajući “Hrvatska, Hrvatska”, konačno svi mogli opustiti i prepustiti ciničnom izrugivanju Domovine, nacije i njezina identiteta.
SDP-patriotski igrokaz: domoljublje je za primitivne budale
Hrvatstvo je tako svedeno na ono što ono SDP-ovci u njemu vide: na besmisleno mahanje zastavama i “domoljubno” urlikanje. Patriotizam je, kao i hrvatska država i nacija, po shvaćanju ove političke opcije, lažni konceptstvoren da bi se na izborima lakše prevarilo nacionalno osjetljivu “svjetinu”, nakon čega se nacionalni manipulatori posvete svom pravom materijalnom (tj. klasnom) interesu krađe i pljačke, skrivenom iza pozivanja na narodno ime.
Ako stvari stoje tako, a po mišljenju prosječnih jugofila to je nedvojbeno točno, ima li ičeg jednostavnijeg od domoljublja? Dovoljno je uzeti zastavu i kričati, pa time istovremeno prokazati naciju kao potpuno lažnu tvorevinu, kao ideološku maglu za blesane i time ju do kraja poniziti.
S obzirom na takvo viđenje SDP-ova predizbornog “hrvatstva”, nisam se slagao s interpretacijama koje su njihovo iznenadno patriotsko mitingašenje uzimali za ozbiljno i tumačili pokušajem SDP-a da se ulaguje desnici. Ne, SDP-ovci i njihovi koalicijski sateliti, do te su mjere neprijateljski nastrojeni prema nacionalnom identitetu da ne mogu hiniti hrvatstvo čak ni u predizborne svrhe. Oni će možda kooptirati kakvog naivnog ili ambicioznog pojedinca (jučer Glavašević, danas Boban), istinski ili prividno sklonog nacionalnoj opciji da za njih uradi taj nedostojni i prljavi posao koji ima veze s nacijom, ali da će masovno, makar samo i u predizborne svrhe glumiti domoljube, to zbog gađenja prema konceptu hrvatske države i nacije jednostavno nisu u stanju.
Da je tomu tako potvrdio je Milanović koji je odgovarajući na novinarsko pitanje o razlozima netipičnog nacionalnog naboja na nedavnim skupovima njegove stranke odgovorio da je to “rezultat inata prema bivšim članovima SKH-a i špiclovima Udbe u redovima HDZ-a”, koji privatiziraju hrvatstvo. Nije dakle bila riječ o predizbornoj taktici za privlačenje birača iz suprotnog tabora, nego o pokušaju da se partijskim igrokazom dokaže da “domoljubni tukac” može biti svatko tko se dohvati zastave i napregne grlo. Time su pokušali potpuno obezvrijediti kako pojam patriotizma tako i svako, pa i HDZ-ovo, pozivanje na njega. Riječ je, prema tomu o, narodski rečeno, najobičnijem i bezobraznom izrugivanje nacionalnih vrijednosti.
Pusićka i “Region”, opet
Do čega je vlasti uistinu stalo objasnila je Vesna Pusić komentirajući izjave kojima se predsjednica Grabar-Kitarović “očešala” o nju. Ministrica je izrazila neslaganje s nazočnošću Predsjednice na skupu Višegradske skupine i pojasnila da “Mi pripadamo, uz Europsku uniju i NATO, zemljopisno trima regijama – srednjoj Europi, Mediteranu i Balkanu, tj. jugoistočnoj Europi”, a uz to je znakovito pridodala: “Glavna komparativna prednost je jugoistočna Europa gdje se od nas očekuje vodstvo.” Nakon gotovo četiri godine mandata gđa Pusić, donedavno ministrica Regiona koja je kao šovinističku mržnju prema “našim narodima” diskvalificirala svaki pokušaj nebalkanskog pozicioniranja Hrvatske, sjetila se da pripadamo i srednjoeuropskom i mediteranskom prostoru. To je morala učiniti jer je ustoličenjem Kolinde Grabar-Kitarović za predsjednicu Hrvatska izišla iz zapadnobalkanske sjene. No gđa Pusić je istovremeno naglasila kako nam je, iako ga je mudro spomenula kao posljednjeg u nizu, najvažniji balkanski prostor u kojem imamo, ni manje ni više nego “predvodničku” ulogu.
Tako su protuhrvatska mržnja u vidu ciničnog “hrvatovanja” na SDP-ovim skupovima i politika zatvaranja Hrvatske u zapadnobalkanske okvire, ponovno pokazali vječne mentalne ograničenosti jugofilne skupine na vlasti.
Egon Kraljević/hkv.hr
