Benjamin Tolić: Kozmička pravda
Kada je nakon izborne pobjede god. 2003. Ivo Sanader odbacio suverenističku politiku Franje Tuđmana i prigrlio integracionizam Ivice Račana, Hrvatska je demokratska zajednica (HDZ) to bespogovorno prihvatila. Njezini članovi nisu u tomu vidjeli izdaju, nego modernizaciju stranke. Televizijsko uprizorenje Pupovčeva domjenka na kojemu je Sanader srpskim odmetnicima god. 2004. čestitao Božić formulom Hristos se rodi! izazvalo je opće oduševljenje među mrziteljima Franje Tuđmana i HDZ-a. Iz te geste i sablažnjiva saveza sa Samostalnom demokratskom srpskom strankom (SDSS) Vojislava Stanimirovića izrastao je Sanader u gorostasa „proeuropske politike“. Europa i manjinska prava, poglavito srpska, istisnuli su iz HDZ-ova političkog diskursa Hrvatsku i Tuđmana.
Danas vrijeme bere gorke plodove takve politike. HDZ-ovo je biračko tijelo zbunjeno. Zaluđuju ga sa svih strana, anacionalne stranke, tuđinski mediji, tužitelji, odvjetnici, pa i poneki domoljubni politički analitičari. Uglavnom oni koji su mrzili Tuđmana, a oduševljavali se Sanaderom. Oni danas nariču nad pravosudnim zatorom – Tuđmanove stranke! I zazivaju nekakvu kozmičku pravdu da zaustavi državnoga odvjetnika Mladena Bajića.
Dobro, reći će tkogod, što je tu loše? Zar to što se ovomu sviđa Tuđman, onomu Sanader? To je stvar slobodna izbora. Koliko ljudi, toliko ćudi. A ovo danas? Nije to ništa neobično. Pred našim se očima samo opet utjelovila stara hrvatska oprjeka iz XIX. stoljeća. Tuđman i Sanader današnji su naši postmoderni – Starčević i Stossmayer. Svaki na svoje brdo tkan, ali obojica osvjedočeni domoljubi.
Hm, da. Analogija je vrlo zavodljiva, ali ne stoji. Ni ćudoredno, ni kulturno, ni politički. A sama je stvar i te kako neobična. Suverenizam i integracionizam strategemi su čuvanja nacionalnog interesa. Oni su, dok još nema države, podjednako prihvatljivi ili neprihvatljivi. Kada se uspostavi država, preostaje samo suverenizam. Ako se u nacionalnoj državi, kao danas u Hrvatskoj, opet pojavi integracionizam, to je siguran znak da proces konstituiranja nacije nije posve dovršen. Dovršena nacija odbija tuđinsku vladavinu.
A sviđanje ili nesviđanje? To je doista stvar ukusa. Ali sviđanje može biti estetsko, „bezinteresno“ (interesseloses Wohlgefallen), a može biti i „interesno“, povezano s kakvim probitkom. Privatnu se pojedincu tu nema što zamjeriti. Drugo je kada nagnuće prema Sanaderu, bilo da je interesno ili bezinteresno, novinskomu analitičaru tako pomuti pogled, te on Bajićevu istragu protiv HDZ-a protumači kao zatiranje Tuđmanove stranke. To je „domoljubna“ podvala.
Tuđmanov su HDZ ubili – kao što reče Vladimir Iljič, a ponovi Vladimir Šeks – mangupi u vlastitim redovima. Tko su ti ljudi? Zasad nitko ne svojata ubojstvo. Što će biti sutra, ne znam. No mislim da ne ću nikomu učiniti nepravdu ako tu slavu pripišem Sanaderu i drugovima koji su ga god. 2002. na prijevaru učinili svojim Vođom. Kako su predali stranku, tako su prodali dušu. I tonuli su sve dublje u „pobjede“. Kada su god. 2003. pod Sanaderovim vodstvom izvojevali izbornu pobjedu, „mangupi“ su prevarili ne samo stranačke prijatelje, nego i birače. Nitko se od članova stranke, pa ni „najveći mangup“, nije usprotivio „detuđmanizaciji“, nitko kultu Carle del Ponte, nitko hajci na generala Gotovinu, nitko žrtvovanju Zaštićenog ribolovno-ekološkog pojasa na Jadranu (ZERP), nitko rasprodaji strateški važnih državnih tvrtaka, od Plive do Ine. Očito se nije imao tko usprotiviti. Bio je to, kao što je Sanader više puta ponosno isticao, Novi HDZ.
Pred odlazak na jahtu „Malo vitra“ Sanader je tragi-komično prenapuhao svoj Novi HDZ. Imenovao je njegovo sadašnje vodstvo, a to je imenovanje u Zagrebačkoj Areni „jednoručno“ (dizanjem ruke) potvrdilo malo manje od 10.000 pozvanika. Broj pozvanika demonstrirao je peterostruku nadmoć Sanaderova Novog HDZ-a nad starim Tuđmanovim HDZ-om. Nikada naime dotad na općem saboru HDZ-a nije bilo više od 2.000 izaslanika.
Sanader je ubrzo otišao kamo ga je poslao njegov „najveći mangup“. No ta drama nije ništa promijenila u politici. Samo je Novi HDZ, usprkos protivljenju SDP-a, opskrbio državnoga odvjetnika Mladena Bajića novim mandatom i znatno većim ovlastima, te uspješno doveo Hrvatsku pred ponor Europske unije.
A sad je, gle, Bajić skrenuo! U nedoba je probušio prenapuhanost Novoga HDZ-a. On, mjesec dana prije izbora, kazneno progoni izvor svoje moći. Ne zbog veleizdaje, nego zbog nezakonita „ćara i šićara“. Očito je na djelu kozmička pravda. Ali tu pravdu ne vide politički analitičari koji je prizivaju u obranu Novoga HDZ-a. A ne vide je, jer njezin cinizam shvaćaju kao – nepravdu.
Grozno. Što će biti s nama nakon izbora? Bit će, kao što reče Jadranka Kosor, što biti mora. Kazneni progoni, „čistke“ iz državne uprave, otpuštanja s posla, regionalno povezivanje, rasprodaja državne imovine, porast nezaposlenosti, pad plaća i mirovina. Eurohrvati, kao što reče Ivo Josipović, moraju dokazati svojim bruxelleskim „partnerima“ da im nisu lagali. U jednu riječ, kako smo sijali, tako ćemo žeti.
Benjamin Tolić/hrsvijet.net
