Povodom intervjua Freda Matića: o lažnim braniteljima, lažnim dragovoljcima i lažnim invalidima
Eto , ne može proći ni priča o godišnjici pada Vukovara bez sveprisutnog Freda Matića. Fred Matić ovo, Fred Matić ono, Fred predložen za čin generala….. Kako smo došli do toga da je čovjek koji je mobiliziran, izvučen iz podruma, u listopadu 1991. postao toliko prisutan u medijima? Kako smo došli do toga da se njegovo mišljenje pokušava progurati kao činjenično stanje? Kao Vukovarac, bivši pripadnik 204. brigade, i dragovoljac, imam potrebu nešto napisati o tome.
Navesti sve poteze nekog tako častohlepnog bez gađenja mi je zaista teško. Neke stvari će tek biti objavljene, neke čekaju u ladici zbog trenutne situacije s optužnicama iz Srbije, a one koje su poznate nama, vukovarskim braniteljima ću i ja pokušati ovdje napisati. Dakle, kako sam već napomenuo, Predrag ‘Fred’ Matić mobiliziran je u listopadu 1991. i bio je branitelj – to je neosporno. Skinuo je nekoliko oklopa što također nije sporno. Bio je i zarobljenik srpskih logora po padu grada, niti to nije sporno. No sve ostalo što on tvrdi o sebi i svojoj ulozi u ratu jest sporno.
Lažni branitelji i lažni dragovoljci
Prvi grijeh mu je trpanje među dragovoljce – hm, možda bismo po tom pitanju trebali uvesti novu kategoriju ‘lažnog dragovoljca’ po onoj njegovoj poznatoj izjavi o 200 tisuća lažnih branitelja! U vojsku su ga moblizirali vojni policajci, Belobrajdić i Đumić. Fred je izjavio da ‘svatko od nas poznaje četiri do pet lažnih branitelja’ ali, naravno, takav kakav jest nije niti jednog prozvao javno. Ako poznaje, zašto ne iznese bar jedno ime? To je rekao kad je već bio predsjednikov savjetnik za pitanja branitelja. Zašto taj visoko moralni čovjek nije upro u nekoga prstom i time otvorio put za rješavanje svih mogućih nepravilnosti koje su se mogle desiti tijekom i nakon Domovinskog rata? Zašto je ostao samo na općenitim optužbama protiv 200.000 ljudi bez i jednog konkretnog imena lažnjaka koje navodno poznaje?
Vratimo se ranijim vremenima, kada je Fred Matić izašao iz logora. Naravno, on se nije osjećao kao pripadnik 204. brigade, nikada nije osjećao potrebu družiti se s nama, kojima rat nije bio gotov tog 18. studenog 1991. godine. Dobar dio brigade nastavio je borbu, a kosti su smo ostavili svugdje, od tzv. južnog bojišta, preko Maslenice, pa sve do minskih polja zapadne Slavonije. No Fred Matić je to sve gledao iz prikrajka. Dok smo mi ginuli, on se uvalio u MORH i automatski dobio čin pukovnika. Da , vojnik mobiliziran iz podruma koji nije imao niti jednog vojnika pod sobom postaje jednim potezom nekog piskarala u MORH-u – pukovnik! Postaje ravan u tom trenutku pokojnom junaku Marku Babiću koji je preuzeo zapovjedništvo treće bojne nakon smrti Blage Zadra! No tu ne staje. Danas je brigadir i čeka promaknuće u čin generala bojnika te će se na taj način izjednačiti s ni manje ni više nego s legendom ne samo Vukovara nego i Hrvatske, pokojnim Blagom Zadrom koji je taj čin dobio posmrtno. Za protuuslugu, on je predložio Stipetića za heroja Domovinskog rata! Kakvog li apsurda i poniženja za nas dragovoljce Domovinskog rata. Dođe mi da zaplačem od muke kad to vidim – mjesec dana rata i general bojnik!
O njegovoj knjizi ‘Ništa lažno’ će se tek čuti no u knjizi je – moram to tako napisati – lagao kao pas, trpao se tamo gdje nije bio, izmišljao događaje i pritom gazio po pojedinim braniteljima Vukovara koji su prije njega stupili dragovoljno u borbu i poslje njega iz nje izašli. Ništa ga neće sprječiti da postigne svoj cilj. Ako treba, i bezobrazno će lagati, zbog čega je skoro dobio batina od pokojnog Marka Babića u studiju HTV-a.
Nedavno sam bio na promociji knjige Anđeo smrti Johna Blehma, vijetnamnog veterana koji je pokrenio borbu za priznavanje PTSP-a u Sjedinjenim Američkim Državama i tu je bitku dobio. Knjiga je o problemima i borbi onih koji su oboljeli od PTSP-a, njihovim obiteljima te načinu borbe protiv te opake bolesti. I pazite sad, o toj istoj knjizi Fred Matić piše recenziju i priča o PTSPu. Možda nekima nebi bilo ništa čudno da taj isti Fred Matić nije svojedobno rekao da – ne priznaje PTSP kao pojavu! Potom je izjavio, u emisiji Nedjeljom u dva, da ga on sam ipak ima ali da ne pije lijekove. Pa vi razmislite koliko su njegove riječi i njegovi stavovi vjerodostojni.
U današnjem intervjuu govori o tome kako ne zna niti jednog branitelja koji je protiv objave registra branitelja, jer je on sam vatreni zagovornik objave istoga. Pitam se koliko on branitelja doista poznaje? Možda se radi o onih četiri, pet lažnjaka koje, kaže on, svatko od nas poznaje? Možda se radi o nekim drugim braniteljima koje ja ne poznajem a vjerujte mi, znam ih jaaaakooo puno. Tko zna, vremena su čudna pa se može desiti da i tih četiri, pet lažnih branitelja odredi hoće li se naša imena nalaziti dostupna srpskoj strani koja ne odustaje od progona branitelja. Neki danas žive, primjerice, u republici srpskoj među bivšim četnicima, i ne žele da se javno zna da su bili branitelji jer bi im to stvorili ogromne probleme u njihovoj sredini.
A uostalom, registar je ionako ‘prijatelj branitelja’ Marko Rakar već objavio na internetu, i podaci u njemu su, koliko ja mogu vidjeti, točni. I čemu bi služilo postrojavanje pred zapovjednicima koje on zagovara? Danas bi to uostalom bilo praktično neizvedivo, nakon toliko godina. HV je relativno kvalitetno vodila evidenciju, i iako su se neki i ‘provukli’ nikakva dva svjedoka iz šume nisu potrebna. Postoje kvalitetniji načini da se provede kontrola i revizija od postrojavanja. A problem nisu toliko ‘lažni branitelji’ kojih i nema mnogo, već lažni invalidi, i oni koji su nezasluženo prisvojili nakon rata činove, povlastice, slavu i ostalo, a tu nikakav registar nije od koristi.
Završiti ću samo s nekim činjenicama u vezi predsjednikova savjetnika za branitelje pa prosudite sami koliko je taj čovjek kopententan zastupati ih:
Predrag Matić Fred mobiliziran je u obrani Vukovara u listopadu 1991. Mobilizirali su ga vojni policajci izravno Đumić i Belobrajdić iz podruma.
Njegov ratni put traje od navedenog datuma pa do 19. studenoga 1991. kada je zarobljen i odveden u logor u Srbiji. Nakon oslobađanja iz logora Matić više nikad nije proveo ni dana na frontu, već isključivo u raznim uredima po ministarstvima, glavnom stožeru, uredu Predsjednika…
Odlikovan je mnogim odličjima iz Domovinskog rata, a uglavnom ih je dobio u razdoblju dok je bio šef kabineta ministra branitelja. Da stvar bude bolja, nikad za nijedno odličje nije predložen od svog zapovjednika (Marka Babića), kao niti od zapovjednika grada, što je uobičajena procedura.
Predstavlja se kao osamdeset postotni invalid Domovinskog rata, mada nikada nije ranjen, što je u suprotnosti s Pravilnikom o tjelesnom oštećenju.
Živi u stanu koji je dobio temeljem fonda MHBDR, koji ima 100 kvadrata .
Iako danas upire prstom u mnoge kada govori o preoblematici hrvatskih branitelja, činjenica je da je upravo on bio u raznim tijelima koja su se bavila time. Dapače, upravo on je sudjelovao u donošenju i pisanju svih pet zakona o pravima hrvatskih branitelja i njihovih obitelji od 1994. do 2005. godine.
Predložen je za generalski čin od strane Petra Stipetića, iako njih dvojica nikad nisu ratovali zajedno.
Nepopularan je među braniteljima sa Trpinjske ceste, nepoželjan je i u legendarnom kafiću Mustang koji je za vrijeme rata bio stožer obrane tog dijela grada i gdje se i danas okupljaju preživjeli branitelji s tog područja. Toliiko o tome da ga branitelji vole.
Vukovarski branitelj I. T.
